Mirišu li crvene ruže
rosom tijela tvoga
u volatu cvijetnih uspomena
pred kučicom naših snova
ljubavlju rođenoj
Nevera se velika sprema
odagnaj kišu
snagom svoje dobrote
luduj nevinsšću svojom
osmjehom dotakni
plave ruže
boji li se moj pupoljak krhki
mirisima ljubavi naše
u đardinu naših snova
ne daj suncu
da obasja dan
čarolijom svoga tijela
mirišu li naše ruže
dodirima usnulih tijela
u noćima bez sna
kraj kamina crvenog plama
dekoru pomamljenih senki
što na zidu lude
bježeć beskraju
sutonom otvarao se
pupoljak sneni
noću ruža postajao
jutrom se rosom umivao
a ja sretnik ga ljubio