U tvom velikom bijelom tijelu ja sam poslije ostao.
Oči ti bjehu poplavljele i plašio sam se.
Bez sjene bješe – stara kao velika pješćana pustinja
Tamo gdje sam pao nakon dugog hodanja bez noći.
U svojoj strepnji tražio sam onaj krajolik mira
Da si mi dala toliko vremena
Ali sve je bilo neugodno i nakazno i bez života
I tvoje su grudi bile dine razorene prohujalim olujama.
Drhtao sam u agoniji i pokušao da se sam uzdignem,
Ali sve je bilo neugodno, nakazno i bez života
Htio sam biti miran i moliti se, ali sam se utapljao u tebi
Nestao sam u tvom biću rasutom što se kao vrtlog skupljao.
Potom je došao san, i mrak, i smrt.
Kad sam se probudio bila je svjetlost, i ja sam ponovo procvjetao
Bio sam prepun užasa od tvoje nutrine.