Parovi
Djevojčica plavi cvijet Dječak
Zavjesa Poderano jedro
Ruže i suze Nevinost u okovima strasti
Plavetnilo Stakleno zdanje
Torzo Poljubac
Stablo Dekor
Mladost u klopci Podarite milost cvijeću
Nježno Još nježnije
Devojčica me grli i ljubi.
Osećam kako joj se usne tope na mojim,
i kako joj telo drhti
od straha i čežnje.
U tišini
još nedovršene planinske kuće
miriše rano proleće
i njene male jabučaste grudi.
Penušaju se večernje magle
i oseća vlažnost kiše
u erotičnom vazduhu.
Ona se propinje na prste,
pripija svoja stegna čvrsto uz mene,
namešta oble kukove,
svoj zaobljeni trbuh…
utapa svoje nepomične oči
u mojim zenicama
i ljubi, ljubi…
Stavljam svoj potpis
usnama
na njen vrat izvijen
dok opijena gresima bledi moja devojčica
i kao leptirica treperi na mestu
Pogrešili smo
kaza mi
u jednom trenu slasti i vatre
zaustavljajući naše disanje
koje odveja vetar.
Pogrešili smo,
kaza mi s još većim strahom
otrgnuvši se iz zagrljaja,
bežeći niz proplanak i
odnoseći vlažne poljupce
na mladoj koži.
Moje je oči ne stižu.
Onomad kada se umorim
i usnijem
biće veliki snjegovi
Ne pali žigice u snijegu
mili anđelu
znam boljeće te led
Onomad kada usnijem
zaleđen od čekanja tebe nestvarne
biće raskošne zime
Ne pali svijeće u studeni
mili anđelu
naći ćeš me u srcu svom
Onomad kada ti lahor poljubac
usred bure na usne spustim
dolazi naše vrijeme
Obuci haljinu bijelu umornu od čekanja
jedina nevjesto moja
bez straha zakorači u oblake
Ja čekaću te
Pricacu ti o svome zivotu
reci cu ti zasto tesko disem
pitaj kako pjesme me zabole
pitaj zasto samo tuzne pisem
Ne pitaj me zasto suze teku
dok pjevam o svom gradu uz rijeku
i o parku na kraju grada
i o njoj, sto ne znam gdje je sada
Ref.
Svaka pjesma jedna uspomena
dio onih lijepih vremena
ti ne moras znati sto to znaci
al’ kad placem, reci samo placi
Pjesma vrati sve ljubavi stare
prijatelje, mjesta i gitare
ti ne moras znati sto to znaci
al’ kad placem, i ti sa mnom placi
Pricacu ti o svome zivotu
Pusti moje suze neka teku
dok pjevam o svom gradu uz rijeku
i o parku na kraju grada
i o njoj, sto ne znam gdje je sada
Ref.
I ti sa mnom placi
Još jedan institut (?) kojega nema.
Još jedna istraživčka ekipa koja je (ko fol?) nestala.
Dječiji dokazi kao naučni paravan?
Samoproklamacija novog Denikena?
Vaše je da pogledate, saslušate.
Da li će te se nasmijati, razonoditi ili zamisliti, na vama je.
Moj golube ja jos dolazi
pod tvoj prozor garavi
da te probudim.
Plase me ovi hladni vjetrovi
nikad nece prestati
prode sve sve se preboli
i zaboravi tako kazu svi
a kraj mene sreca samo prolazi
zivot smislja pakosti
niko to nevidi.
ref 2x
Moj golube moja ljubavi
znam ja za druge al nisu kao ti.
Moj golube nocu budna satima
cujem te na vratima
da mi dolazis.
Plase me ovi hladni vjetrovi
nikad nece prestati
i zaboravi tako kazu svi
a kraj mene sreca samo prolazi
zivot smislja pakosti
niko to nevidi.
Danas je Ponedeljak 4. Mart / Ožujak ove 2019.godine.
63 dana smo penzionisali.
Tako neobavješteni misle. Ne moš ti dane penzionisati , a da se ne mnogima ne osvete i pokupe ih . Zato strahujte od slijedećih 302 dana sa kojim se , ako Bog da , trebamo pažljivo milovati.
Kako smo skontali da je ostalo okruglo tristo dva dana do kraja ovog stađuna?
Lako. Prepisali od prepisivača i hroničara koji misle da ova godina ima 365 dana. Toliko bleje u obožavanju istočnjačkih haduma i tetkica koje zovu pjesnicima , da i sami postaju slični njima. Postaju ćafirski kult kojem treba kilt.
Nama skoro da i ne trebaju haljinke. Odakle ti vrijeme frajeru . ba. Ne moš se svako malo svlačiti , pa oblačiti. Obaveze u đardinu to ne tolerišu. Ni đardinke.
Hajd i nekako , u mahali još ima đardina. Ali đe ba nađe đardine u haustorima.
Joj, levata majko mila!
Oni još ne skontaše šta su to prelijepi mirisni đardini.
A mi vaskoliki život njima posvetismo.
Danas vam ne otkrismo tajnu o đardinima. Ono kako , gdje i zašto.
Možda jednom , kada budete prepisivali. Da ne primjetite da je napisano. Mere vas glava zboljeti. Znate ono kad ženu „boli“ glava. Eto tako i vas čitav život boli glava.
A opet skontamo ne treba pretjerivati. Nisu loši ovi prepisivači. Mnogo toga prelijepoga nam prepuštaju, iako toga nisu svjesni.
Čega?
Ha, ha, ha.
Koga?
Joj , blentovija.
Čemu?
Ajte molim vas!
Kome?
Joj budaletina! Idite arapima i hanefijama pa se tamo liječite.
Ionako vam svaka dlaka smeta.
Što bi poete ili filjozofi reklja :
Svaka vrana svome jatu leti, osim onih tica koje nisu vrane.
A to su grlice , labudice i kokoti.
One se mješaju i maze.
I perje leti.
Pitajte Balaševića.
U prevodu:
Ala se nekad dobro… Jelo, a šta ste vi mislili.
Đe ste ba našli da nam tajne čeprkate. Mahalaši su vesla izmislili, pa ih levatima prodaju. Da imaju šta raditi.
Zato su Mahalaši dobri mornari i uvijek bez šake dukata brode.
Šta se može?
Možda se neka ljepota smiluje i zapleše, jal valcer, jal tango. Ne bježimo ni od lambade.
A jopet , niđe ništa bez čočeka i čengija.
Ja, Konj
Dijete u oblacima
Suton
Osvit
Moja tišina i sni
Sleđena Modra rijeka
Ljubav
Bijaše dobri Čovjek zvani Ja,Konj
Milostivi mu tokom života podari mnogo radosti i ljubavi
da tu dobrotu skoro nije mogao prtiti.
Tuga i bol ga slamali i oplemenjivali.
Nakon vremena,umoran od darova i davanja
poželio kutak mira ,ljubavi i ljepote,uz Njegovu pomoć.
Poslaše mu anđela.Tko je on da se buni.
Dodirom djeteta u oblacima nasta čarolija.
Pomisli da je grijeh. tražiti još,
ali tko je on da odlučuje o tome.
Opraštajući se od nje u osvit,
oslobođen nemira polako gre.
u susret sutonu ,oceanu Tišina i sni
Oproštaj od sleđene rijeke?
Konačnost najpravije ljubavi ?
Tko da zna…
