” Biseri” pijačarske fukare

 

” Biseri” pijačarske fukare

oliti ,

punoglavci Dodikovog  umnog plićaka

II Dio

Obljutavi so kada se iz tuđe  krvi rađa. (Narodna poslovica)

****

Bosanci su dobri , pošteni ljudi.

Svoje brige muče.

Naivni su , ali ponosni.

 

Oni nama nešto  kažu.

Mi ih shvatamo , jer naša koljena dodiruju njihovu umnosti.

Mi im odgovorimo i pouku damo.

Možda im se prosvijetli.

Žao nam ih , ali mora se.

Pojedinci ne  mogu pravilno gledati u sredinu , srž problema , priroda ih žigosala.

 

Jedan od tih , kažu da se Milorad Dodik zove, ali mi ga poznamo kao pijačarsku fukaru, i fašističku bagru je   , u svom neumlju , opisao Bosnu i Hercegovinu :

“zajednicom koja predstavlja pripremni poligon za teroriste koji djeluju širom Evrope i svijeta i u kojoj se slobodno promoviše terorizam”.

Sada ćemo  u ovom nastavku odstraniti Marfijem zakon. Shvatili smo da on ne može biti crn kao plićak nečijeg uma.

Pomišljajući na izraz fukara , koji smo veoma uspješno izbjegli u prvom dijelu, shvatili smo da nije u redu prema čitaocu , da upotrebljavamo izraze koji su srasli sa nečijim bitkom.

Ovo već liči na filozofiju, a mi smo samo ljudi koji vidimo stvari.

Saglasni smo prvom rečenicom  creature za koju kjažu da  nije bolesna , ali  mnogi raznišljaju o jednoj pretpostavci:

Ko kaže da je zdrav?

Saglasni smo sa izjavom pijačarske spodobe, ali pod uslovom da damo   jasnu odrednicu izjavi iz prve rečenice:

-Historijski, haškim sudom, poveljama UN i cijellokupne svjetske dekokratske zajednice  :

Republika srpska je proglašena  genocidnom zajednicom ( tvorevinom)  koja predstavlja pripremni poligon za teroriste koji djeluju širom Evrope i svijeta i u kojoj se slobodno promoviše terorizam .

Neke spodobe iz tog zločinačkog okruženja svojim djelom nastavljaju tradiciju započetu od Garašninovih načrtanija i terorišu sve one koji su se usudili da ostanu žćivi poslije genocidnih čistki.

****

U Bosni je danas prelijep dan. Kao i uvijek.

Sevdah širom Bosne miriše i ruku prijateljstva nudi..

Ne znamo kakvo je stanje na Kosovu i Beogradskom pašalaku.

Neka nam se oprosti , ne interesuje nas. Nikad  ne gledamo preko komšijskog plota.

Joe Biden – U BiH nije bio građanski rat, nego planirani genocid

 

K’ znanju:

Vučiću i Dodiku ,

Grobar Kitarović i Čoviću ,

i ostalim zlotvorima Bosne i Hercegovine i njihovim mentorima.

*

Upamtite , jer mi to od  početka  rata na prostorima Jugoslavije  znamo:

“U BiH nije bio građanski rat, nego planirani genocid.”

Ako  to ima hrabrosti priznati, svojevremeno drugi čovjek SAD Joe Biden , svjedok urote ( mentorstva )  međunarodne zajednice u nestajanju j  jedne zemlje i njenog naroda, treba mu vjerovati.

I sada će oni nama reći da Srbija i Republika srpska nisu genocidne tvorevine.I da im se Tuđmanova Hrvatska nije pridružila u tom zločinačkom poduhavtu.

Mora da se šale , ili misle da je svijet glup kao i oni i da će im povjerovati.

 

Djela,slike i riječi su najautentičniji svjedoci  strahota kao plodova genocidnih zamisli četničkih i ustaških monstruma i njihovih mentora.

Tek toliko.

Gete -Ubleha ili genije

 

Napoleon je uzviknuo:

-Evo genija.

Pojavila se kreatura kojoj je prokladnija izreka:

Homo Homini lupus Est.

Gete je uzvratio:

-Evo čovjeka.

Nijedna od slavnih ličnosti zapadne “civilizacije”  nije potrefila “hvalom”.

 

Čovjek je čovjek ili genije onoliko koliko voli druge ljude.

Njih dvojica su voljeli samo sebe i slavu.

Sve što je Gete činio i radio je bilo sujeta i zbog  Johana Wolfganga Goethea.I kad se činilo da ništa ne radi,to je bilo samo  radi Getea.

Napoleon takođe.

Njihova bojna polja su malo različita,ali dovoljno slična da se mogu porediti.

Car je pao u zamku lažne veličine . Političar nije , on je izgradio mit lažne veličine..

Sa Geteom se moglo pričati samo o Geteu i o njegovom djelu.Bio je veoma neobražen ali i uobražen,zato da je znanje tonulo u drugi plan.

Danas je sasvim jasno da se radi o paučinastojm tkanju sablasti hrišćanskog , aristokratsko-buržujskog humanizma sa pokušajima da se sve to ucelofani u  romantizam.

Po naslovu  se može pretpostaviti da mi ne begenišemo Getea . I zaista, ne šmekamo ga; nimalo .  Po nama malo kandilira.

Ima više od tri razloga, a to je onaj neophodni minimum da vam neko mora biti nedrag i opravdati malo nategnutije pisanje o takvoh osobi.

Nešto je trtljao po fizici i biologiji. To ne bi bilo važno (kao što i nije) , da svojim radom nije postavio temelje za velikog smutljivca i ublehu Čarlsa Darvina  i teoriju evolucije.

Znači  Gete i Darvin su razmišljali u istom pravcu, da su postali od majmuna.

Gete je bio podnošljiv dok je bio mlad i pubertetski nadobudan. Nadobudnost zrelosti , a pogotovu staračka su otkrlile njegovu pravu ličnost.

Pubertetlija je pripadao njemačkom književnom pravcu  Sturm und Drang (Oluja i nagon) koje preferira kult ličnosti, osjećaje i prirodu. Iz tog perioda su ostali Jadi mladog Vertera. I možda je zato Gete sebi gradio lični  kult ličnosti.

Nama je to bilo obavezno štivo u srednjoj školi. Pitali smo se zašto! Šupljina štiva nije odgovarala plemenitom tkanju  Meše ili Maka.

Koliko čujemo nogirali su ga iz nastavnog programa. Sasvim prirodno i osjećajno. Arijevsko tkanje , glupog i nadobudnog pubertetlije nije ni trebalo da  zaviri na ove prostore. Dosta nam je bilo nacista.

Ali Gete je prihvatio glavnu sintagmu pokreta:

Osjećam , dakle jesam (Osjećaj je sve).

A u centar tih osjećaja pokret je gurnuo kult ličnosti. Sa kultom ličnosti su vezali slobodu. Nema šta , pravi ibermenši. Još samo im kukasti krst fali.

Gete je osjećaje i kult ličnosti je prilagodio svom ambicioznom karakteru. Postao je osjećajan na novac  i častohleplje .  Za prirodu nikad nije našao vremena , jer je trčao za slavom i čeonim mjestima na carskoj trpezi.

Tada je i počeo pjesničko i ko fol prijateljsko prepucavanje sa bivšim sudrugom Šilerom, koje je potrajalo par godina. Šilera je  Gete vrlo brzo prestao  interesovati,  jer je ovaj  drugi  spoznao genijalnu količinu njegove sujete. Za razliku od dvorskog bajaca, slugu Karla Avgusta, vojvode od Saks-Vajmara, Šiler je pokušavao da piše o stvarnim osjećajima.

No, kako su im uzori bili šuplji Šekspir i kabasti Homer, koji možda nisu ni postojali, takva su im bila i djela. Kabasta , šuplja i prozirna, skoro nepostojeća.

Druga necijenjena osobina , nedragog nam Getea , je beskropulozan i licemjeran stav prema prijateljima i ženama.

Nije cjenio ni prijateljstvo i  ni bilo čiju čast , pa se udvarao i pokušavao zavoditi gdje stigne i šta stigne . Njegov prijatelj Jeruzalem se ubio zbog vjerenice Šarlote Buf . Gete je tu nešto bezuspješno mutio i postavio  prve cigle nepremostivog zida među mladim ljubavnicama . Iz kuće trgovca Brentana , sa čijom ženom je volio da svira i htio  nešto da muti , je otjeran smrdljivom metlom.

Svoje necjenjene osobine i bezuspjele zavodničke pokušaje je 1974. pretočio u Verterove dubioze. Život o kojem Verter mašta je u oštroj suprotnosti sa stvarnošću koja ga okružuje. Oseća se ogorčenje zbog nazadnih konvencija društva koje koče slobodan razvitak jedinke i ljudske duše.

Gete bi da izbriše konvencije da bi njemu žene bile dostupnije. Verter mu je donio vjeridbu sa Elizabet Šeneman (Lili iz njegovih pjesama) , ali on godinu dana kasnije zauvek bježi iz rodnog grada, prepuštajući obešćašćenu zaručnicu njenim jadima.

U rodni grad nikad više nije kročio . Njega , poznatog licemjera  nije bilo stid. Vratio bi se on ponekad, ali nije smio. tada je još uvijek vladao zakon perja i katrana.

Takav stav  je usud dobro  znao prepoznati , ocijeniti i nagraditi . Na početku četvrte decenije   upoznao je prelijepu dvadesetogodišnju Šarlotu fon Štajn . 1700 pisama nalik na poeziju. Šest pisama na dan i ništa , ćorak i noga .

Kažu ispratila ga riječima: Idi starče pa se liječi,neće mene mladu dati za stara.

I nisu.Njeni su bili toliko bogati da su je mogli udati za bilo koga.

Tada je napustio dvor i počelo je njegovo lutanje Evropom i poneko ratovanje. Trajalo je dvije decenije, a smiraja je teško nalazio.

Umoran i ogorčen vratio se u Vajmar i posvetio se isključivo pisanju. Sada je bio samo očajni, usamljeni i ogorčeni starac.

Sve ideale koje je u mladosti  imao on je pomješao , što bi doli sad je gori, ko bi gori doli gori pristaje. Na svojoj koži je osjetioi kradene stihove svog vehtog i hadumskog ljubimca mu Njegoša.

Ljubav se rodila iz zajedničke mržnje prema Islamu. A zaboravlja Gete da  ga je u  mladosti    do neba  zaokupljala  ideja velikih ljudi:  Cezara, Fausta, Prometeja i posebno  Muhameda kao  simbol genija koji vodi čovečanstvo.

Šarlotica je ubila sve tragove ljudskosti koji su u i ako kojim slučajem u njemu  obitavali.

„Godine učenja Vilhelma Majstera“  su varijacija Vertera kojom Gete briše mladost i snove tih dane. Sada  Gete piše veoma koncizno , sa velikim bogatstvom izraza. Međutim  i intenzivno neposredno pripovedanje  opterećeno didaktikom i „umovanjem“ ogorčenog čovjeka , koji šuplja tek toliko da ubije vrijeme .

I zaključuje : sav zanos za pozorište je samo zabluda. Nikad nije skontao da je njegov život bio samo farssa od cirkusa , u kojem je glavni klovn bio Gete.

U epu Herman i Dorotea , u vremenu  kada  svi slave revoluciju protiv koje je on kategorično bio , on slavi , porodicu , svakodnevni rad i mir. Zaboravio da je u dva navrata poremetio ritam porodice i slavi nešto što nije nikad upoznao i iskusio.

Da bi se nekako prilagodio epu u 57.godini se oženuio vremešnom Kristijanom Vulpius.

Čovjek koji je sposoban ubiti svoju mladost nije čovjek po našem ukusu.

Mladost može biti i ovakva i onakva . Dobra i loša . Sjajna i bijedna . Ali ona je naša , jedina koju imamo i dio naših života do smrti . Mladost je vrijeme kada se čednost bori sa okrutnim svijetom i nametnutim nazorima zrelost i, okovima malograđansštine.

Ko uspije pobjeći od zrelosti i ostati mlad , taj je život proživio kao san i nema za čim žaliti. Može se samo žalovati što se godine ne mogu usporavati , ponavljati i ponovo proživljavati.

U stvari žao nam Getea jer  je kao slijepac koji nikad nije progledao.

Pred karaj života u svom egomaskom stilu je rekao:

„ To što sam ja jedina osoba u ovom veku koja ima pravi uvid u nauku boja ,  je zato što sam ja ponosan na to i to je ono što mi daje osećaj da sam mnoge nadmašio .“

Nažalost Johana Wolfganga Goethea , dvorska luda  je vidio samo spektar svjetlosti  prometnute kroz sočivo i zapisane  krutim zakonima fizike . Ostao je uskraćen za boje života i  ljubavi.

 

Uzrok i poslijedica

 

Vi mislite ako je nešto   davno prohujalo  ili  se maloprije nogiralo . da to nema veze sa vama.

Samo se tješite.

Vako na priliku.

 

Volimo ljude.

Nismo  baš  filantropi to0talus , ali mizantropi svakako nismo.

Napriliku volimo žene. Od njih svako dobro.

Mislimo da ćemo vam nabrajati koja su.

Nismo levati.

Ako znate zante, ako ne , ne pada nam na pamet da vas učimo.

 

Muškarce baš i ne volimo.

Svako zlo je od tih jada.

 

Kako jada pitate se vi, kada vladaju i sile svakojake prosipaju.

Ubijaju, siluju,pljačkaju,ruše, ljude u robove pretvraju i tako to.

Ma sitnica.

I onomad , na prilku prije nekih per stoljeća naš pradjed  vodio ljubav sa njihovom nekom ljepoticom,

ono van braka, u tajnoj ljubavnoj vezi.

I ona rodila.

E sada vijekovima poslije, potomci tog sina svete se svom nelegalnom praroditelju za ljepotu koju je podario njihovoj roditeljici. I eto rata ,klanja i silovanja.

Svašta!

A  Svete knjige i rodbinske veze kažu braća smo.

Nikad mi pameti nećemo doći.

 

 

 

 

 

Dobrosusjedski odnosi

Iz arhive

 

Nećemo prejudicirati stvari,ali se o nekim mora pričati prije nego što se dese.

Uvijek se desi ono što mora da se desi,bez obzira koliko se to nama sviđalo.Nije to nikakv fatalizam.To je zakon dijalektike ili više sile.

Papir je dobra stvar.U prosjeku je lakši od percetaa a može podnijeti čitav univerzum , pride koji paralelni svijet.

Papir je jedan od onih vrlo dobrih,ali i vrlo loših  stvari koje su se čovječanstvu desile.On može podnijeti i nanijeti sve ,i više od toga ,a da ne zaplače ili se ne zacrveni.

Papir nema vremena ni da se raduje,ni da shvata.Stalno mu novotarija tovare i tovare, svega kamaraju,ali papir je neumoran.Svugdje ga ima.I tamo gdje mu je mjesto i tamo gdje on smatra da se treba javiti. A zna kriti tragove ko zmija noge.I busat se u prsa ko gorila,kada ga zateku da pokušava cvijeće brati.

Vi mislite da se šalimo i da će ovo preći u basnu o papiru.On je zaista zaslužuje, prvenstveno zbog dobre glume, ali ovaj put niste u pravu. Ovaj put je na redu bajka o dobrosusjedskim odnosima.

Od kada je ona Kitačkica na vlasti papiri cvjetaju i  cvrkuću kako je idiličan odnos između nezavisne države Hrvatske i njenog cvijeća , zavisne republike Bosne i Hercegovine.

U svemu tome postoji upravo izrečena caka,oliti kvaka ,odnosno razlika.Hrvatska je nazavisna država,a Bosna i Hercegovina je zavisna republika,koja će,vjerovatno morati,još koji put krvariti da bi postala nezavisna i država.

Nažalost ti prerogativi nisu u njenoj nadležnosti.Hoće se reći, nije akreditovana za takva pitanju,odnosno nije joj dozvoljeno da sama odlučuje o svojo sudbini.

Vi ćete odmah pomisliti na prve istočne i zapadne susjede preko rijeka krvavih rijeka Drine i Save.Bićete u pravu,donekle.Oni su samo krvavi i monstruoznio izvršioci Vatikanske inkvizicije i trilateralaca.

To jedna od stvari koje mnogi zamjeraju papiru.Neinformiranost.Griješe,jer upravo papir ne da da se bilo šta sakrije.Uvijek sve iznese; na papir.

Ne mogu oni nama kriti Karađorđeva,papske i inkvizicijske koncilije,pederluke,gnusnosti i zločine ,a da nam to papir ne dojavi.

Ne mogu oni nama kriti sprege,a primati u članstvo zločince , žrtvu bacati u ponore, a da se papir ne sažali.

Papir zapisuje sve ,a na vama je da odlučite hoćete li mu vjerovati ili jednostavno poći linijom manjeg otpora i zaboraviti sve.

Zapisuje sve što rade : Vatikan,inkvizicija, Bilederberška grupa i njeni pobočnici Triilateralci,G-8 i „međunarodni“ monetarni i „humanitarni“ fondovi.

O malim mačićima ,ali monstruoznim izvšiteljima njihovih zamisli,  papir nerado troši vrijeme i prostor , sve je već deja vu i i deža vi, da je to postalo i dosadno. Sada je to na trenutak postalo insteresantnije jer su ona pizdunka  Kitarevička i oni malecki puhovi Jal Dačić jal Vućić,nama svjedno,ista ba.sorta,postali trilateralci.

Karađorđevo opet radi,Bosni se ne piše dobro.

I sada se vi pitate kakve to veze ima sa dobrosusjedskim odnosima.

Nikakve.

I u tome je poente.

Kako ćeš  zagovarati dobrosusjedske odnose , a Karađorđevačke planove   i krvave Drine i Save sniti.

Nismo zaboravili osnovni povod pisanja o dobrosusjedskim odnosima i željama:

Izgradnji deponije radioaktivnog i nuklearnog otpada u Republici Hrvatskoj, nedaleko od sjeverozapadne granice sa Bosnom i Hercegovinom . Osamsto metara od granice i 950 metara od  Bopsanske ljepotice Une.

To sve govori o lijepim riječima o demokratskim , dobrosusjedskim i prijateljskim odnosima sa uzajamnim poštovanju i kredibilitetu.

Kitačka,Kitačkice.Da li još uvijek pucaš iz dvocjevke?

Ne pada nam na pamet da kukamo.Jer glas ljudskosti , prozvani u ovom pismenu nikad nisu slušali.

Znate li zašto?

Znate, ali se sramite  to reći !

Mi smo operisani od stida i kažemo:

-Monstrumi su sljedbenici bludnice sa sedam brežuljaka i antikrista.

Bez obzira na sve što nam spremaju, mi uvijek plešemo i igramo,sevdišemo i ljubav vodimo i nudimo.

I na suncu i na vatri i na krvi.

Takve nas Bog Jedini Istiniti rodio i ljudima napravio.

BoguMilima.

 

Sabina Ćudić u Pazariću i Parlamentu – naličje učinka jedne čudne kreature

 

Pazarić, sijaset neutvrđenih dana.

Parlament 20.11.2019.

Digla se velika prašina?

I neka . Tako i treba . Mnogo je nepravilnosti, gnusnih radnji , vjerovatno i pljački ogromnih razmjera na uštrb štićenika/ca doma u Pazariću, kao i u cijeloj , prelijepoj Bosni i Hercegovini na račum njenog pučanstva i obraza.

Međutim , ono što je Parlamentu uradila izvjesna čudna individua , koja se odaziva na generalije Sabina Ćudić , je klasično politikanstvo i senzacionalizam , radi sticanja ličnih i stranačkih poena.

Čista smijurija , dostojna mentalno invalidnih politikanata/tica, bljutavog  bosanskohercegovačkog političkog miljea!

Objavljivanje “šokantnih” snimaka koji djeluju veoma uznemirujuće bez širih i sveukupnih  relevantnih obrazloženja o kompletnom slučaju, prethodne najave  ili konsultacije sa drugim  strankama o ovom zaista gorućem problemu je polučilo očekivani neuspjeh.

Uz dužno poštovanje ,žao nam je što moramo primjetiti, ali Sabina Ćudić nije osoba kojoj se, a priori , treba vjerovati na riječ.

U svakom sistemu koji preferira da je demokratski i nezavisni  , u komunikaciji/interakciji sa ljudima potrebno je nekoliko  pretpostavki da bi se stekao kredibilitet.

Ta čudna individua je podigla tenzije u javnosti sa par fotografija ,koje odvlače pažnju sa suštinskih problema u  Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić.

Nije našla za shodno da upita bilo koga , ni direktora doma, ni uposlenike,ni stručna lica koja se bave ovom problematikom : kakve je to ona fotografije dobila i objavila.

Evidentno je da ih ona nije slikala. Ona nije imala vremena , a niti znanja da napravi ove “profesionalne” fotografije .

Ona je posjetila Dom u Pazariću tek pošto je došla u posjed fotografija, da bi obezbjedila alibi i vjerodostojnost za njihovo objavljivanje.

Mi ćemo se fokusirati na osnovne probleme i pokušati ih sagledati iz objektivnog ugla.

I. O mogućim pljačkama, malverzacijama i bogaćenju na račun štićenika/ca doma o kojima javnost bruji , zahvaljujući vrlo fer i korektnom izvještavanju portala Radio S nećemo trošiti riječi.

Tužilaštvo i pravosuđe će , ako Bog da , dati završnu riječ o ovome.

(Obratićemo pažnju na ono što tišti one koji se razumiju u datost ponuđene tematike i dobronamjerne ljude čiji je razum otvoren za razmišljanje o svim opcijama.)

II.”Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić .”

Već sam retrogadni i ponižavajući  naziv doma izaziva nelagodu i sumnju u ispravnost sistema i onih koji su dali i još uvijek drže to ime domu u Pazariću.Ovakve nazive pod hitno treba uskladiti sa pozitivnom legislativom koja postoji čak i u ovakvoj , sustavno uništavanoj Bosni Hercegovini.

Čudna individua i javnost moraju shvatiti i prihvatiti  da to nisu mentalno invalidna lica. To su lica sa posebnim psihofizičkim mentalnim sklopom, kojem je potreban nešto drugačiji , školovaniji  i obazriviji pristup u odgoju , njezi i obrazovanju .

III.Kao i svakoj drugoj populaciji  i među djecom i omladinom sa posebnim potrebama postoje osobe čije mentalno obzorje predstavlja opasnost po njih same , druge štićenike i na kraju po uposlenike.

Uposlenici , dežurno osoblje , uvijek ima izbor da zaštiti agresivne (vidno uznemirene ) štićenike i druge od njih:

a. Poslati u psihijatrijske bolnice /klinike za mentalno oboljela (invalidna ?) lica ,

b.kljukati agresivne štićenika sedativima i sredstvima za smirenje (teškim  narkotičnim sredstvima),

c.upotrebiti posebnu ” košulju ” , steznik , kaiš…

d.zatvoriti uznemirenu osobu u izolovanu prostoriju i nijemo posmatrati eskalaciju uznemirenosti, do samopovređivanja ili njenog smirenja.

Neka oproste demokratski dušebrižnici , ali ovi metodi se primjenjuju u svakom zemaljskom kutku ,  bez iznimke.

IV. Javnost se trebala uključiti  i vršiti pritisak na državu  onog momenta kada su izvještaji o jako lošem stanju u Domu u Pazariću izbili na vidjelo.

Zar glad, neuslovni , vrlo kritični  uslovi smještaja i života , kao i prisilni rad štićenika nije bio dovoljan razlog za reagovanje  državnih Institucija i javnosti?

IV. Na ovaj način je čudna individua  uprljala i obezvrijedila rad i pokušaje čovjeka koji je prvi upro prstom na nemile događaje u Domu i započeo “nemoguću misiju” , borbu protiv SDA pljačkaške bagre , koja pokušava da sve minimizira i pospremi u ladice, jer su njeni kadrovi do grla u svim tim i drugim lopovlucima.

V.Da li se imentovana zapitala zašto diplomiranii ekonomisti rade na mjesto pazitelja djece i omladine?

Posao je posao, u jednoj zemlji gdje doktori nauka i magistri rade kao šankeri,prodavači ili fizički , vrlo često jednokratno najamni radnici. U zemlji u kojoj političari i politikanti  neradom  , svi bez izuzetka ,  otimaju veliki dio kolača , sa pljačkaške trpeze za sebe i svoje porodice.

VI.Da li su se Sabina Ćudić i Naša stranka skretanjem pažnje sa osnovnih problema i sasvim izvjesnim i očekivanim gubljenjem parlamentarne većine stavila u nivo SDA ?

To ne možemo tvrditi , mada razvoj situacije ide u tom smislu. Huškački se oglašavaju  oni kojima se do juče direktor doma obraćao i molio da se stane u kraj kriminalu i da se na najhumaniji način pomogne Domu u  Pazariću.

VII.Vjerujemo da je  sada , zahvaljujući petoparačkom djelovanju Sabine Čudić , stolica Redžepa Salića na staklenim nogicama . Njegovim eventualnim odlaskom aktuelna vlast bi “slučaj Pazarić ” pospremila pod tepih.

VIII. Ostalo će , već sada se vidi , biti orkestrirano : Tresla se gora , rodila se neka  čudna mala mišica.

U tom kontekstu  prepiska Sabine Ćudić sa hrabrim čovjekom djeluje veoma neljudski , arogantno , maliciozno i licemjerno. No , ta prepiska zaslužuje drugi komentar.Ili je i ova opaska sasvim dovoljna!

 

Šta je nama Kitarevićka / Uvijek aktuelno

Kolinda Kitarović Kitočkica u raljama Trilateralaca

“Kako prenose hrvatski mediji, neimenovani izvor iz Ureda predsjednice Republike Hrvatske tvrdi kako će fokus rada Grabar-Kitarović u sljedećem razdoblju biti usmjeren ka BiH i Srbiji. Također, iz Zagreba dolaze poruke o “zabrinutošću stanjem u BiH” zbog, kako kažu, radikalizma kojeg slijedi na hiljade građana.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u predstojećem će razdoblju svoj fokus u vanjskoj politici usmjeriti prema odnosima s BiH i Srbijom, a u oktobru namjerava posjetiti Rusiju, prenosi Hina.

Na Pantovčaku upozoravaju i da je u BiH u ovom trenutku “prisutno pet hiljada salafista što zajedno s onima koji ih podržavaju čini oko 10 hiljada ljudi s vrlo radikalnom retorikom i namjerama”

Izvor nadalje tvrdi kako hrvatske obavještajne službe prate “enklave” u BiH koje “djeluju prema Hrvatskoj”.

“Moramo međunarodnu zajednicu uvjeriti da se ne smije podcijeniti stanje u BiH, da se jako brzo razvija radikalizacija zbog sadašnjeg političkog vakuuma jer ljudi tamo imaju osjećaj da ih niko neće te se okreću nekom trećem”, tvrdi izvor, a prenosi Hrvatska izvještajna novinska agencija.”

**

Istu retoriku ima Vučić ,koji eto piše srpske deklaracije, sa jednim dijelom Bosne, genocidnom tvorevinom republikom ssrpskom, ne odustajući o pustim genocidnim snovima SANU načertanija.

Kitočka pominje pet hiljada nekih njoj znanih islamskih  fundamentalista.U redu sl0žićemo se, možda ih ima i više.

Ali moramo podsjetiti Kitarovićku da samo  njen HDZ ima višemilionsko članstvo , sve sami fašistički fundamentalisti i većina su ” za dom spremni”,sa vrlo radikalnom genocidnom retorikom i namjerama.

Nemojte se buniti draga predsjednice.

Znate šta su HDZ-ovci , Tuđmana i Bobana i ostalih osuđivanih HDZ  zločinaca, činili Bosni.Ta politika ne jenjava niti se mjenja. Upravo , u ovom momentu , svo ovo vaše vrijeme, vi ste taj očiti dokaz.

Nas ne brine ni ocvala ljepotica Kitarevička, ni sumnjivo vrckavi Vučić. Znamo kako su prošle genocidne namjere “dobrih i miroljubivih” susjeda koji žele dobro Bosni.Mi ih se ne bojimo .

 

Ali nas brine retorika zveckanja oružjem i ispipavanja terena ,  koju oni prenose po nalogu Trilateralne komisje , pod okriljem Bilderbuške grupe, gospodara rata i mira na globalnom nivou.

Kažu ,temu navodne islamizacije u BiH Kitarovička je  proučila i sa glavnim sekretarom UN-a Antóniom Guterresom, još jednim trileteralcem.

Puno je Trilateralaca koji stežu obruč oko Bosne. Prošli rat nam je opomena da svijet – trilateralci ne žele dobro Bosni.

Najnoviji genocid u Mijanmaru, pod “nezainteresovanim” pogledima zapada i UN nas ponovo opominju.

Da li se Bosni opet sprema genocid?

Jači i žešći nego onaj 1992.-1996.

Te bi nam odgovore trebala dati Kolinmda Kitarević Kitočka. I ako je “dobronamjerna” treba se zabrinuti za Bosnu , ne za Hrvatsku. Bosna nema nikoga iza sebe.

Kolinda je svojim djelovanjem potvrdila svu svoju nedobronamjernost i netrepeljivost prema Bosni.

Neka se osvrne na osuđene i neosuđene pratijce HDZ i njihovu zločinaćku prošlost i brojnost. Koliko tu ima fašizma i nacističkoo-terorističkog   fundamentalizma , ne može se izbrojiti.

Draaaga Kitočkice, mi se ne plašim sljerdbenika pakla, Naš Plemeniti i Silni Bog je uvijek uz svoju zemlju:

Bosnu zemlja Božije milosti.

Govor mržnje – Oni nama spočitavaju

Oni nam o govoru mržnje.

Kao govorimo oštre i grube riječi što nalikuju mržnji. Otkad  govoriti istinu znači mrziti?

Istina može bolljeti,povrijeđivati,stid i ljutnju izazviti,čak neke nekarakterne individue i vrijeđati.

Zar nisu izvukli pouku iz Orijentalizma.Svaki imalo čestiti orujentalac i okcidentalac se gnuša njihovog orijentalizma.Tkave okeane podvala,gnusoba,izmišljotina,bljuvotina, netolerancije, podjela i mržnje može izmisliti samo poremećeni,vatikanski, arijevski, rokfelerovski i darvinovskim um  zapada ;„kolijevke“ civilizacije.

O tome  vam vremenom ponešto  prenosimo.

Nisu izvukli pouku iz genocida nad Amerikama,Afrikom,Azijom,Evropom,Australijom i Polovima.

Od njihovog dejstva sve izumire:Kitovi,delfini,sardele,sve afričke životinje,leptiri… čak i pčele.To su milijarde i milijarde ubijenih u ime njihovog govora i čestitosti.

Odričemo se srodstva koju nameće rasist  Darvin.Mi mu ne vjerujemo.Čarls  je  ideju da je čovjek postao od majmuna uobličio,vjerovatno,gledajući svoj lik u ogledalu.Odričemo se njega , njegovih ideja i sljedbenika, koji stvoriše nacizam i fašizam, kao što je Vatikan stvorio arijevce.

Jedan od njegovih prvih i najvjernijih sljedbenika bijaše Leopold II belgijski, potonji fiziognomičar-istraživač-labarotijski fenomen.Leopold  je sakupio zbirku od desetaka miliona Kongoanskih  lobanja,isključivo crnih; zaradi  proučavanja fiziognomije.Branio se da mu vatikanski preci  nisu ostavljali izbor.U Evropi je bilo teško doći do lobanja, jer je inkvizicija sve spaljivala od knjiga,znanja,ljudi i nevinosti.Teatri su preostale lobanje pokupili da bi udovoljili ublehi i mizantropu Šekspiru.

Onako, usputmilionima  živih ljudi je odsjecao udove prvenstveno ruke u svrhu dokazivanju teorije nadmoći arijevske rase.

Leopold i Šekspir bijahu samo učenici Vatikana.

Inače Araya nema blage veze sa zapadnom „civilizacijom „ Pape Pie IX  (i skoro svakog  drugog pape i popa).Oni su  mentori „novostvorenih“ arijevaca Franka,Hitlera,Staljina,Čerčila i F.D.Ruzvelta vlasnika i bacača atoma.Njima treba dodati L.Johansona i D.Rokfelera ubice JFK,oba Grma,Dreku,Džon Mejdžora,vješticu Elizabetu II ,Zatim francuze rakomornog F.Miterana,Žak Širaka, i uvijek spremnu Be Be,  tisućama puta raširenih nogu putdavalice za novac  arijevske ljubavi itd.

Dvoumiml se dal’ da im priključimo  klovna Bila, zvanog otkopčani šlic.Kako je aktivni učesnik u igri zvijero dileme nema.Obavezno podcrtano ovim treba dodati Ivana Pavla  i Benedikta. Iskvariće oni i  Franju koga su slali da bi ga u Bosni ubili,da bi dobili novu priliku da je ratstrgaju.

Ne zaboravimo zbor njihovih poslijednjih učenika-dječaraca sa ovih prostora  suglasno rodnim sklonostima :

-gologuzeTuđmana,Miloševića,

-u kratkim bavarskim  hlačama Šešelja,Čosića

-u čohiranim upišqnim pelenama Karadžića,Mladića

-škotskim suknjama Bilja P.,Mira M.

To ne objavljujemo mi,to drugi rade.Mi samo podsjećamo,s vremena na vrijeme.

Ne želimo dijeliti puteve i prokleto mjesto na kojima oni borave,ja evo svjesno krećemo u suprotnom pravcu,putem predane ljubavi.

I jošte,veoma rado biramo teoriju  stvaranja ljudi po  Božjem naumu,od blata i vode.Potom nasljedno od djelića  kapljice ljudske sperme ,zajedničkih nam predaka,praoca Adama i pramajke Eve.

Takođe zaista nemam ništa protiv onih koji se priklanjaju Čarlsu i bratiji tražeći pretke i srodstvo među amebama,crvima,svinjama i homićima.I drago nam je i čestitamo sebi ,što su u svojoj osvijšćenosti ,u njima u njihovom sotonskom zlu nismo pronašli svoje arijevsko porijeklo. Valjda nam svima tako nebo određuje..

Zli ljudski izrodi  vjeruju onome što oglasi Vatikan bludnica ispod sedam brežuljaka ili onoj crkvi što nasta 1914. i njihovom svakodnevnom prizivanju apokalipse.A ne znaju šta prizivaju.Da znaju – nikad to ne bi učinili.

Znamo,zasigurno znamo reći će nam,ne reći obrušiće se kao uvijek ,svim sredstvima,i silom i smrću ako treba što se neko drzno da dotakne košnice zla:

“Govor mržnje.“

ili

„Govor netolerancije.“

Možada i:

„Govor podjele.“

Nikad i nikad neće reći

– Govor istine.

Oni ne znaju,oni su zaboravili šta je istina.

„Kredibilitet insistiraće oni.“

Nas ne interesuje njihov kredibilitet,niti bilo čiji kredibilitet koji nije zasnovan na istini.

Sve riječi koje izgovaramo ispisane su na mrežama ,portalima i sredstvima javnog mnijenja.Mi ne izmišljamo toplu vodu.Mi samo podsjećamo da ona postoji.

Mi se nećemo praviti da ne razumijemo o čemu oni govore, jer znamo.Zvijeri su nas naučile značenjima mnogih stvari koje nam od Boga Mudrog nisu date.

Nas  vode seni svih mrtvih od smrti Hrista do dana današnjih.Da se razumijemo , ne mislimona smrt onu križevnu , već pričevnu što  skrojena je po umu njegovih duhovnih ubica Jevreja, Savleta i potonjeg Vatikana.

 

Ne stidimo se ni jedne rijeći koju smo izrekli i kanimo izreći  ako Milostiv Bog dozvoli. Razumni i dobri ljudi će razumjet di samo istinu govorimo.

Ne mogu biti dvije istine.

Oni ostali,zverinje, nam nisu važni.Njima smo pripremili posobno sklonište,malo je vrelije pržunastije, šta se može,sve je u parovima hladovina- vrelina.Mjesta,pozicije su nestalne i sklone izmjeni.Oni ostali sa zvjerima polako ali sigurno ka paklu  koračaju i streme.

Našu djecu, žene, očeve,majke, sestre. braću, rodbinu, prijatelje, ulice, mahale, čaršiju, varoš,  Sarajevo,Grad Čednosti i Bosnu Zemlju Božje Milosti četrdeset dva (42) mjeseca,dan za danom bez prestanka su ubijali.  Strahobalnom i nezamislivom mržnjom četničko i ustaško monstruozno i genocidno zverinje iznutra i spolja čerečilo i nestajalo.

I ti će nam neljudi govoriti šta je mržnja i kleveta.Neće moći.Neka se oni uljude i upristoje,neka ne bacaju dimne zavjese.

Kako i zašto je i jedan bosanski čovjek ostao živ;kada se sve zverinje svijeta se mržnjom i oružjem okomilo na njega;mnogima nije jasno.

Bog Jedini Silni je Bosni hrabrost ,snagu,pomoć i milost dao i zato mi Bosnu zovemo  Zemljom Božje milosti.

Bosnu našu raspomamljena zvijer je oduvijek  mrzila i ubijala.Sada to kao mirotvorci pokušavaju zataškati, ublažiti i sakriti.Zbog toga i istine ne možemo ćutati.

 Osvrnimo se na dio historije šesnaest vijekova unazad do današnjih dana.U jednoj rečenici se može sagledati njihov – zverinji govor mržnje,netolerancije i podjela:

Ave Ivan Pavle II, F.Miteran, B.Klinton, J.Mejdžor,Rokfeleri i Rotšildi, B.N.Jelcin  morituri Srebrenice , Srajeva, Bosne vostri salutant.

Nije nam jasno kako bi pominjanje bilo kojeg imena ili čega što smo naveli moglo normalnog,iskrenog čovjeka povrijediti ili izazvati neku mržnju?

Mi,Bogumili i pravi Bosanci mrziti ne znamo.U nas mržnje nema.Nas očevi,majke,preci,Grad čednosti i Zemlja Božje milosti nikad nisu tome učili.

Pozivamo  prošlost/historiju/istoriju  i Kulina bana za svjedoke.

Naši preci i mi nismo nikad širili mržnju čak i kada smo to bili u mogućnosti raditi.

Nabrojaćemo one najuticajnije književne sijače mržnje:Dante,Šekspir,Njegoš,Gete i Andrić,zakletve zapadne civilizacije.Nemojte nama vjerovati,samo čitajte njihova djela i biće vam jasno o kojoj se silnoj mržnji radi.Ljudima loše probave savjetujemo:nemojte to smeće čitati.U njihovim riječima i riječima njihovih sljedbenika toliko gnjusoba,toliko smrada, toliko mržnje,bijede i ljudskog jada da to peavedni stomak,um ne može podnijeti.

Nekih drugih u objavljenom smo se već dotakli.Ledenu santu ćemo malo po malo otapati.Ne bojte se,ako Bog Milostivi da ; mnogi će na red doći.

I oni će o našim riječima  suditi?Dakako da mogu. Ali neće ići!Uostalom ovo je samo skica za književni zapis,roman podijeljen u sedam tomova.Pet tomova je spremno,radimo na preostala dva.Poslije će doći na red tesanje,uobličavanje,povezivanje,po potrebi preambuliranje.Sve to isključivo u službi teksta i poetske forme,a ne zato što to neko želi ili hoće.

Kako je broj sedam formulističan i simboličan,a materijala ima za još sedam tomova ;minimum i ko zna gdje ćemo stati.Zato moramo ponekad teže riječi upotrijebiti,ponekad basne i basnovito pričati.Ali vjerujte nam nikad od istine nećemo bježati, koliko se god neke riječi nekome ne budu sviđalo.

Istinu ljudi vole, to su ljudi najčešće svikli čitati, makar i krišom, oliti potajice..Ne može um se sve zapamtiti.

Poezija, poetika je to.Čovjek se zapetlja u riječima i izgubi.

Ponekad metafore i alegorije budu nesrećne i nespretne.Mi smo „prosječni“ majstori riječi i  ne smijemo dozvoliti da se ijedan detalj izgubi i rasplini.Zbog toga su neke riječi teške,neugodno,možda neprijatno slikovite i basnovite.Nekad nam jednostavno neće pasti na pamet adekvatnije riječi od upotrebljenih.

Mi smo nekoliko vrsta vlasti promjenili.Od Tita do „komunista“,od komunista do nacista,od nacista do bezvlašća,od bezvlašća do ratova,od ratova do post genocidnih  radova,odnosno današnjih dana.Svaka vlast ima svoje zakone o govoru mržnje .Mi đuturumi više ne možemo havizat šta se smije šta ne smije.A i briga nas,kontamo stari smo ko će na nas obraćati pažnju ili nas dirati.

Za svaki slučaj smo vam ponudili  pojmovnik riječi i značenja koji se odnose na naš tekstove ,makar u skraćenoj verziji ,  kako bi vi bolje razumjeli i manje ili više se ljutili na nas.Nama je svejedno.

Znamo da ćemo ponekad nenamjerno pogriješiti,ta ljudi smo.Izvinjenje dobrim i ispravnim ljudima ćemo rada srca uvijek uputiti.

Čak i kad namjerno griješimo mi istinu govorimo.

-Ako je nekog robijaša sina naziovem robijašev sin,da li je to istina ili govor mržnje?

Možda nekog može povrijediti,ali to je istina i ne može biti govor mržnje.

-Ako ja nekog nazovem peder,cvajtaš a on je hoimoseksualac,po mahalski govnar jer čeprka tuđa govna,da li je to mržnja ili istina?Može se neko vrijeđati koliko hoće i može to biti nekorektno,ali to je istina.Kad je to istina bila netrepeljivost?

-Ako ja nekog nazovem svinjoliki razroki lažov,a on stvarno izgleda ko svinjče i stvarno je razrook, da li je mržnja?Može se neko vrijeđati koliko hoće i može to biti nedostojnonašega  odgoja,ali to je istina.Kad je istina vrijeđanje?

Ako tome dodamo  izraze bagra i fukara ,e to bi već ličilo na neke lične opservacije u koje mi ipak ne zalazimo, jer  istina je riječ i ona mora izaći na sunce.

Kad nekom tepaš,kako se u tvojoj raji tepa,ili kudiš kako se u tvojoj raji kudi,a to biva zasnovano na istini,da li je to ogovaranje? Trač bi bio kada bi ja rekao da nešto ima,a on nema,ili da nema a on ima, ili kad  se ogovara iza leđa.

Oni koji će pomisliti da nešto sa namjerom  radimo , u svom umu su po prirodi sumnjičavi. Mada to najčešće i činimo.

Njima ćemo ostaviti da biraju smisao.

Za one treće, zlo zvjerinje  nije nas ni briga ,nek kukaju u svojim đavoljim jazbinama.

 

Naš Bog Jedini,Bog je Dobrote i Milosti i on nas oduvjek uči:

Predano i iskreno volite i praštajte, jer jedino tako čestiti i ponosni ljudi možete biti.

 

Sebija Izeti i Basna o iščupanom grkljanu

BY ONI NAMA, MI NJIMA

„Nemojte se igrati sa mnom. Još jednom čujem da ste uzeli moje ime u usta, zapamtit ćete me za života – riječi su Sebije Izeti, uposleniku KCUS , nakon čega je rekla da će mu iščupati grkljan, da bi mu na kraju te retoričke balade dala otkaz . ” (Navodi iz medija)

Sada je KCUS   novčano kažnjen sa 10.852,15  plus zatezne kamate i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.045 maraka, plaćanje u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Ona odluka suda –  povratak radnika na posao  – neće se  desiti, jer za dotičnu ,polupismenu individu-u ne vrijede pozitivni zakoni,već samo sila i zakon vlastodržaca ,koji su evo već 29 godinu uzurpirali vlast i krv piju narodu.

Izvinjavamo se za ovo polupismenu, ali  nas na to navodi upotrebljeni riječnik, uz dužno izvinjenje svim polupismenim insanima,napose ženama.

A iz riječnika se vidi , kabadahija je to, više nego direktorica ili žena.

Može joj se !

Njen muž, SDA i hođe ,u saradnji sa sličnim kriminalno profiterskim družbama  fašisoidnih nacionalista iz  druga dva  naroda , su zasjeli na grbaču naroda Bosne i Hercegovine, kao krpelji ili  zloćudni tumori.

Jedino nam nije jasno   odakla joj hrabrost i pravo da na totalno  papanski , sileđijski ,bez'obrazni i nevaspitani način prijeti  čovjeku ,koji se 16 godina u KCUS  brinuo o ranjenicima opkoljenog Sarajeva Grada Čednosti,dok je ona kao pobjegulja vršljala po Zagrebu,a njen muž Bakir Izeti se skrivao u trezoru Narodne banke,sa ostalim podrumašima i kukavicama.

Valjda misli narod nema pamćenja.

A ima boni uzurpatori i licemjeri ,ima! Narod itekako ima pamćenje.Ali trpi.

I sve nešto mislimo ; da li da postavimo jedno pitanje javnosti ili ne ,jer nam kućni odgoj  i pristojnost nalažu da budemo gospoda u ophođenju sa damama.

A opet , kontamo , dame ne čupaju grkljane nikome.

Rat nas je podučio ko to radi.

Pitanje  za javnost je trebalo biti:

-Da li bi ste se plašili leći u krevet sa ženom   koja je u stanju da iščupa muškarcu ili bilo kom insanu grkljan?

Pošto odgovor znamo ne postavljamo ga!

Zalud trošit vrijeme , a moga bi se neka/o i uvrijedit’.

U svemu tome ima puno nižih  kompleksa .Ili se kaže puno kompleksinih stavki?

 

Da li se dunjaluk ” treba zapitati”:

-Kakva je ovo basna,ako glavne ličnosti nisu životinje i nema pouke, a poimenično i nepoimenično se pominju  mnogi , takozvani insani?

 

Odgovor je vrlo jednostavan.

Ovo je basna koja spaja  trajno prošlo i skoro buduće vrijeme sa beskonačnim pržunom.

Izbori će vam dati sve odgovore:

-Tko su minotauri ,akrepite,krvopije i gamad, a tko kurbani iščupanih grkljana.

 

Tko će se vječno pržunati je već poznato , a i  nije tema ove basne.

**

Dopisano:

Tema nove basne će biti okrutna ažbaha koja zabranjuje da se u njenoj privatnoj klinici liječe djeca.

 

Jutro sa Blekijem – Ona i maslinova gora

 

 

Sunce nekad samo leluja

Nebo postaje njegov  veo

prosuipajući se u tisuće zarova

iznad mora i pijeska

gdje sjeđah na jednoj od dvije fotelje

nakorijma bješe zapisano mastiljavom olovkom

rezerve.

 

Druga sjedalica čeka kupačicu

utonulu u crveni bikini

koji krasi mramorna bista

i zov sirene

što ljubav vodi sa morskom pjenom

spremajući se za šetnju

sa mnom hudim i blaženim

ona izlazi iz plaveti da bi plavet podarila

prima me za ruku

vodi me ka drveću svetom

 

 

Ona i ja

ljeto u  šumi maslina

ostalo su valeri