Bleki – Da li sam te mogao zaboraviti , ljubavi

Da li sam te mogao zaboraviti

ljiubavi moja

 

svih usamljenih dana

pa čak i posjećujući tvoj grad

kada me modrozelena iskrenost  pitala

da li sam te mogao zaboraviti

 

odogovor je bio još iskreniji

uvijek isti

nisam i nikad  

jer nisam ni želio

 

godinama poslije

kada bi se koja decenija upotpunjavala

svaka je postavljala pitanje onih prethodnih

 

da li je vriejdilo

 

da li je vrijedilo sve to

 

sve to je podrazumjevalo tebe

tebe i mene

nas dvoje

tu ljubav

te uspomene

sva ona sunca blještava

mjesece znatiželjne

maglice milosne

zvijezdice uzbibane

more nježnosti

pjesak milovanja

dane proljeća letnog

i svi potonji sni

i dani ljubavi

 

odgovor je bio uvijek isti

jasan i trenutačan

konačan i beskonačan

potvdan i iskren

 

Ah, da !

vrijedilo je mila moja

neumitno

 

svaki dan mog života

u kome si bila ti

bio je neki praznik

najčešće praznik ljubavi

i radovanja

 

tih dana dosad je bilo

 

17 163 

 

tek toliko da znaš

a ti sekunde računaj sama

to je tako lako računati

 

mnogo teže nepodnošljivo teže

je živjeti bez tebe

jedina moja

te godine dok sam spavao na splavu

Indexi su nam poklonili onu tužnu

voljelo se dvoje mladih

dušmani im ne dadoše

 

mi smo bili tužni

a živi

daleko jedno od drugog

 

Ono malo škrtih riječi koje sam vezao za tebe

mi je govorilo

život te vukao da ličiš na Pepeljugu

 

a ja sam volio zamišljati

ti si proljeće koje ću

eto

ja Mali Princ

poljubcem probuditi iz dubokog sna

 

i spasiti naše proljeće

spasiti tebe mila moja

 

odvesti te na malu planetu

na kojoj ima mjesta samo za baobab i ružu

i nas dvoje i ljubav

 

Eh da!

 

tek malo proširenu i docrtanu

za polje mirisavih ljubičica

sa nevidljive strane planeta

za čije postojanje niko

osim mene i tebe

pa čak ni Egziperi

nije znao

 

to polje ljubičica

što krasi i naša srca

nećemo gaziti

ni ti ni ja

 

ljubičice su tako krhke i nježne

a tako mirisne

jer mirišu na nas

 

mi ćemo ih tih dana  

pogledima milovati

 

nema veze ako moramo pričekati

možda samo pedesetak godina

ili nešto više do ponovnog susreta

radosti i poljubaca

 

Vrijeme brzo leti

igra se i juri

a  djeca ko djeca,

šta ona znaju šta su godine

ili četrdeset sedam godina samoće

ljubavi moja.

 

Ih,da!

 

kako ću te zaboraviti

ljubavi jedina

ti si ruža moja 

jedina

 

 






											
Bookmark the permalink.

Komentariši