Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

 

medena-velovitost   suncica

Medena velovitost                                                                 Sunčica

 

zivo-zivlje   njezna-muzika-ljubavi

Živo življe                                                                          Nježna muzika ljubavi

 

suncicin-univerzum   suncicin-dan

Sunčicin univerzum                                                        Sunčicin dan

 

medena-u-sumi-cudesa  hiljadu-velova-njezne-dobrote

Medena u zemlju čudesa                                               Hiljadu velova Nježne dobrote

 

grijeh-i-kazna  raskos-njezne-dobrote

Grijeh i kazna                                                                 Raskoš Nježne dobrote

 

putem-sna  dusa-njezne-dobrote

Putem sna                                                                         Duša nježne dpbrote

 

veloviti-dan   sunceva-magija

Veloviti dan                                                                            Sunčeva magija

 

medeni-snovi   sto-godina-samoce

Medeni snovi                                                                     Sto godina samoće

 

ona-i-cvijetni-snovi  dodir-dva-svijeta

Ona i cvijetni snovi                                                      Dodir dva svijeta

 

njeniih-osamnaest-godina  mocna-suma

Njenih osamnaest godina                                                 Moćna šuma

 

 

Tamara Lukić – Grehota 5

 

 

pred vratima enajime

tamara u vodu zagledama

 

vrisnuh

dok te otac stiskao u šaci

žurno prilazio vodi

ispirao njome

 

vrisnuh

zub u prste zarin

i kada se potom miran počinku vrati

 

bez bojazni od te noći ne prilazim vodižžmeđu školjem zapreteno

rasuto nam sjeme klija

 

iz brzica motriš

bez prijekora

zure u mene dva oka – zjenice

čuda dva dvije čežnje velike

 

namjesto kapi

gležnje mi oplakuju tvoji ticaji

 

tih djetinjih žuvor – čini okani se!

 

zagrizi dojku kad je vodi pružim

vježbaj kutnja

vrisak išti

 

nemaš mater nižda pljune te

i potom svome koritu se vrati

 

grizi

ili pjenom plini

i prosti

Jednoj krasotici

 

 

Dobrota MBS

 

Okus čednosti

 

Tajna svjetlosti

 

Ples zaljubljenih duša

 

 

Vali dobrote MBS

 

 

 

Banula je

krasotica

tek tako

nepozvana

i skršila me

ljepotom

srce mi u fišek

smotala

 

molim  da mi prosti

moje djetinje dane

koji ne znaju šutjeti

stišavati ćežnju

 

da smijem ukrao bih je

ali kako čednost dotaći

kalendarima koji bole

kako krasotu zagrliti

tugom što ne prestaje

 

nemam mnogo izbora

Mil0 moje

kleknem

zarovim u uspomene

nijemim

volim te

tajno moja

 

I noći lepršaju

340 noći ovog lijepog lita odlepršalo.

Tek tako.

Nismo ni opazili.

Imali preča posla.

Trebalo je posteljinu ravnat.Ono sa jstucima i dušecima raditi.Narod to kaže jastučiti i dušečiti.

Ali smo opazili da mnogi insani nedostaju.
Noći će se garant vratiti , dogodine.
Inasani jok.

Pošteno?

Tko da zna?
Kom si kom sa.

Joj , postali smo kako se ono kaže poljigljolete.
Jesmo vas prešli.

Znamo kako se kaže. Samo mahalaši uvijek ostaju mahalaši.
Što bi filjozofi rekel – persistiraju.
To im u krvi.

Lijepa je ta riječ.
Persistiraju.
Čista filozofija i logika. A bome i usud đardina, oliti umjeća življenja..
Pogledajmo je i dobro otvorite oči.

Nemojte nas unaprijed pitati :
Koga?
Ili
Čega?
To su pitalice za padeže.

Ta riječ neizmjernom poetikom obojena .
Sadrži slogove per – sis (t)i i raj.

Eto , ne rekosmo li da smo pametni.
Izmisli smo novu riječ :
Persisiraj.
Ono “t” nam se učinilo malo pregrubo, pa ga nogirali.

T kao tup , top…Nije bitno.
Možemo ponekad ono drugo „ i „ preničati i zamjeniti. Ubaciti nešto drugo .
Dodati , zatvoreni, poluotvoreni ili zatvoreni.

Samoglasnik, dakako.
Svašta , nalet vas bilo, šta vam hudim neće pasti na pamet.
Još da ste skontali da je ono per na latinskom i da mu dođe ko melem na ranu?

I milina kad se uklopi sa natsvakom.
Joj , lipo nam je , ne da nam se buditi.

Milina , e pa to vam je.
Hvala vam ,mile na blagodarjima kojima nas svakodnevno obasipate.

 

***

 

Indexi – Bacila je sve niz rijeku / Song – Lyrics

 

   

 

 

 

stajala je usred baste

ko najljepsi cvijet

kao da je dio maste

i muzike te

 

slusala je pjesmu moju

posljednju sto pjevam njoj

sad joj kazem zbogom draga

a bila je zivot moj

 

prosla je kroz moje snove

i bila je tren

cjelim tijelom bila moja,

ja bio sam njen

 

nosila je nasu ljubav

nasu srecu, prvi cvijet

bacila je sve niz rijeku

i posla u drugi svijet

 

ali nocas ako slusa

nek cuje bol

u pjesmi koju pjevam

njoj samo njoj

 

zauvijek neka nosi

na srcu znak

zivot je jedan ona bacila

 

nek cuje bol u pjesmi

koju pjevam njoj samo njoj

zauvijek neka nosi na srcu znak

zivot je jedan ona bacila

 

 

Napola slato pismo

 

Mila ,

moja

Mala Velika princezo , kraljevskog roda

Oprosti , ali moram ti onoga hamala što se sa Tobom najčešće u snovima druži, malo otračati.

Valjda ljubomora , šta li ?

Inače namamo običaj nikom iza leđe jade činiti. Pogotovo o nama, a izgubio sam iz vida koliko nas je.

Još nam se neki merhumi počeli šlepati, čuli za tvoju ljepotu i dobrotu. Ne m'reš ih se kutarisati. Svaki svoju šćemlijicu natakario nasred sobe. Blenu u ekran.

Onu malu kutijicu šro je sada haber slikovitom pričalicom zovu u ruci stišču i svako malo pogledavaju. Kontaju mogla bi ih ti odnekud nazvati.

Aha, Malo morgen.

Nemaš ti drugog posla nego mahalske blećke zvati.

Svi blenu u našu ljepot vilu i hoće da nam je kradu.

Ne damo te mila, nikako ne damo. Al’ nam drago što te gledaju. Nek vide šta mi srećni mahalaši volimo.

Ona Gdje si dušo gdje si rano , nam oči isplakala , evo , mere bit da bidne , hejbet godina. A i bez nje , plačemo .

Plačemo ko godina, poneki i ko dvije. Ako znaš koliko je to suza, biće nam lakše . Malo smo se i umorili. A i nakupilo se u tom čekanju guta godina…

Sada se, mila ljepoti moja , ti natandarila (oprosti mila tako se kod nas u mahali kaže) u naša mubarek srca , a oni blesavi hamal rahmetli majku pominje.

Sve neštvo o kletvi. Te ne kuni me , te ne ruzi me , pa jopet isponove.

Đe će ga, ba majka zbog ljubavi kleti. Pogotovu onake ljepote i dobrote.

I tako vazdan i obnoć. Ne prestaje.

Jok, nikako ne prestaje. Načisto zvizno.

A jel , mahlukatu to valja?

Ne valja , nikako , ne valja.

Jel mu bolje, nikako mu nije bolje. Samo gore mere biti.

I nama se , ne kuka , nego vrišti. Ak’ mučimo.

Dobro , priznajemo , pretužni smo što te ne možemo pomilovati ,za ruku primiti, prstiće poljubiti, jer kraljevkog si roda .

Ruku tvoju na grudi staviti da osjeti , bona kako lupa, ko dva vodopada sa Nijagare i pride Viktorijini slapovi.

Svaki od nas sliku nabavio. Četiri čoška sobe , u svakom uglu po jedan mahlukat se sakrio, skupio , sliku gleda, sliku ljubi , dušu gubi , na srcu je prislanja i uzdiše:

-Gdje si dušo gdje si rano.

A oni jado bi da ide u kafanu , da tamo loče i crkava od tuge. Ne ide to mila. Jedva ga zadržavamo.

-Daj bona , promuhabeti mu koju, možda se devraniše i vrne se , da nam društvo u u ovom belaju od čežnje pravi.

Izgorismo ti mila, sagorismo.

Al ne kukamo . Nismo ti mi,bona pi…lići

Nemoj nikda pomisliti tako nešto bonićka , dobroto naša.

Kad te ljubav u blentaru strefi , nema druge nego o njoj sniti i boje i pjesme liti. Muziku umjesto cuge dolivati. A da nam se ponekad ne oklizne neki gutljaj. Oklizne .Ljudski je. Grijeh ne ide u usta. Otrov bljuje iz usta.

Volim da naše pjesme, boje , slike , muzika vrište i kazuju:

-Joj kakva je dunjaluče , naša rajska vila , ljubav naša.

Ne zamjeri i selam ti veliki ,

mila moja.

***

Prođoše stađuni. Bukadar njih.

Tračaroša upitaše:

Posla li ti ono pismo?

Kome da pošaljem ljudi moji.

Evo obijelih , a ona krasotica , tuga moja, nikako da mi se javi, da mi adresu da ,da mi umor s duše mine.

Šta ću, radostan ja , još uvijek se nadam. Nadu mi ne mogu ubiti.

Srešćemo se mi . Jal’ vamo jal’ tamo.

Bolje joj je da smisli dobru izvlakušu zašto mi nije haber dala.

A svakako ću je dobro naružiti. Ono po đardinski. I neće se ljutiti. Biće joj drago što je ružim.

Bleki – Lebdjeti

 

da li si ste ikad voljeli

sebe jedno u drugom vidjeli

lebdjeli u oceanu

doticaji svileni velovi

dali ste uranjali izranjali

dušu u snove uvijali

da li vas je ikad srce zaboljelo

od tišine i snova

da li vam se ikad život slomio

kad najsretniji ste bili

ako jeste tango u vama još uvijek sni

živjeli ste ko nikad niko

Ana Ahmatova – Luna u zenitu

 

 

Taškent 1942.-1944.

 

1.

 

Usnut rastužena,

ustat zaljubljena,

ljepotu vidjet u maku.

nekakva je sila

danas ulazila

u tvoje svetište, mraku!

S mangalom dvorak,

tvoj dim je gorak

i jablan ti je visok…

Šeherezada

iz vrta sada

ide… Takav je Istok!

 

 

 

S groznih trgova u Lenjingradu.

ili s blaženih Letinih polja,

jesi li ti poslao zahladu,

okitio jablanom ogradu,

i azijskih luči milijardu

razlio iznad mojih bolja?

 

 

3.

 

Kad bi mi se opet vratilo:

ta užarena noć i mučenje

(kao Azije u snu bunilo),

 

Halimino slavujsko pjevanje,

i biblijskih narcisa cvjetanje,

i nevidljivo blagoslivljanje

kao vjetrić bi zemljom šumilo.

 

 

4.

 

I u sjećanju, dnu kovčega išarana:

sveznajućih usta sijeda smješkanja,

plemeniti nabor nadgrobnog turbana

i carski patuljak – bokor mogranja.

 

 

5.

 

Treće proljeće čekam daleko

od Lenjingrada.

Treće? I ono, čini mi se,

bit će posljednje.

Al’ nikad neću zaboraviti

do časa smrti,

kako zvuk vode bje utješan

u sjeni granja.

Breskva procvala, a dim ljubica

sve mirisniji.

Tko smije reći da sam ovdje

ja u tuđini?!

 

 

6.

 

Sedamsto ne bjeh tu godina

ovdje, a sve je kao prije…

Ista se božja milost lije

s tih neporecivih visina.

 

Sve istih zvijezda kor će sjati,

sve isto nebo svoda crna,

i vjetar isto nosi zrna,

i istu pjesmu pjeva mati.

 

Moj azijski je dom još trajan,

potrebe nema strahovati…

Još ću doći. Ogrado, cvati,

neka je prepun bazen sjajan.

 

7.

Pojava lune

Od sedefa i ahata,

od zadimljenoga stakla,

ukoso lebdjeti nagnata,

tako je čudnom postala –

kao da “Mjesečeva sonata”

ispred nas je na put stala.

 

 

8.

 

Kao u trpezariji – klupe, sto, prozor

s ogromnom srebrnastom lunom.

Kavu pijemo i crno vino,

muzikom smo zaneseni…

Svejedno…

I procvala je grančica nad zidom.

I u tome je bilo oštre slasti,

neponovljiva neka slatkoća.

Besmrtnih ruža, i suhoga grožđa

domovina nam utočište dala.

Vesna Višnjevac – Svjetlost

 

Oči uvijek traže svjetlost

U tamnoj sobi

traže svjetlost svijeće

 

U noći na modrom nebu

gledaju u mjesec

 

Ako slučajno neki oblak

svojom sjenom mjesec zakloni

Tad male tačke u oku svoj sjaj

hoće da povežu

sa sjajem neke zvijezde

 

Gdje god da se nađu

srce i misao čeznu

da im kroz putanje

struji svjetlost

Merima Njegomir – Rjabinjuška / Song – Lyrics – Prevod


Snovi Rijeka blistava 

 

RJABINUSKA 

Vjeczer tichoj pjesnjeju nad rikoj plyvjot

dalhnymi zarnicami svjetitsja zavod

gde ta pajezd katitsjaa toczkamii agnja

gde ta pad rjabinushkoju parni zhdut minja

 

Oj, rjabina kudrjava ja.bjelyjee cvity

oj rjabina rjabinushka shto vzgrustnula ty

 

Lish gudki pivuczije smolknut nad vadoj

ja idu k.rjabinushke troopkaju krutoj

tripljot pad kudrjavojuu vjeter beez kanca

sprava kudry takarja i sleva kuzneca

 

Oj, rjabina kudrjava ja.bjelyjee cvity

oj rjabina rjabinushka shto vzgrustnula ty

 

Dnjom v.cichu karotkije vstrjeczi garjaczi

a sajdjomsja vjeczeram, sjadim i malczim

smatrjat zvjezdy letnijee molcza naa parnej

i ni skazhut jisnyje, kto iz nich miljej.

 

Oj, rjabina kudrjavaja.bjelyjee cvity

oj, rjabina rjabinushka shto vzgrustnula ty

 

Kto iz nich zhelannjeje ruku szhat kamu

sjerdcem rastrivozhennym tak i ni pajmu

Oba parni smelyjee oba chaarashi

milaja rjabinushkaa sjerdcu padskazhi

Oj, rjabina rjabinushka oba charashi

oj, rjabina rjabinushka sjerdcu padskazhi

 

(Uralska ) rjabinuška

 

Veče tihom pesmom nad rekom plovi.

Daleki bljesak obasijava fabriku,

Negde tamo voz kotrlja vatrenim točkovima,

Negde tamo pod rjabinuškom momci me čekaju.

 

Eh, rjabina kovrdžava, belih cvetova,

Eh, rjabina , rjabinuška, zašto si tužna ti?

 

Samo zvuci tihe melodije žubore nad vodom,

Ja idem do rjabinuške strmom stazom.

Na vetriću beskrajnom okreću uvojci lišća,

Desno okreće strugar u levo kovač.

 

Eh, rjabina kovrdžava, belih cvetova,

Eh, rjabina , rjabinuška, zašto si tužna ti?

 

Danju u fabrici , susreti kratki , vatreni,

A naveče zajedno – sedimo ćutećke.

Letnje zvezde gledaju ćutećke momci.

Kome sam draža , neće otvoreno da kažu.

 

Eh, rjabina kovrdžava, belih cvetova,

Eh, rjabina , rjabinuška, zašto si tužna ti?

 

Ko od njih kome, čiju ruku više steže ?

Ludo srce ništa ne nemože da shvati…

Oba momka su hrabri, oba su dobri,

Mila rjabinuška, mome srcu ti presudi !

 

Eh, rjabina kovrdžava, belih cvetova,

Eh, rjabina , rjabinuška, zašto si tužna ti?