Predponoćna galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

 

 

 

 

Čarolija sutona                                                                 Uskomešano noćno nebo

 

 

Rajski valovi                                                                 Mjesečina i maglice – Make Love No War

 

 

Nevinost i krv                                                                   Modra rijeka , đardin i nebo

 

 

Vali i suton                                                                Uzbibani đardin

 

Predivni život

 

 

Poderano jedro                                                         Miris tuge

 

Njena raskoš

 

 

Iskričavost                                                                  Plavet i bodlje

 

 

Aco Šopov – Spomenem li te

 

 

Spomenem li te – pa mi lik tvoj svane,

uzdrhti srce oceana

i ožive vulkani davno ugašeni.

Lava se pretvara u krv,kev kao lava plane!

Otadžbino , pjesmo neopjevana, pjesmo nespokojna,

ista kroz vjekove,kroz buljuke

kako za djedove,tako i za unuku –

krv će i nas spasiti!

 

Sšpmenem li te – pa mi sine tvoja slava

nestaju daljine

i sva je povijest kao ogromna lava

što se kao bodopad survava s visina,

a svijet nije veći od riječi

što se sa ovih strana moćno oglašava:

Oradžbino,pjesmo nedopjevana,pjesmo nespokojna

krv će i nas spasiti!

 

Evo nas, Otadžbino, oboje u planimnama

u nijemom i prisnom razgovoru.

Zrak je čist i kao mač sječe.

Ti si pored mene nejvjernija žena,

smisao očovječeni,

istina poznata,nedorečena i nikome do kraja oglašena.

Otadžbino, pjesmo nedopjevana,pjesmo nespokojna,

krv će i nas spasiti!

 

Ali ne krv rastanka i mržnje,

krv osvetom i gnjevom rasplamsana,

već on krv zbog koje se žena žrtvuje za muža,

muž za ženu i sina,

a sin zajedno sa njima za otadžbinu

zbog koje svi plamtimo kao od najboljeg vina.

Otadžbino,pjesmo nedopjevana,pjesmo nespokojna

spokoj u nama ćemo iskopati:iskopati od iskona!

Nights In White Satin – The Moody Blues(Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

Noć milosti i sna

 

Ponoćni velovi

 

 

Nights In White Satin

Nights in white satin,

Never reaching the end,

Letters I've written,

Never meaning to send.

Beauty I'd always missed

With these eNo before,

Just what the truth is

I can't say anymore.

‘Cause I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

 

Gazing at people,

Some hand in hand,

Just what I'm going thru

They can understand.

Some try to tell me

Thoughts they cannot defend,

Just what you want to be

You will be in the end,

 

And I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you.

 

Nights in white satin,

Never reaching the end,

Letters I've written,

Never meaning to send.

Beauty I'd always missed

With these eNo before,

Just what the truth is

I can't say anymore.

 

‘Cause I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you.

‘Cause I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you.

 

Noći u bijelom satenu

 

Noći u bijelom satenu

koje  nikad ne završavaju

pismna koja napišem

ne misleći da ih pošaljem

ljepota koju moje oči uvijek propuštaju

upravo je  istina

o kojoj ne mogu više ništa reći

Zato što te volim

da ja te volim

oh kako te volim

 

Gledam ljude što idu ruku  pod ruku

To kroz što ja prolazim

oni ne mogu da razumiju

neki hoće da mi kažu

misli mi ne mogu braniti

ono što želiš da budeš

postaćeš na kraju.

 

I ja te volim

da volim te

o kako te volim

oh kako te volim

 

Noći u bijelom satenu

koje  nikad ne završavaju

pismna koja napišem

ne misleći da ih pošaljem

ljepota koju moje oči uvijek propuštaju

upravo je  istina

o kojoj ne mogu više ništa reći

Zato što te volim

da ja te volim

oh kako te volim

 

Zato što te volim,

da ja te volim

o kako te volim

oh kako te volim

 

Udišem duboko

nailazi tama

gledam kako svjetla gasnu

u svakoj sobi

ljudi na ležajevima

osvrću se i žale

još jedan potrošeni dan

snaga je bačena.

 

Ljubavnici u strasti bore se ko jedno

usamljen čovjek vapi za ljubavlju

što je nimalo nema

novu mamu uzima

i doji svog sina

stariji građani

bi da se podmlade.

 

Nebesko telo hladnoga srca

noću caruje

sklanjajuć boje

iz našeg krajolika

crveno je sivo

žuta je bijela

mi odlučujemo

šta je stvarno

a šta iluzija.

 

Zato što te volim

da ja te volim

oh kako te volim

 

Zato što te volim,

da ja te volim

o kako te volim

oh kako te volim

 

 

 

Bleki – Bol

 

 

 

*

Bol.

Da , ima jedno osjećanje pod tim imenom.

Neuki ga krste raznim imenima.

Te ova bol, te ona, pa takva i onakva …

 

Bol.

Njena , njegova , naša naša, vaša, naši vaše nadigraše…

Ne bi trebalo tako biti.

A mere.

Ponekad mora.

Insani su poput egzotičnih hajvana i biljki.

Hoćemo mi jabuku jesti.

I kad se pomene bol, prvo na ljubav pomisliti.

 

Bol.

Srećom , mi nemamo boli.

Umjesto slijepog crijeva operisali nam bol.

I sada nas ponekad samo slijepo crijevo boli.

Znate ono, kad mala djeca stave ruke na oči i kažu gdje sam.

Tako i mi.

Mi znamo gdje smo, ali ne znamo gdje se dala Ona.

 

Bol.

Sram nas ne pisati o našoj boli, a ne možemo, jer bi prvo hećima morali tužiti.

Nije nam priopćio da li se radi o kongenitalnoj analgeziji ili greška pri operaciji.

Kako nismo tužibabe , moramo osjećati tuđu bol.

Nije da moramo. Ona nas operisana praznina boli.

Zato ćemo vam pričati o bolu nama bliskih osoba.

Možda neko i sazna šta je to bol.

Možda se , nekom , romantičarska bajka o ushitu i trpljenju učini patetičnom.

A nekom bude lakše, jer ponekad naša bol i nije…

 

Bol.

Ah,Da.

Ona zaista postoji.

Da.

Uz bol ponekad dođe i ona druga jadnica.

Tuga .

Kad se misica i prva pratilja srca nađu zajedno,mora se neizostavno pojaviti i druga pratilja.

Suze.

A čini nam se da suze uvijek krenu prije , boli i tuge.

Nisu baš vaspitane te suze.

One nikoga, niti mole, niti pitaju.

Samo grunuu. Tek tako. Nenajavljene.

Kao što će  večeras Dijete moje.

Zaboljeti ili banuti?

Tko da zna?

Krhke ruže su vam takve.

Mirisne i neprevidljive.

 

Bol.

Kao kapi rose.

Bole.

Kao Tišina i sni.

 

Magazin – Neću se vratiti / Song – Lyrics

 

Srce vene     Melankolija  Ljubav i rastanak

Sto ce meni jutro plavo

Ne treba mi da me budi

zivjeti se i ne trudim

K o svi drugi sretni ljudi

 

Jer ja, jer ja

Necu se vratiti

 

San me zove idem s njime

U doline, u visine

A ponijet cu sliku tvoju

Da me cuva u spokoju

 

Zbogom duso sretan budi

Kao i svi drugi ljudi

zivot mi se ne isplati

Kad me neces svojom zvati

 

Samo jednom se živi ( II )

 

 

 

 

 

Prava ljubav

 

Rijeka moje mlaosti

 

Ona pod velovima

 

Lijep je, topao  i sunčan zimski  dan. Prolazi , Ponoć se bliži.

Nekako po običaju, zvjezdano nebo  u naše misli uvuče tragove prošlih snjegova , koji nose sjećanja, kap po kap. I tada nismo raspoloženi da budemo blesavi, nadobudni i pametni.

Dok srebreni mjesec ludi u srcima zaljubljenih, a žmirkave zvjezdice svjetlucaju o čima onih koji se ljube,  mi smo tužni i sjetni.I ne želimo da bilo kome  pokvarimo dan.

Nošene tugom   misli  nam klize ka nekim vremenima koja se vratiti neće.

Čuli ste  izraz : Samo jednom se živi!

Jedna pjesma je dodala poentu:

Sve je ostalo varka (?).

Čujete taj izraz u mladosti, čini vam se trivijalnim i dosadnim, i pomišljate  baš i nije neka pamet.

Tada ne znate da jeste.

Velika je to pamet.

Kako skontali tako ste i živjeli.

Nepametno.

Mnogo , godinama decenijama kasnije shvatite  da ipak , samo jednom se živi. Tada je već bilo  kasno . Život je prošao pored vas , a da vas skoro nije ni okrznuo.

Sjetite se , da ste jednom davno htjeli uzeti očevu  limuzinu i kupiti buket  , ili samo jednu ružu.

( Dobro mahalaš bi se snašao i bez kupovine. U nečijem đardinu nijet đula ne bi bez smisla, nemilovana i neljubljena trunula.)

Urediti se kao Mali Princ  iz vlastite bajke.

Zastati pred njenim kapidžikpm i strpljivo, ako treba satima čekati, bojeći se da vam nježna rubinova ruža ,umotana u staru požutjelu novinsku hartiju , ne uvene.

Ako treba i do kraja života buljiti u prozor u kome se blista bijela , cvjetićima šarenim, njenom rukom izvezena,  lelujava stora . Zuriti i zuriti ,  i čekati da vam iznese mirisne  žute dunje ,koje nikad neće sazriti i nikad neće biti sretnom ljubavlju  bojene.

Jer vijedilo bi. Zaista bi vrijedilo. Znali ste to. I tada i sada.

Ta , neka  , bila je najljepša, najmilija i najčestitija  djevojčica i  žena , čiji je osmijeh zakačio vaše srce i dušu.

I danas vam srce zadrhti pri pomisli  na tu snenu čednost i umilnu ljepotu. I zaboli vas. Jer…

Samo jednom se živi!

Pa eto, nekako .niste imali vremena da zastanete.

Ugh,nekako . niste se obazirali na  živi krvavi grumen u grudima.

Ili ste bili previše muško da vas mahala vidi sa ružom u ruci.

Ili vas je bio strah da dobijete nogu pred svjedocima.

Ili ste pomislili da je niste dostojni.

Ili su vam je  branili.

Mnogo je tih ili, a vi mladi i u mislima vam običnost života,  koji , eto , samo jednom se živi. Htjeli ste krenuti stopama onih dugih, odraslih i pametnih.

Godinama poslije , saznate da je njeno srce kucalo samo za vas  i ugaslo sa vama.

Da vas je voljela .

Čekala i čekala, čekajući venula i pisala pjesme i neposlana  pisma ljubavna , u kojim ste vi glavni sudionik. Da je samo jednom živjela za vas , i umrla tiho ,misleći na vas i ono što je trebalo biti.

A nije!

Samo jednom se ljubi!

Niste to učinili, niste uzeli limunzinu ili barem taksi. A ništa vam ne bi bilo , da ste i pješke klapnuli do na kraj grada. Nije to na kraj’ svijeta.

Niste ništa učinili jer , neko vas je naučio da budete ponosni i muško. Da budete dostojni svoga porijekla. Jer, ona je ipak samo sirotica sa vrha mahale, čiji je kućerak godinama  kopnio sa njom.

Na kraju svoga puta,  još uvijek sanjate  da se zelena vrata njene kučice u cvijeću otvaraju. Ona izlazi, sunce joj se ljubomorno zaplete u kosu, pomiluje joj uzbibane grudi. Vama srce ko puni mjesec , hoće da izleti. Izlazite iz limuzine, prilazite joj  , a njen osmijeh vas ogrne za čitav život.

I taj pogled , ta ljepota vas natjera da kleknete, primite je  za ručicu, poljubite je , zagnjurite joj se u skute , orosite dimije  i šapnete:

-Oprosti mi Mila, Volim te …

Ime sada nije bitno. Čitate ga dok stojite pred njenim meit tašom i hudo  oplakujete vas dvoje  i vaše nedoživljene snove.

Što bi poete rekle:

-Samo jednom se ljubi?

U prevodu:

-Ako pomislite da kupite cvijeće, obavezno ga kupite namah , ovog časa i  sada , i pohitite onoj kojom vaše  srce  kuca, da to cvijeće  život ,  sutra , ne bi usud  spustio na vaš taš.

 

Indexi – Sanjam / Song – Lyrics

 

Centofilija   Copy (3) of ona spavau plavom   Nebo

 

Sanjam

 

Sanjam da te opet slusam kako dises

kako dises dok savija se trava

da me dira tvoja kosa plava

tvoja kosa na mom licu draga

 

Sanjam da se opet volimo u klasju

u tom klasju sto lezi tu pod nama

i da luta tvoja ruka vrela

tvoja ruka preko moga tijela

 

Ref. 2x

Samo jedan zivot imam

i ludo ga bacam

jer zavoljeh jednu zenu

zenu koju sanjam

 

Samo jedan zivot imam

koji nisam htio

jer zavoljeh jednu zenu

koju nisam smio

 

Sanjam da ti kazem

vrati mi se draga

ako treba pobjegni od svega

jer je zivot samo ovaj jedan

nema nista, nista izvan njega

 

Ref. 2x

 

Samo jedan zivot imam

i ludo ga bacam

jer zavoleh jednu zenu

zenu koju sanjam

samo jedan zivot imam

koji nisam htio

 

Jer zavoljeh jednu zenu

zenu koju sanjam

(2x)

 

Meri Cetinic i klapa Fa Linđo – Spavaj,spavaj dragi / Song – Lirics

 

 

Školjka Svijet dvaju duša  

 

  

Neka ova noć dugo traje

neka zvjezde na nebu sjaje

jer nebu pjevam ja

što mi ljubav daje

a on je u mom naručju

 

Ref. x 2

spavaj spavaj dragi

opet ću ti doć

sanjaj sanjaj  mili

laku laku noć

 

ja ljubim nježnbe usne

i lice bijelo

dimljenu (?) kosu

i toplo tijelo

 

kad bi jutro znalo

da ga ljubim ludo

pustilo bi

da noć traje dugo

 

Ref. x 2

spavaj spavaj dragi

opet ću ti doć

sanjaj sanjaj  mili

laku laku noć