Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije Milosti

  Nestašluci

 

 

zalazak    nebo zemlje Božje milosti 1

Zalazak                                                                                               Nebo zemlje Božje milosti

 

suton  Bosna

Suton nad Modrom rijekom                                            Bosna Zemlja Božje milosti

 

lwt lwptira      ona pod velovima-plava

Lepršavost                                                                                          Ona / Plava

 

Travnjak    Prvi grijeh

Travnjak                                                                          Prvi grijeh

 

Crno bijeli krajolik   trešnja i mala noćna muzika

Crno bijeli krajolik                                                    Trešnja i mala noćna muzika

 

Oblaci Suze liju

Oblaci                                                                               Suze liju

 

Praznik ljubavi Snovi bez nade

Praznik ljubavi                                                                     Snovi bez nade

 

Drvo samoće Srce plače

Drvo samoće                                                                     Srce plače

 

Bleki – Ne osvrći se malena

 

 

Ne osvrći se Malena

 

 

 
Violetna ruža

 

 
Plamteći đardin

 

Čari djetinjstva

 

Snježi nad đardinom

 


Umor iza rešetaka

 

Klupa u đardinu ohrndana

snijegom sjećanja popločana klize

jedna djevojčica čarima bjlješti

ne osvrći se malena sniježi

 

pored nje drug joj

umorni starac lagano se ledi

niko na njih pažnju ne skreća

a ne znaju ona je čedo

violetna ruža njegova

 

druženje

zaista čudno

ali nebu normalno

djetinjim igrama vri

 

on se topi u nestašnosti

tijela od mramora

što veselo se lomata

zidinama starog dvorca

 

Princeza je to

u svilenoj haljini

sa nitima konca na leđima

opraštaju kose srebrena

plamteći đardin

snijeg u lice

valjanje po ledenim kristalima

dok snježna kuća za dvoje

sama se radi

 

da smijehom i vriskom

čarima djetinjstva

ispune toplinu bivka

klupa će jednom biti usamljena

kad zasniježi u đrdinu

djevojčica odlepršala

starac više neće mirisati grudve

radovanja njinih

umorom će se radovati

nepremostive rešetke daljina

 

Bleki – Proljeće se još nije uguralo , a tebe nema

 

 

Traje to danima

Nesnosna nesnaica.

Proljeće se još nije uguralo kako  dolikuje.

Nikako da se osnaži i pogubi bijelu hladnoću.

Oluja posustaje, na izdisaju je.

Vazduh je pun ozona, svježine, i čarolije.

Proljeće se budi.

Mirisi svježine zamajavaju ploveći eterom.

Uskoro sve će početi da se budi ili umire.

Možda, već od večeras.

A tebe nema.

U srce krvavo i živo urezah riječi:

A gdje si ti?

 

Gospoda slavim

 

I danas je kao i uvijek

bjelina Nebeske  ljepote

dobrotom obasjala moje  djetnje srce

 

Svaki dan je novo rađanje

neprestano  umivanje vjerovanjem

 

Ispunjen  nježnošću i ljubavlju

bez  teških riječi

Srce pjeva

svakodnevnim radovanjem  kojim dodirujem djecu i žene

kojima se vrijeme

u nježnosti njihovih čednoih duša

ne inati

 

I pokojem čo'jku

ako ih još uvijek  ima

 

Sve nešto mnijem

koliko je prelijep i jednostavan život

po zamisli  Stvoritelja

 

Samo prihvatite milodarje koje  se neprestano nudi

neizmjernu ljubav  milost i dobrotu

i ne treba vam ništa više

 

Čitav univerzum postaje dio vas

 

Osmjeh na licu

nježnost na usnama

mekoća u dodiru

blagost u srcu

ispunjenost u duši

 

Zar je teško podariti topli pogled

iskrenu riječ

blagi smješak

pružiti ruku

 

i onda

 

ruka u ruci

sneni zagrljaj

laki dodir usana

nježnost u dodirima

sve   treperi

uznosi

 

Život postaje vječnost

 

Dok  blagi povjetarac raznosi milinu dunjalukom

nemam izbora

kleknem

nijemim

Njegovu  ljepotu

dok mi suze

koje slave Njegovo ime

umivaju  lice

 

Bog je milostiv

Alelujah

Mulci i nježnost

 

A sigurno  već znate da većina insana nisu insani.

Već mulci.

Ne poštuju i ne obazire se na nježnost i krhkost proljeća i ljepotu đardina.
Mi se raznježili , ko Maksumče u polju djevičanskih ljubičica.
We are  zabezeknuti i opčinjeni ne m'remo maknuti.

A moramo.
Naružiće nas i reći:
-Sanjajte i volite kada vam drugi plate za to. Mi samo uvodnik plaćamo.
Neuki prepisivači!
Ne znaju da nam niko snove i ljubav ne može ni platiti, ni oduzeti.

Osim one koje volimo i sanjamo.
A Ona / One , to krhka bića, ta uzvišena ljepota to nikad ne želi učiniti.
I ne stignu sve da hoće!
Mi konjine uvijek nešto zabrljamo i poslije samo kukamo i pizdimo.

Izvinite .
Najusrdnije molimo .
Potkrala nam se jedna ne baš dobra riječ. Ali nemamo bolje.
Oprostite.
Nećemo više ružnih riječi.
Obećavamo.

Zamalo postadosmo mulci kojima je u ustima uvijek neka prostota.

A nama nije, već uglavnom smjerna  ljepota.

Volimo blagu , krhku, uzbibanu … riječ . Dakako.

 

Mulcima zadriglih u verba obscene , u inat.

Ne budi se mila


Čednost sanja

 

Plavetni san

 

 

Ljubav i svjetlost

 

Nestvarni krajolik

 

Čednost sanja

plavetni san

u danima beskraja

ne budi se mila

budi bezbrižna

sigurna je  djetinjiost  tvoja

u plavetnoj tišini moga sna

to sam samo ja

suđenik

na ivici klackalice

u nestvarnom krajoliku

pravednih Suđaja

nosim dva srebrenjaka na očima

ploveći oceanom sjećanja

zapljuskujem  ti  ljepotu

dok o ljubavi sniš

jer samo tako

još uvijek živi smo mi

Ljubav živjeti znam

Mnogo toga ne znam

ali slikati ljubav znam

 

Ne znam naslikati oblik

Sa oblakom mi dobro ide

 

Ne znam naslikati most

Znam osjetiti njegovu dušu

 

Ne mogu slikati usne tvoje

Sa mojim su zauvijek spojene

 

Zašto uzaludno  bojiti jastuk

A tvoja glava na grudima mojim spava

 

Ne znam nacrtati dušek

Voditi ljubav tek žila kucavica je

 

Ne znam naslikati srce

Zašto to

ljubav tvoja sa mnom sni

 

Pokušavam narisati kavez

Ali čemu  to

U meni tvoja duša  slobodna zri

 

Pokušavam iskamčiti šaku zlatnika

Ne ide

Ljubav ne voli prolaznost

 

I zato Mila oprosti bekanu svom

Mnogo toga ne znam

Ali ljubav živjeti znam

 

Sylvia Plath – Tri žene

– Koliko dugo mogu biti?

Koliko dugo mogu biti zid, odbijati vjetrove?

Koliko dugo mogu biti?

Praviti rukom zaklon od sunca,
zaustavljati plave munje hladnog mjeseca?

Glasovi usamljenosti, glasovi patnje
zaogrcu moja ledja, neminovno.

Kako ih umilostiviti, njihovu malu uspavanku?

– Koliko dugo mogu biti zid oko mog zelenog vrta?
Koliko dugo moje ruke
mogu lijeciti njegov bol? I koliko jos moje rijeci
mogu biti na nebu sjajne ptice utjehe, utjehe?

Strasna je stvar
biti toliko otvoren: to je kao da je moje srce
stavljeno na lice i seta svijetom.