Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

Petnaest dana proljeća – V dio

 

Vesna Morena S.   Zarobljena ruža

Vesna Morena S.                                                              Zarobljena  ruža

 

Autoportret     Mila Moja

Auto portret                                                                Mila moja

 

Autoportretova ljubav     Autoportretova zahvalnost proljeću

Autoportretova ljubav                                                      Autoportretova zahvalnost proljeću

 

Autoportretovo proljeće  Zahvlanost

Autoportretovo proljeće                                                           Zahvalnost

 

Uzbibanost  Svijet azura

Uzbibanost                                                                            Svijet azura

Svijet krugova    Ljetna ljubav

Svijet  krugova                                                              Ljetna ljubav

 

Nebo vjernosti   Bezuslovna ljubav

Nebo vjernosti                                                                 Bezuslovna ljubav

 

Svijet radosti     Bolna praznina

Svijet radosti                                                                      Bolna praznina

 

Prekrasan dan  Usnula ljubav

Prekrasan dan                                                                    Usnula ljubav

Blistavi put   Svjetlost na kraju puta

Blistavi put                                                                  Svjetlost na kraju puta

 

Dragutin Tadijanović – Večer nad gradom

 

 

Što Te sputava, srce moje, da ne progovoriš iz dubina

Kao orgulje skrivene u crnom lišću noći?

Noćas gledaš kako se odražava u Armu red svjetiljaka

Firentinskih.

Zar nisi o tome davno sanjarila

U djetinjstvu, dok su nad glavom

Drhtale zvijezde, u vinogradu?

Noćas, gle! Kako osjećaš vjetar što dolijete s Arna ,

Sa rijeke koju gledaš otvorenim očima,

A moglo bi je rukama grabiti kao vodu

S potoka u Rastušju. U Rastušju je mati,

Moja mati, i moje sestre, i kuća. Jeste li spremile

Ljetinu, vas tri koje ste same

Ostale kod starinske kuće mojih djedova,

Čuvajući oganj da ne zgasne med zidovima

Doma koji ostaviše muške ruke? Gledao sam

Danas u San Lorenzu „ Zoru ¨, koju stvoriše Ruke

U tamnim tišinama mutnoga stoljeća;

Bez prestanka mislim na ruke te

I ne mogu da vjerujem da su zaista

Mrtve. Mrtve ruke.

Oprostite mi, gospodine Michelangelo, što ja

Raskidane misli redam nevješto u tihe rečenice.

Vi možda već znate da sam ja pjesnik iz Hrvatske,

Koji ne može vjerovati da su vaše ruke

Mrtve. Mrtve ruke.

Mislim na moje polje, koje su neznane

Ruke požnjele, spavaj, srce moje,

I ne slušaj muziku u gostionicama,

I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom

Sa svijetlima. Ruka će sigurno

Ugasiti svjetiljke. Spavaj.

Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti,

I pepeo. Spavaj.

 

 

Bleki – Tebi je bar lako

 

 

Proljetni vodopad

 

 

Modrozelena rijeka

 

 

Tebi je  bar lako

kroz dane brodit plaho

vrijeme je lijepo

miris lljeta nas miluje

ptice cvrkuću

sunce se osmjehuje,

nebo je na bosanski plavo

vodopad je  proljetni

ti si prelijepa.

ružin  bikini

sa otiskom mojih dodira navuci

peškir na rame nabaci,

ruku nježnu primi

znaš onu

lijeva u desnoj

u modrozelenu rijeku uroni

i eto čarolije

 

Iva Zanicchi – La riva bianca ,la riva nera / Song – Lyrics – Prevod

 

Obala crna obala bijela   krv 4     Beznađe

 

 

La riva bianca, la riva nera

 

Signor capitano, si fermi qui…

– Sono tanto stanco, mi fermo si,

Attento sparano, si butti giù…

– Sto attento, ma riparati anche tu.

 

– Dimmi un pò soldato, di dove sei ?

Sono di un paese vicino a lei…

però sul fiume passa la frontiera,

la riva bianca, la riva nera,

e sopra il ponte vedo una bandiera,

ma non è quella che c'è dentro il mio cuor.

 

– Tu soldato, allora, non sei dei miei…

Ho un'altra divisa, lo sa anche lei…

– Non lo so perché non vedo più,

mi han colpito e forse sei stato tu…

 

Signor capitano, che ci vuol far…

questa qui è la guerra, non può cambiar.

Sulla collina canta la mitraglia…

e l'erba verde diventa paglia…

e lungo il fiume continua la battaglia,

ma per noi due è già finita ormai.

 

Signor capitano, io devo andar…

– Vengo anch'io con te, non mi puoi lasciar…

No, non ti lascerò, io lo so già,

starò vicino a te per l'eternità.

 

Tutto è finito, tace la frontiera,

la riva bianca, la riva nera,

mentre una donna piange nella sera

e chiama un nome che mai risponderà.

 

Signor capitano, si fermi qui…

– Sono tanto stanco, mi fermo… si…

 

 

Obala bijela obala crna

 

Gospodin kapetan priđite mi

Tako sam umoran i  ovdje ja ću stati

Pazite, pucaju, sagnite se dole

Ja sam oprezan ti se oporavljaš

 

Reci mi nešto vojniče  odakle si

Ja sam iz zemlje blizu tebe

Ali rijeka je granica

Obala bijela obala crna

Iznad mosta ja vidim  zastavu

Ali ona nije u mome srcu

 

Vojniče ti nisi moj

ja imam drugu uniformu, i vi to znate.

Ne ne znam zato što ne vidim više

neko me pogodio možda čak i vi

 

Gospodine kapetane tu se ne može ništa učiniti.

Rat je ovdje ne može se mjenjati

Na brežuljku pjevaju mitraljezi

Trava zelena je  pokošena

Duž rijeke bitke se vode

ali za nas dvojicu  sve je sada završeno

 

Gospodine kapetane ja moram ići

Ja idem sa tobom takođe ne ostavljaj me

Ne ne  napuštam vas,ja znam svakako

sve je zauvijek završeno za nas.

 

Sve je završeno i granica se utišala

Obala bijela obala crna

dok žena plače u noći

Dozivajući ime koje se nikad neće odazvati

 

Gospodin kapetan priđite mi

tako sam umoran ovdje ja ću stati…

 

.

Zemlja je jajolika

 

Rezultat slika za Nojevo jaje

 

Zemlja je jajolika ,kao i njena jedina poznata zvijezda Sunce.

 

Već odavno NASA u svojoj bazi podataka, duboko zakopanih od javnosti ,sakriva činjenicu da Sunce i  Zemlja imaju oblik nojevog jajeta. Zašto baš nojevog, to nismo uspjeli doznati.

Povjerljivi izvor je tražio dodatne finasije,ne shvatajući da su normalni mislioci uglavnom kokuzi.Ipak smo uspjeli doći  do slike –  dvije ,nama najživotnije zvijezde , snimljene teleskopom Huble.

Uživajte u novoj viziji svjestskog poretka.

Ovaj podatak se skriva kao najstrožija tajna , da se ne bu uznemirili glupani  koji tvrde da je zemlja ravna, hablečine koje svake godine predviđaju  po nekoliko apokalipsi  i maloumnici koji tvrde  da je univerzum star oko  6.000 godina.

 

NASA to objašnjava činjenicom da će njihov ptičiji mozak pogrešno shvatiti  jajoliki oblik Zemlje i pomisliti da su se  izlegli njenim direktnim porođajnim mukama . Pomišlja se da i sljedbenici Nojeva , u nepameti , često zavlače glavu upijesak. Kažu tamo se najbolje mjeri plićak uma.

A sem toga Noji/Nuhu odgovara da su zemlja i sunce Nojevi nus produkti.

 

No , to je samo dio probleme. Onaj teži je , da bi to pučanstvo pilećeg  uma moglo pomisliti da im je  višefazni Mjesec otac ,jer je on ,rodno , najbliži  Zemlji.

U svom ozbiljnom pristupu svakoj gluposti ,zaboravljaju da su možda oprašeni sa kometa , meteora , ili nepozantih  letećeg baluna koji prohujaju pored Zemlje. Sistem ” pčelica Maja”.

U svakom slučaju oni nisu normalni kao svi ostali Zemljani. Imaju privilegiju da im je pamet  prohujala mimo moždane šupljine i ostavila dovoljno praznog prostora  za  smišljanje novih “genijalnosti” .

Merima Njegomir – Da nije ljubavi tvoje / Song – Lyrics

 

 

Ruža je procvjetala Moja sreća  Zaljubljenost

Muzika ljubavi  Razigrana duša  Usamljena duša Srce umorno

 

Trebas mi, trebas u osvit zore

kada se misli sa tugom bore

trebas mi, trebas svakog trena

jer ja sam samo zena

 

Ref. 2x

Umrla ne bih da zadnju bitku bijem

zednela ne bih da gorku vodu pijem

al’ srce jadno stalo bih moje

da nije ljubavi tvoje

 

Trebas mi, trebas u suton plavi

kad mi se zelja za tobom javi

trebas mi, trebas svakog trena

jer ja sam samo zena

 

Ref. 2x

 

Trebas mi, trebas kad sunce greje

kada se srce zivotu smeje

trebas mi, trebas svakog trena

jer ja sam samo zena

 

Ref. 2x

 

Pismo – Mili naši

Ljubav i rastanak Svijet snova   Mladost i prirodaKrug ljubavi Muzika stara Plavo i crveno poljsko cvijeće

Svijet krugova  Zaleđeno blago Savršena ljubav

Mili naši,

evo stiže Vam pismo iz ovoga,donjega takarli sveta,

nikoga ne bi pomiljali ,osim onih iz naših ljeta.

Ljeta hiljadu devestotina šezdeset osme i još okolne neke ,

kada sve bilo je tako puno ljubavi ,milosti,snova i muzike.

 

Pregršti boja rasulo se u mirisna cvijeća

sada nam osta samo pokoja tanka svijeća

jer u đepu ne nađosmo  od kopejke više

novac  posta težak teret i stalno snježe kiše.

 

Mili naši,vi znate

hteli ste da  date

život je još lijep

čovjek je slijep.

 

Ostalo nije bilo do vas

vjerujte  ni ič od nas

šta se tu iole može

bijedu neuki množe.

 

Kundera je zapisao „Nepodnošljiva lakoća živeljenja“.

Đenis je plakala Ljetne stađune.

Bitlsi su poruku slali : Ljubav je sve što želimo

Dorsi su izveli „ Nepodnošljivu lakoću sviranja“ da bi im djevojčice palile vatru.

Indexi su pokonili „Nepodnošljivu plemenitost muzike“ , negdje na kraju u zatišju.

Mi smo živjeli „  Laganu bremenitost ljubavi“.

Zajednička crta ; svi smo  djeca cvijeće i ljubavi.

Ne po godinama i fizičkoj pripadnosti, već po srcu.

 

Peas brother,peas.

Selam sister,selam.

Hvala vam na muzici i ljudskosti.

Blagdan je. Nama je svajki dan blgadan.

Znate nas, a nema vas .

Nestali su vas.

Hvala vam i čestiti vam snovi.

Slutimo da tamo negdje  slavite Stvoritelja i ljubav.

Make love , no war.

Alelujah!

I Amin!

 

Mili naši,

Vidimo vas u prelijapim poljima cvijeća,obasjani ljubavlju i milošću.

Tamo vlada vječna blagost i mir.

Vi,Kundera,Dorsi,Indexi i mi.

Normalno i još neki.

Istovjetni sni.

Svi smo imali zajedničku viziju.

Svjetlost i Ljubav.

Svi smo voljeli  cvijeće.

Svi smo voljeli najljepši cvjetak.

Ženu

Lotos Milosti .

Neke se nestali zajedno sa vama.

Neke su odustale od snova.

Tako neuki kažu,ali nisu u pravu.

Ne može se pobjeći od milosti i ljubavi, sve da hoćeš.

 

Neki su pjevali do groba.

Nisu se oni umorili.

Ne može se čovjjek umoriti od muzike, koja milost i ljubav priziva.

Nego se to grob ,  ponekad,neprimjetno prišulja.

I šta će slabašni čovjek!?

Nema izbora.

Prileći mora.

 

Svi zajedno snivali o ljubavi i lotosu, i poslije groba.

Znali smo,  to nam niko  ne može oteti.

Imali smo samo Jednog , ali jako Moćnog zaštitnika.

Njegovo ime je   Svjetlost.

Sve ljepote su njegovo djelo.

Mi smo te ljepote upijali i slavili.

Muziku,cvijeće i najljepši cvijetak ponekad krali i sakrivali ( i još svašta nešta…) .

 

Milostiv je On,možda i previše.

Oprostiće.

Mudri zna,samo smo dijelili darove koje nam je u srca usadio.

Dobri smo mi.

Bar tako mislimo.

U svakom slučaju,nismo rđavi.

No, nikad se ne zna.

 

Mili naši.

Mi  još   hodimo   prelijepim stazama i putanjama koje ste vi proprtili.

Muzika naša ,koju smo dijelili nije ljepša.

Ostala je kao i uvek  prije, modro zelena i prelijepa.

Samo  jedan njen  dio je nijansu plemenitija i prefinjeniji.

Za to ste krivi vi i Indexi.

Učitelji i savršeni učenici.

 

O ljubavima prošlim,sadašnjim i budućim još uvijek pjevamo i snijemo.

Malo smo umorniji,klecaviji i svjetliji.

Čini nam se i prozračniji,jer bolje vidimo  nutrinu, srce i dušu.

Nekako nam je lakše odvojiti misli i sjećanja i podjeliti sa drugima.

 

Sve nas je manje.

Sve smo ranjiviji.

Ne znamo da li ćemo uspijeti prenijeti sve snove i ljubavi koje u sebi nosimo.

Grehota je da dunjaluk ne primi naš testament u cjelosti.

 

Vi ovo sve i onako znate.

Bdjeli  ste nad nama.

Čuvajte nam naše  mirisne grlice.

Krhke su one ,ali lepršave.

Mogle bi odlepršati.

Mnoge smo umorili i rastužili.

Nismo htjeli ,ali desi se.

Neka se mole za nas i Nadu da se sretnemo.

Mili naši,

Halelujah!

I Amin.

 

Biseri bjelavskih mahala 493* – 498*

493*  Tako vam je stanje na dunjaluku,. I danas i uvijek. Takarli

494  * Život je definisan apsolutnim, aktivnim i trpnim stanjem glagola volj .

495*  Veju veju pahulj,sniju žene velike smetove.Snile ne snile,  isto im se piše. Nekoj ovo , nekoj ono.

U prosjeku malo zadovoljnih.

496*  Svi zaljubljeni su velika djeca.

497* Ljubav ne zna računati, zato je nije briga za godine i novac.

498*O drugima sudima po sebi.Ništa lično , ali logično i pošteno. Što jes’ , jes’!

Oliver Dragojevic – Moja Tajna Ljubavi

 


Lik moje Nade   U snu san   Milina

 

Možda nikad nećeš znati

da sam tvoj i da si moja

Tvoj me pogled stalno prati

ti si plavo mojih boja

Možda nikad nećeš znati

da nas prsten sudbe veže

Tvoj me pogled stalno prati

dok nam život plete mreže

 

Moja tajna ljubavi

nitko neće saznati

Da si moje jedino

da si moje skriveno

Dok nas divlja ljubav vreba

k'o sve miljenike neba

Ja te volim ispo tiha,

ti si dio moga stiha