Na mojem su kamenu uklesali riječi:
“Život mu bješe blag,
A sastojci u njemu tako izmiješani
Da bi se priroda mogla uspraviti
I cijelom svijetu reći –
To je bio čovjek.”
Smješkaju se oni, koji su me znali,
Dok čitaju tu praznu retoriku.
Moj je epitaf morao glasiti:
“Život prema njemu nije bio blag,
A sastojci u njemu tako izmješani
Da je vodio protiv života rat
U kojem pade.”
Dok živjeh, ne mogoh izaći na kraj
Sa jezicima klevetničkim,
Mrtav se moram podvrći epitafu
Što ga je neka budala uklesala.