Ah ti tvoga tijela vali
da su samo istinu znali
da doći će galebova dani
suzama sa dlana prizivani
Ma pusti stih u rimi vazduha
jednostavno odiš na raspeće
onog babljeg ljeta u proljeće
zarobljena u plimi neposluha
zaiskriš oči crne oči lažne
čak i prolivene čaše vina
iz kojih osmijeh polako gasne
nudi gorčinu slasti pelina
u ovoj noći uzdrhtalih očaja
poslijendji krici našeg sjaja
nose nam u zagrljaj novi dan
a odimo sahranjivati naš san
Ne dam nikom’ da te dira
ne dam nikom’ duso moja, tugo
kad bih mog'o da te vratim
kad bih mog'o eh, da biram
ja bih opet bio sa tobom
(2x)
Ref.
Nemam cemu da se radujem
samo vinu, kad se napijem
srce stane, kad se seca
sad znam sta je to
jednom im'o, onda nemao
Sta sam hteo, imao sam
svud’ sam bio, duso moja, tugo
prevarih se, poverovah
sada vise niceg nemam
nista vise nije ostalo
Ref.
Jesenja maglica
Noć milosti i sna
Vječna ljubav
Zvuk tišine
ledeni svijet
Rajske dveri
Osluškujući zvuk saksofona zarobljenog tišinom maglicama beskraja a jesenjom tugom stere kišni asvalt uspomena oplemenjenom od boli ljepotom tvojom zaustavi vrijeme Slobodom u očima usnula lebdiš na valima nebeskih oceana kradući muziku čežnje i plima meni sretniku snova rastanaka i boja milujući me mirisom djevičanskih ljubičica ja Konj pognute glave talasajući tango se sudbom oplakujem onu krhku noć kad skršilo se nebo tvoje a dvije crne zmije iz očiju boje ljubavi i snova kliznule na srce moje dračom i tugom milujući merhuma rođenog tvojom nutrinom da krvlju da mesom da jecajem bez kože bez kostiju bez suza tonem ka razmeđi ledenih svijetova vječne ljubavi domu svome
Za mrvu ljubavi
nismo svi rodjeni
brodovi srece odlaze,
odlaze da se ne vrate
Neka se drugi raduju
neka me nocas ne oplakuju
jer cemu zivot, cemu sve
kad srece nema za mene
Jos jedna evo pada noc
mladosti moja, zbogom, moram poc
visoko medju zvijezdama
da nadjem mir, da nadjem sna
gdje ljubav moja pociva
Za mrvu ljubavi
nismo svi rodjeni
godine srecu odnose
odnose al je ne vrate
Neka se drugi raduju…
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana
A ti si hodala nasmijana
Prokisla radosna očarana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješila si se
I ja sam se smješio
Sjeti se Barbara
Ti koju nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se toga dana
Ne zaboravi
Neki čovjek je stajao u trijemu i
Viknuo tvoje ime
Barbara
A ti si po kiši k njemu potrčala
Radosna prokisla očarana
U njegov zagrljaj pala
Sjeti se toga Barbara
I ne ljuti se što ti govorim Ti
Ja kažem ti svima koje volim
Čak i onima koje sam jednom vidio
Ja kažem ti onima koji se vole
Čak i onima koje nisam upoznao.
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Tu kišu mudru i sretnu
Na svome licu sretnom
Nad ovim gradom sretnim
Tu kišu iznad mora
Iznad arsenala
Tu kišu što je pala na brod iz Cesana
O Barbara
Rat je svinjarija velika
Što je sa sobom sada
Pod kišom kanonada ognja
Krvi i čelika
A onaj koji te je grlio
Zaljubljeno
Je li umro nestao ili još uvjek živi
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Jednako kao i tada
Ali to nije isto i sve je srušeno
To su korotne kiše, strašne i neutješne
To nije oluja više od ognja,
krvi i čelika
To su naprosto oblaci
Što kao pseta crkavaju
Kao pseta što nestaju
U mlazu vode nad Brestom
Da trunu negdje daleko
daleko, daleko od Bresta
Od koga ništa ne osta.
Barbara , Barbara
Danas je Petak , 22. mart/ožujak, 2024. godine.
Dani furaju ko ludi.
Stoja će za koji čas. Za sada je omjer 81 / 285 .
A opet dani promiču kako kome.Nekome brzo, nekome nikako.
Eto prođe šest godina i jedan dan od presude krvoloku iz durmitorskih vukojebina.
Recimo ima ta jedna pogan, taj jedan počković koji je sebe i ženu mu Ljiljanu Zelen po njemu još i Karadžić znanu,činjenično i faktički u krevetu urnisao čitav život, a ona mu se čitav ,vanrobijaški život svetila štiklom po glavi.
Šta mu znamo, možda je njena štikla dohakala ono malo uma što je imao, ako ga je ikad imao.
Njemu će dani militi kao pužu natovarenom kućicama punim duhova.
Sinoć je kažu pouzdani izvori probdio, kao i mnoge noći prije. I ponovo se vas ubarabatio.
Aveti ubijenih i poklanih se nastanili u njegovoj ćeliji.
Dežuraju s njim. Da im ne pobjegne. I mole se da dugo dugo poživi.
Hoće pogan , zna pobjeći i sakriti se.
Sada više nema kud . Sve adute zemaljske je istrošio.
Jedino se može nadati brzoj selidbi u paklene vatre, svojim koljačkim mentorima Slobodanu Miloševiću , Franji Tuđmanu i Adolfu Hitleru u zagrljaj. Al’ Suđaje su neumitne. Odredile mu da dugo dugo poživi. Daleko , u čamorinji i zaboravljen od svih .
Što bi poete rekle:
-Pogan do pogana se u pržunu na ražnju za vjek vjekova okretala.
U prevodu:
-Pakao je ogroman i vječan Neka se budući stanari ne otimaju za slobodna mjesta. Svi će biti ugošćeni i smješteni na način dostojan zla ,neljudi i pogana.
Da sve ovo preživim
osim stihova
pomoglo mi je desetak-petnaest ljudi,
običnih,
svetih ljudi srajeva,
koje do rata jedva da sam i poznavao.
