Zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

Trešnja u cvjetnjaku Boje

Trešnja u cvjetnjaku                                                                            Boje

 

Vinova loza     Golet

Vinova loza                                                                 Golet

 

 

Smušeni krajolik  Portret anđela

Smušeni krajolik                                                            Portret anđela

Dodir usan i pobjeglo proljeće  Mladost

Dodir usana i pobjeglo proljeće                                              Mladost

 

Dvorišta puna neba i ptica  Neizmjerna ljubav

Dvorište puno ptica i neba                                                        Huka tuđih svatova

 

Nebo srušenih nada  Ukradeno sunce

Nebo srušenih nada                                                         Ukradeno sunce

 

Igra se nastavlja  Srce puno radosti

Igra se nastavlja                                                                         Srce puno radosti

 

Ljubav,krv i trnje    Skica za dizajn zaljubljene duše

Ljubav krv i trnje                                                                   Skica za dizajn zaljubljene duše

 

Bleki – Kućerak mali

 

 

Krov je stari
ohrndani
kuća bijedna
izlizana
sobićak mali
poluprazni
pod drveni
škriputavi

 

Na podu
dva su tijela
razigrana
u ljubavnoj vatri
zamotana
u radosti milovanja
u ljubavi postojanja
svjetlost tvore
usred zime

Pod drveni
raspjevani
sobičak mali
obasjani
kuća bijedna
svjetlucava
krov je stari
pozlaćeni.

Hari Mata Hari – Lejla / Song – Lyrics


Uzbibana čežnja Razigrani vrt  Plavetna duga

 

Niz polje vjetar miriše

I bol me prati kao sjena

Da l’ negdje za mnom uzdišeš?

 

Gdje si od mene sakrivena?

 

U kosu stavi ruzmarin

I jedan cvijet kraj šadrvana

Lejla, zar bi mogla ti drugog voljeti?

 

Golube, moj golube

Nosi joj suze mjesto pjesme

 

Ako te sutra zaprose

Znaj tamo neću biti ja

Lako se tuge oproste

Al’ samo ljubav nikada

 

Zar bi mogla ti drugog voljeti?

 

Golube, moj golube

Nosi joj suze mjesto pjesme

Ja odlazim k’o da sam kriv

Što voljeh onu koju ne smijem

 

Golube, moj golube

Nosi joj suze mjesto pjesme

Odlazim k’o da sam kriv

Što voljeh tebe koju ne smijem

 

Što voljeh tebe

Lejla

Danas je Svjetski dan smijeha

 

*

Svjetski dan smijeha slavi se dva puta godišnje – 10. Januara/Siječnja i 2. Maja/Svibnja.

Globalna vlastela nam odredila da se smijemo dva dana godišnje.

U inat njima mi ćemo se smijati svaki nam od Boga milostivog  poklonjeni dan.

I to ne po 17 puta dnevno (kažu taki prosjek) ,

već kao djeca po 300 put obdan.

Pametna su djeca.

Samo bi se igrala i smijala.

A to je svrha života.

A onda im odrasli , zaboravivši svrhu postojanja ,počnu polako ubijati smijeh na licu.

Treniraju strogoću da bi djeca bila poslušna , pametna,ozbiljna i naravno tužna, kao i oni.

U prilog današnjem danu , u želji da vam bar jedan smješni mišić zatitra na licu,pristavljamo vam ničim vezano mahalsko “filozofiranje” o smrti.

**

Riknuti ili crknuti pitanje je sad?

Poče pjesma .Dobri uzima kutiju cigara.Gitanes su .Frka zanosno pleše,ali se ne glasa.Hoće Dobri da skine celofan.Ima on, i onu svoju Drinu bez filtera,ona je otvorena.Spušta Gitanes,uzima drinu ,otvara poklopac ,uzima cigar,lagano ga o kutiju lupka,stavlja ga u usta,prinosi upaljač pa zastane,nešto se premišlja.Spušta cigar.

To je već previše usporeno za Debu.Upečio oči na Dobrog ko reflektori na Camp Noe i ne trepće. Čim to vidje i Lenji se meškolji i budi.Gleda Debu,pa Dobrog ,pa Mojsija.Niko ne obraća pažnju na njega.To je dobar znak.Mojsije potpuri valja, Senom brodice plove,Modra rijeka blista,more se valja,sve je kako treba.Krajolika i muzika se stapaju.Biće dobro,konta Lenji, nikog nije moro moliti ni išaretiti.Zna ,zakuvaće se.

Dobri pogledava na spušteni cigar Drine, a i ž'tan.Pa pogledava , i na Vecchia Romana i Curvoasier. Dileme su sveopšte.Natakariš ti Hamleta i Otela zajedno.Njihove dileme su ko igra klikera naspram ovoj igri staklennih perli.

Uhvati bocu kurvoazijea ,u ruku je prima,obrće i razgleda.Neko bi reko nikad flaše staklene, a ni pića nije vidio.Pogled mu se utopiso u slova.Čovjek bi pomislio da čita ili ne zna čitati.Jes kad ne bi znao da Dobri osim vule vu kuše ave’ ko mu'a i ž'tem i takvih tričarija ,od francuskog ništa nije znao beknuti ,a kamo li pročitat.To je dovoljno da Deba i Lenji dijalog na visokoj nozi počnu.

-Baš si glupak Deba,ne čita on, boju gleda.

-Natakarila te boja ,šta će mu boja.Nije žensko da vidi ima li menstruciju ili bijelo oprano.

-Jel’ prosuto po vešu?

-Kakav te veš spopo,ja o onim žemskim bojama , ti o vešu.

-Ja načuo, kada je spopa'ne jal’ jedno, jal’ drugo,žena veš mijenja barem jednom dnevno.

-Što će mjenjat gaće jednom dnevno,budaletino , nije luda.A i što će joj uopšte gaće , ako ih treba svaki čas skinuti.

-A ako boja procuri , jal bijela jal crvena?

-Nek uzme flašu kurvoazijea, pa u nek’ u nju boje sipa , da Dobri ima šta zagledat.

-Jesi mahnit,ne gleda ti on taj tvoj poganluk.On po boji vidi koliko je konjak dobar,jel’ dovoljno star,jel’ sazrio ili je uranio ili odocnio.Jel dobra za heknuti.

-Ma nije konjak žena da ga moreš heknuti.Otkad si progovorio ne može te čovjek dohavizat.Prije ni jedne nisi htio beknut.A kad bekneš, čovjek se divio tvojoj rječitosti i elokvenciji.Sve jasno i razumljivo.A-ha i A-a. Čuj konjak uraniti ili odocniti,ostariti ili pomladiti.Gdje si ti vidio da insan mere konjak pomladiti.

-More bolan ,može ali to nije za nas.

-Zašto nije za nas?

-Što'š pare bacat na skupocjena piša, kad ćeš i onako riknut?

-Ja ne mislim riknut.

-Znam, ti ćeš crknut.

-Što ću crknut, ako kad mogu riknut?

-E vala nećeš riknut, nego ćeš crknut.

-Kako znaš?

-Fino znam.

-Hajde raci mi ako znaš!

-Ja ti neću dati da rikneš.

-Zašto mi ne bi dao da riknem,jaran si mi?

-I Dobri mi jaran i on će riknuti,a tebe ću pustiti da crkneš.

-Kako znaš da on nece crknuti?

-Jednostavno.

-Kako jednostavno?

-Fino,jednostavno zato što će riknuti.

-Vidi grehote, to mu sasvim logično zvuči.A Mojsije?

-Šta Mojsije!

-Hoće li on riknuti?

-Neće.

-Znači on će crknuti.

-Neće. -Kako neće?Ako neće riknuti mora crknuti.

-Ne mora.

-Kako ne mora?

-Jednostavno.

-Šta je tu jednostavno.?

-Sve,on će krepat.

-Kako znaš blentovijo sveznajuća?

-Jednostavno znam.

-Kod tebe sve nešto jednostavno.

-Kako neće biti neće biti jednostavno,jednostavnnije ne more biti.

-Zašto?

-Reko mi jednom Mojsije u najstrožem povjerenju ;da nikom ni je'ne ne zucnem, on neće umrijeti, riknuti ili crknuti nego će smrt natalambačiti ,i jednostavno će krepati.

Debi se namah prosvjetlilo.

-Mojsije,kako ćeš krepati?

-Ko ti je reko da ću krepati, konju jedan.

-Lenji.Kaže ti mu strogo pov reko da ćeš jednostavno krepati.

-I ti njemu vjeruješ.

-Kako ne bi vjerovo,ne govori se o anamo onoj ,nego o umiranju.

-Kakve ti sad veze ima anamo ona sa umiranjem?

-Ima kako nema. Ako bi išta u životu volio ,onda je to da riknem na njoj.

-Dobro Lenji reče,ti neće riknuti , ti ćeš na roštilju crknuti.

Ubacuje se Lenji ponovo u igru.

-Eto ,ne rakoh li ja da ćeš ti crknuti, tu ti ni roštilj neće pomoći.

-Kako znaš?

-Jer ti je Mojsije malo prije rekao.

Deba se okreće Mojsiju…

Zagrmiše basovi.To je Mojsijev kod: manite se šuplje priče.

Vidi on,ova bi se filozofija mogla vrtjeti, barem, dva tri dana.

I on zvizno. Uhavizo ; pričo im ti ili ne pričo na isto mu dođe.

Blantavi su ko blesavi mahnitovi.Ne može ih čovjek pameti nadolmiti.Samo svoje pa svoje.

I o smrti , od opšte ka konkretnoj, smijeh konkretni ka opštem štele.

Jedino im buka može poremetiti tok misli,ako je imalo misli u njima preostalo.

 

Parni valjak – Jesen / Song – Lyrics

 

Ljubičice u polju šarenom  Jesen   Zimsko sunce

 

Ma sto da zelim sve je tako daleko

i sad mi zao sve bih opet ponovo

najljepsu pjesmu tebi bih pjevao

hej, kamo srece da sam pjevat’ mogao

 

Ptice u bijegu, tisina gradi zidove

zvoni zbogom, rijeci kazne Bozije

te tvoje usne opojne, jos uvijek sanjam

kako su me ljubile

 

Ref.

Jesen u meni tuguje, zasto sanjam cemprese

moje ceste ne vode nikuda

(bez tebe)

jesen u meni caruje, a u tebi proljece

ni Sunce ne moze, ne moze kroz oblake

rano moja, hej

 

S’ kime sada putujes

ma sto da bilo nemoj da mi tugujes

najljepsu pjesmu tebi bih pjevao

hej, kamo srece da sam pjevat’ mogao

 

Slavite Gospoda Jedinog / Igrokaz na dan 10.  Jnauar / Siječanj

 

 

 


Pjesme dana

 

Danas je Petak 10.  Jnauar / Siječanj 2020.

Definitvo , ovako vam stvari stoje sa  ovogodišnjim danima:

10-ti je dan .Devet daun, oliti noga, ili jednostavno iščezlo. I pored najbolje volje za laganjem, ne mremo se odlučiti i reći da nema 357 dana do kraja godine.
Da je prošla ili ona prije nje, ili barem ova što ide  godina, rahat bi vam mogli reći da do kraja ima još samo hejbet dana,koji će očas proći. Ovako , obrazli, prijavljujemo kako treba. A to je po vojnički sitno.

Malo smo zabrinuti.

Čitamo, ljude već uveliko hvata pretprazničko raspoloženje.

Nećemo reći kome je do slavlja jer je većina prohujala sa vihorom.

Ima  onih koji su  čija je bol neizmjerna i  ne vide smisla u bilo kakvom slavlju. A ne bi tako trebalo biti.

Bol je bol. Teška i preteška .

Ali ponekad treba bar na tren zažmiriti, utišati otkucaje vrištećeg srca i pokušati shvatiti , da se nešto moralo desiti. Neće manje boljeti, ali nastaviće se živjeti. možda i disati.

Život je  samo jedan i Bog Milostivi  je veoma  tužan kada su njegova čeda tužna.

Svaki dan je poklon od Boga , lijep i vedar. I svaki dan treba slaviti. A ne neke tamo praznike. Njih su ljudi izmislili , radi svojih potreba, propagande  i hirova. A to je  slavlje na lažnim osnovama. Vještačko..

A ovaj mjesec , ne kalendarski , nego poslijednjih tridesetak dana ih ima , nije da nema. Evo recimo hanuke, pa dan Armije, pa Božić i na kraju ko biber po pilavu Novogodišnji blagdani. Zasim pravoslavni Božič juče minu, pa idu…

Obilježiti ćemo ih kada za njih dođe vakat.

Ima i onih između , prije i poslije  njih , raznih i intimnih. Vi mislite sada će neminovno pasti neka priča o dotičnoj, doticanju  i intimisanju. Danas vam se taj san neće prisniti.

Danas smo praznično raspoloženi. A svaki praznik se  počinje riječima:

Alelujah.

Aleluja

Hvala i slava Bogu

Tri monoteističke (?) religije tri molitve.   Korijeni im isti , značenje skoro isto.

Riječ “Aleluja” dolazi od hebrejske riječi “halelu-Jah”. “Halelu” znači “hvalite”, a “Jah” je skraćeno od “Jahve” – “Bog”.

Prevod je :

Hvalite Boga

Ovaj radosni usklik se upotrebljava  u  crkavama  tokom cijele godine osim za vrijeme korizme.

Da li to znači da je crkva odredila da u vrijeme priprema za Uskrs ne treba slaviti Boga,mi ne znamo?

Katolička crkva je i preinačila značenje i umjesto :

– Slavite  Boga.

u

-Slavite Gospodina.

Ista crkva i Boga i Isusa oslovljava sa Gospodinom.Nama laicima postaje nejasno kome se obraćamo kao kažemo Aleluja(h).I ovo h se uglavnom izbacije.Vatikanu zvuči isuviše  hebrjski ( jevrejski) .

No, u ime proteklih i  uoči blagdana, koji samo što ne kucaju na vrata  ne želimo biti cjepidlake i zekerala, pa upotrebiti neku lošijuu  , ili ne daj Bože ružnu  riječ. A nisu  riječi loše ili ružne. Ljudi ih upotrebljavaju u lošim i ružnim konotacijama. Da obezvrijede ili uvrijede nekog ili nešto.

To čine oni ogorčeni i povrijeđeni, kojima je zlo učinjeno.

Njima će se oprostitii , jer će vremenom shvatiti da se ružnim riječima ništa ne postiže .

Ima onih koji govore ružne riječi iz obijesti, zlobe, zavisti ili zla. A to nisu odlike dobrih ljudi, dostojnih ljudskih bića , kao najsavršenijeg Božijeg stvora.

Ružnim riječima svako ponižava samo svoju ličnost, i svetost svoje porodice, a  ne ono ili onu koju želi da ponizi. Treba  razmisliti pa izgovoriti ružnu riječ. Ako to postane navika  kao poštapalice, ne stiže se nigdje, osim u pržun. Postaje se bezobrazno, nevaspitano, nekulturno, netolerantno biće koje je u psovkama i ružnim riječima izgubilo životni smisao.

Riječi su ogledalo naše duše. Ono što izgovaramo dolazi od nas, od naših shvatanja života , pogleda na sviet. Riječi  to smo mi.

E sada vam je jasno zašto  Hvaliti i Slaviti Gospoda  svaki dan. Pomenom imena gospodnjeg naše biće postaje uzvišenije i nema  želje , ni vremena povrijeđivati ni sebe ni druge ružnim riječima. I uvijek nam trebaju biti na umu misao jednog poslanika :

Ne hitaj da izgovoriš riječ , da ne uvrijediš Gospoda Boga Jedinog svoga.

A kod Boga su svi Poslanici   jednaki. On ni jednog od njih ne razdvaja mimo drugog. Svi oni jednako naukuju. Božiji nauk.

A ljudi izmišljaju riječi , pa ih umeću u taj nauk. Isusa i Uzeira proglasiše bogovima. Čujemo , po džamijama se uči   da se  i Muhamedau trebaju pripisati nadljudske, božanske osobine.

Ne ide to tako. To su potvore na Boga jedinog i njegov nauk. Govore ih licemjeri, pogan ,  oni kojima je pakao određen za njihova podmetanja , laži i hule.

Danas , naši suradnici ,  poete i prevodioci nemaju bilo šta za dodati.

Svi kliču:

Alelujah.

Svi pjevaju:

Hvala  i Slava Bogu Gospodaru svijetova

 

 

Indexi – Slovo o čovjeku / Song – Lyrics

 

Umjeće življenja

 

Sunce u klopci  Gore među zvijezdama Skršeno srce

 

Slovo o čovjeku

 

Zatvoren u tjelu

Zatvoren u koži

Sanjajš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak

Zarobljen u srce

 

U toj tamnoj jami

Vječno sanjaš sunce

 

Zarobljen u meso

Zarobljen u te kosti

Prostor taj do neba

Kako da premostim

 

Zatvoren u rebra

Zarobljen od srebra

I kad sivi sokol

Bjeljiji od srebra

Zatvoren u tjelu

Zatvoren u koži

Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi

 

Otrgnutog neba žudiš hljeba, vina

Al’ u domu tvome kaće domovina

Obje ruke tvoje, ko da jedna nije

Koja hoće, hoće da pobije

 

Zatvoren u mozak

Zatvoren u srce

U toj tamnoj jami

Vječno zoveš sunce

 

Sanjaš da se nebo

Približi il’ vrati

Tjelo se kroz vlati

U pijanstvu klati

Uzi lišće s lišćem

Zatvoren u krvi

U tom kolu bola

Potoni il’ prvi

 

U tom kolu bola

Potoni il’ prvi

 

Zapjenjenog tijela

Kad će tjelo da postane djelo

 

Kad će tjelo da postane djelo

Miroslav Ilić – Voleo sam djevojku iz grada / Song – Lyrics


Ruža ljubavi      Konj  Đardin to je san

 

Ja sam rodjen u cvecu livada

cuvah stada pokraj reke Gruze

al’ zavoleh devojku iz grada

sa usnama k'o pupoljak ruze

 

Ref.

Bele ruke, a prsti k'o dirke

pricahu mi najneznije bajke

zalud uzdah iz grudi pastirke

zalud suze moje stare majke

 

Sin sam plavih suma i livada

gajih dobre konje i volove

zbog lepote devojke iz grada

zaboravih brda i dolove

 

Ref.

Zvao sam je ulicama dugim

i venuo k'o trava jesenja

jednog dana spazih je sa drugim

zagrljenu u senci kestenja

 

Sta sad mogu vec bol svoj da patim

mladost moju da tuzim za celo

morao sam kuci da se vratim

svome domu u rodjeno selo

 

Ref.

I sad opet svoga vranca jasem

i u krcmi krcmim svoja stada

kitim svirce i razbijam case

i proklinjem devojku iz grada