Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Đardini moji

đardin   đardin 1 đardin 2  đardin4

Đardin 1                                        Đardin  1a                         Đardin 2                          Đardin 4

đardin 2   Krajolik u vrtlogu  Akšamluk u đardinu   Nježni đardin

Đardin 21                                  Đardini                      Akšsmluk u đardinu             Nježni đardin

Bjela ruža đardina  Đardin - to je život   Đardin to je san  Nebo i đardin

Bjela ruža u đardinu        Đardin to je život                Đardin to je san            Nebo i đardin

Moji đardini sretni  Đardin tuguje  Naše nebo   

Moji đardini sretni               Đardin tuguje                 Naše nebo                           Svjetlost

Večerašnje slike su  vezane za jedan naš poetski napis sročen  26.03.2000.

Tada je jedna krhka grlica odleprašala iz našeg đardina.

Bila je umorna i samo je legla da spije.

In memoriam svim usnulim  djevojčicama koje su nas radovale.

Bleki – Brišem zaborav 

 

Brišem zaborav

u bistrom potoku

blistavim sjajem

njene plave kose

zabludjelom srcu igrokazi

rude nutrinu djetinju

 

blentovija krenu

mirise da krade

nevine ljepote

u zelenom đardinu

gdje njene ruže cvatu

proljetnim svitanjem

 

koji li to  vjetar sruši

kristalnu čašu

od jantara i žada

prosu snove zaborava

provalijom dana

što se smiraju kreću






												

Oprezno sa bojama

 

Upozoravaju žene – oprezno sa bojama.

 

Mi ne kažemo oprezno sa bojama.

Mi se pitamo :

Šta će ženama  boje?

One su najmirisavije i najsvjetlucavije cvijeće u muškom srcu i  duši.

Žene su nježne grlice kojima ne treba lažni sjaj i tuđe perje.

One su i  bez boja  ukras djetinjih i muškarčevih ponosa  i ljubavi.

 

Boje prepustimo tamo gdje su usaglašene sa namjenom :

Urođenicima, umjetnosti, modi , manijakalnoj tetovaži…

 






												

Modigliani – Liberta -/Albano & Romina Power / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

 

Libertà,

 

Scende la sera sulle spalle di un uomo che se ne va,

Oltre la notte, nel suo cuore un segreto si porterà.

Tra case a chiese una donna sta cercando chi non c'è più

E nel tuo nome quanta gente non tornerà.

 

Libertà,

Quanti hai fatto piangere.

Senza te

Quanta solitudine.

Fino a che

Avrà un senso vivere

Io vivrò

Per avere te.

 

Libertà,

Quando un coro s'alzerà

Canterà

Per avere te.

 

C'è carta bianca sul dolore e sulla pelle degli uomini.

Cresce ogni giorno il cinismo nei confronti degli umili.

Ma nasce un sole nella notte e nel cuore dei deboli

E dal silenzio l'amore rinascerà.

(cercando te)

 

Libertà,

Quanti hai fatto piangere.

Senza te

Quanta solitudine.

Fino a che

Avrà un senso vivere

Io vivrò

Per avere te.

 

Libertà

Senza mai più piangere.

Senza te

Quanta solitudine.

Fino a che

Avrà un senso vivere

Io vivrò

Per avere te.

 

Sloboda

 

Noć se spušta na ramena čovjeka koji odlazi

pored noći on u svom srcu nosi jednu tajnu

Između kuća i crkve jedna žena traži  onoga koji više nije tu.

I u tvoje ime koliko njih se neće vrattiti

 

Slobodo,

Koliko njih si rasplakala

Bez tebe toliko samoće

Sve dok

Ima smisla živjeti

Živjeću da te imam

Da te imam

 

Slobodo

Kada hor ustane

Pjevaće da te ima

 

Hartija je bijela na boli, na koži ljudi.

Svakodnevna raste cinizam u ljudima

Ali  noći se rađa Sunce u srcima slabih

I iz tišine ljubav će se nova roditi.

(tražim te)

 

Slobodo,

Koliko njih si rasplakala

Bez tebe toliko samoće

Sve dok

Ima smisla živjeti

Živjeću da te imam

Da te imam

 

Slobodo,

Koliko njih si rasplakala

Bez tebe toliko samoće

Sve dok

Ima smisla živjeti

Živjeću da te imam

Da te imam

 














												

Beskraj

UH!

I opet UH!

Terra sve više ponire pod teretom narazuma humanoida i njihovih činjenja i nečinjenja.Kriza morala i religije ,blago rečeno , olovno sivom težinom boji današnjicu, škropeći je krvlju i mogućom apokalipsom.Pučanstvo nijemi na sve šta se dešava i ne reaguje.Kao da su im sasječena krila slobode i ljubavi.Zaboravili su ljepotu i savršenstvo Božijeg stvaranja ,milosati i ljubavi.

Yossemin nije!Ona otvoreno,beskompromisnu negira beznadežnost današnjice i kistom upire u sve ono što je tišti, ali na sebi svojstven način.Ne polemiše,niti se svađa.Jednostavno ignoriše sve što je ružno , zlo i gnusno , sve što unižava savršenstvo Božijeg stvaranja i dostojanstvo Njegovog miljenika i odabranika na zemlji;vjerovatno i u Univerzumu.

Njen odgovor na jad i bijedu savremenog trenutka je ljepota, sklad, iskričavost, savršena iznijansiranost boja i misli, filigranska izbrušenost i usklađenost detalja – do savršenstva.Istančani i vrlo ritmični ,skoro muzikalni kolorit koji ostavlja bez daha,je okvirni ram za stvaranje besprijekornih kompozicija.

Njene slike su jasne, izričite , ubjedljive i autoritativne, nadasve autentične i ne obaziru se na moguće kritike i eventualne nesuglasice, ili negodovanja.Ona je sva uronjena u onostrano a tako blisko ljudskim osjetilima, novo a mistično ,u beskraj i nježnost ,u harmoniju i ljepotu.

Čitavo njeno biće je okrenuto ljepoti, univerzumu i prirodi ,u savršenoj simbiozi ljubavi , boja i prostora. Njeno traganje za što jednostavnijim izrazom koji će oslikati ono što se riječima ne može kazati ,niti umom pojmiti, traje bez prestanka.

Stilsko tehničke postulate koje omogućavaju oblikovanje beskonačnosti svijetova sasvim su u skladu sa vrlo visokim estetskim premisama i standardima koje Yossamin kao iskonsku datost nosi u sebi.

Vrlo kritički,ponekad subjektivistički pristup realnom svijetu nimalo ne zamagljuje njenu umjetničku objektivnost u stvaranju novih svijetova; krojenih po Božijem naumu i čovjekovoj mjeri.Čini se da Ona poimanje sadašnjih svijetova u svojoj zbilji lomi na parčiće , od njih izdvaja simbole i krhke niti . Simbole pretvara u djeliće potrebne za stvaranje novog niza fragmenata i sekvenici na čijim će temeljima , nizanjem i umnožavanjem nastati novi univerzumi.Nitima povezuje i popunjava sve moguće pukotine.

Zbunjuje lakoća skoro filmskog reproduciranja sekvenci , istovjetnog umjetničkog i estetskog senzibiliteta i njihovo postupno i harmonično , skoro pripovjedno interpoliranje u nedjeljivu cjelokupnost kompozicije kojom hoće da prezentira ono što promatrač obično ne može sebi da predoči.

Kada se kaže beskonačnost / beskraj – pomisli se na nešto što se ne može obuhvatiti jednom slikom, jednom vizijom , matematičkom formulom, jednokratnim opisom ili pogledom.Kada Yosamin prezentira svoju beskonačnost /beskraj, pomislite kako se sve može lako shvatiti i prikazati ako se slijede zamisli i naputci savršenog Božanskog djela uhvaćenog okom i kistom izuzetno nadarene umjetnice.

Yossaminin „ Beskraj „ je u stvari djelić beskonačnog univerzuma koji je ona pretočila u jedan jedini kadar ,u veoma složenom ali savršenom nizu prelijepih sekvenci koje se ponavljaju i nikada ne prestaju da se nižu.Od , na momente crne , pa tamne , do skoro bijele ljubičaste boje iznijansirano obzorje nosi tišinu i blagi , ali metodični šum zviježđa. Te svjetlosne refleksije koje se smjenjuju daju dubinu koja se se širi i nestaje tamo negdje iza slike.

Ili to nije to!?Možda je to samo privid kojim Yossamin pokušava da prikrije svoju ljubav prema Zemlji , i signalizira da ne odustaje tako lako od njenih ljepota.

Možda je „Beskraj“ djelić njenog prelijepog mora, mora vječnog,mora Jadranskog,gledanog sa nekog kavala,podno maslina.

Noć je vječnim zvježđem posuta. More blistavo i treperavo , u svojoj kristalnoj čaroliji tiho šumi , možda neveru ili jug ispod zviježđa, ljepote nebeske sprema.A otočje, u tihoj noći prepunoj iskrica, boja i spokoja ,sni mirnim snom, dok Milost univerzuma nad njim bdi.

U donjem desnom uglu nasuprot nekog otoka (Čiovo?) ,možda poluotoka (Marjan?) nedostaje samo jedan vitki jedrenjak ,možda gajeta ili bracera ,srebrenkasto ljubičaste ili bijele boje sa dva treperava jedra i kormilom u ruci prelijepe žene , tek toliko da se osjeti svježina i iskonski mir tihe jadranske noći.

Sada za trenutak ostavimo snove o moru , gajeti i pogledajmo sliku u njenom izvornom značenju.Jednostavno, posmatrač ima osjećaj da se iza slijedećeg zatona, iza slijedećeg morskog prostranstva, iza slijedeće maglice ili zviježđa naslućuje i izvire novi niz neizrecivo lijepih sekvenci koje grade beskonačnost.

Tehnika stvaranje iluzije beskraja ,kombinovanjem nijansi „hladnih“ boja : ljubičaste i plave, pa čak i zelene , koje su u biti vrlo statične , i njihove pretvorbe u toplinu , iskričavost , promjenjivost , dinamiku i reverzibilnost „foto“ sekvenci koje tvore i vode sliku u krajnju jednostavnost , je dovedena do savršenstva,raspršivanjem beskončnog niza sićušnih zlatnih iskrica koje sjene „oblake“ zvijezdica i zviježđa.

Odjednom , kada dođete do daha ,shvatite da beskonačnost dobija jasne obrise. To je univerzum , koji se u stvarnosti ne može pojmiti,ali u Yosseminoj slici on je jasno definisan.

Kao što vidite , Yossemin ne gubi vrijeme u lamentiranju nad realnim svijetom.Za nju je on nepodnošljiv i bolan.Ona ga je morala srušiti,odbaciti , poderati na parčice i stvoriti svoj idealni svijet , a koji u svojoj nadnaravnoj jednostavnosti i savršenstvu nema ni jedne jedine pukotine , ni najmanje greške.

Ono što posebno fascinira je to što se estetske vrijednosti ne utiskuju direktno i konkretno,već se indirektno ,povezanim nizom utisaka i otisaka evociraju u oku posmatrača . To je čitav jedan koloplet simbola i sekvenci koji bljesnu kao jedinstvena slika , ponovo sastavljenog , prelijepog, gotovo idealnog svijeta , koji persistira tamo negdje u Beskraju .

Činilo nam se da smo vidjeli sve ono najbolje što je likovna umjetnost mogla dati , ali pred opusom beskonačnosti čudesne Yossemin ( i drugih djela sa kojim ćemo vas neki potonji put upoznati) , shvatimo da je ona jedna od začetnika/ca nove ere u slikarstvu , koju ćemo nazvati apstraktni impresionizam sa natruhama ličnih ekspresija.

Nismo vidovnjaci , ali znamo , još mnogo čudesnih i nestvarnih slike beskraja ,Mora Jadranskog i jedrenjaka, i drugih čarobnih nizova , svjetova i cvjetova će nenadano isplivati na pozornicu likovne umjetnosti.

Ivo Robić – Samo se jednom se ljubi / Song – Lyrics

 

Samo jednom se ljubi

Sve je ostalo varka

često udes nam grubi

Šale zbijati zna

 

Zato mislimo načas

Da je to ljubav žarka

Al taj žar prođe začas

Kao blijeda slika sna

 

Tad nam se ljubav

U misli vraća

I svatko shvaća

Njen pravi žar

 

Samo jednom se ljubi

I tad srce izgara

Kad se taj plam izgubi

Tad i prestaje sav čar

 

Kad nam se ljubav

U misli vraća

I svatko shvaća

Njen pravi žar

 

Samo jednom se ljubi

I tad srce izgara

Kad se taj plam izgubi

Tad i prestaje sav žar

 

Tad i prestaje sav žar










												

Živote nestaju ali Svjetlost i Svetost sude

 

Zle ,krvoločne zvijeri  svaki dan uzmaju svoj danak  ne obazirući se na pol,dob i rasu. Ubijaju.To je vjekovima  najprofitabilnija profesija.

Nismo utvrdili koliko se plaća ljudski život. Vjerovatno ne mnogo , jer dnevno ubijaju nezamisliv i nemjerljiv broj  ljudi .Uzduž i poprijeko ove prelijepe jedinstvene planete, ljude nemilice nestaju.

Treba dosta ljuditi ubiti da bi koncerni oružja i smrti bili profitabilni. Največi proizvođači oružja, normalno i smrti su SAD,Zapad ,Kinezi i Rusi.

I onda vi nama kažete da oni nisu genocidni zlotvori.

Ili smo mi u pravu ili su oni genocidne ubice. Treće ne može biti.

Kad bi nekim dekretom bilo moguće zabraniti proizvodnju oružja, pobrojane svjetske ubice i zlotvori bi istog momenta ,skroz ,na skroz krahirale i  propale.

Ni večeras nećemo propustiti Vatikan. On je rame uz rame,čak možda malo više od toga sa zvijerima. Jer Vatikan je zvijer,od nastanka.

Vi će te sada reći da Vatikan nikad nije imao tvornice oružja.Složićemo se samo u tome.

A inkvizicija, a krstaši,a konkvistadori, a  fašističke falange, kjuklusklanovi, arijevci, robovalsnici, feudalci, kapitalisti ( …)? Svi su oni sjeme i rod Vatikanske bludnice sa sedam bregova i ljubavnice antikrista.

A Vatikanske banke, šta mislite gdje one ulažu novac.

Tu mi ne možemo ništa.

Životi prolijeću i nestaju  pred nama tako brzo , da mi   nemamo vremena zastati i pogledati one darove neba, koji nas umivaju čim se probudimo.

Pravdamo se; bol i tuga nas ometaju.

Ništa ne činimo da prekinemo mora krvi i nestajanja, ali imamo vremena da svakodnevno saučestvujemo u nečijoj smrti i boli. To ništa ne košta.

To ne činjenje je bijedno i žalosno.Nemojte im dozvoliti da vas obmanjuju i kažu da nisu mogli spriječiti onaj krvavi pir u Parizu.Onaj krvavi pir nad Hirosimom i Nagasakijem.Vijetnamom ili Evropom i Svijetom.

Godinama zvijer siluje i kolje po Orijentu, zbog prijetnji da će napasti Okcident.Sada kada se to dešava ,  svi se hvataju za glavu i saučestvuju.

Šupljaju; treba zaustaviti teroriste.

Naravno da treba  i to pod hitno.

Ali koje teroriste molimo vas lijepo.

Vrijeme terorista je davno prošlo. Ostalo u onom, drugom milenijumu.

Sada su na djelu manijaci i horde zla. Bradati i povampireni sljedbenici zla i zvijeri;ljudski abortusi.

Mi znamo  da će sve ubice i zvijeri u pakao/džehenem.

Njih nije briga,oni ne vjeruju u Svetost i Svjetlost Boga Silnoga.

No saznaće oni. I te kako će saznati i osjetiti kada ih nebeski čuvari dohvate za njihove pogane i krvave šije i ruke u bace u vječnu vatru/hutamu.

A znate li vi šta je ta vječna vatra/hutama.

To je prokletstvo koje se nikad ne prekida i traje dok je vječnosti.

Brzo će doći 2065 i slovima : dvijehiljadešezdesetpeta godina.

Vidjećemo da li će se Proročanstvo iz Fatime i  Nostradamusovo proročanstvo obistiniti.

Nekome će biti strašan kraj.

Đabe je pederov brat i nasljednik pedera , haduma i tetkica Benedikt XVI pobjego sa papske šćemlijice. Tok usuda još niko nije promjenio. Bar prema informacijama koje primamo. Informatori nas još ni jednom nisu iznevjerili.

A sad adio , gospodari orbi et urbi. I nastavlja i ko zna kad i ko zna gdje.

Mi dodajemo i znamo kako.

Imate diplomatske odnose sa Kubom.Kastro još uvijek prodaje i puši tompuse ili havane.Kažu da se one najbolje fumaju.Možete mu se pridružiti.

 






												

Miroslav Ilic -JOS TE NESTO CINI IZUZETNOM/Song – Lyrics

 

Ti si draga otisla od mene

al’ iz srca neces nikad

nikad tako ja voleo nisam

a i sumnjam da cu ikad

 

Ref. 2x

Jos te nesto cini izuzetnom

ne samo lepota

voleo sam te, i volecu te

do kraja zivota

 

Ja sam sreco navik'o na tugu

sam za stolom sedim cesto

nikad nece da zauzme druga

u mom srcu tvoje mesto

 

Ref. 2x

 

Znam do kasno prozori ti svetle

tek pred zoru snu se predas

slutim draga da uzdises cesto

i kroz suze slike gledas

 

Ref. 2x