Da prauzrok svih počela shvatiš
čas je: dođe sotona u noćima ti,
iskren i prost ko kroz grilje zrak,
već ga nema kao osvita korak.
Ti se smiješ, slanih usana, jao
djevojčurak što je s lune pao,
i imena grijesima ne vidiš,
kad pjetao javi se, san sniš.
Ali ima sveska mi listova,
paževi strasti, tuge velova,
napuštenih puta građevinci,
netraženih darova davljenici.
A u grlu otkud su takve suše?
Zar takav je on, lovac na duše,
da besmrtnost zamjeni milom
mučeničku krv sa mastilom.
pb