U ovoj velikoj tišni kamo stiže
osvit iz luke magle, prozorima
neke tuđinske kuće ja ću govoriti
o životu zagubljenom poput sna
i ti ćes me slušati zatvorena u svojme mrazu,
sklapajuci polako vjeđe, modra.
Zatim će se na zemlju spustiti mir
tvojih ruku, napokon nepovrijedjen
i bez bojazni da bude uznemiren,
i vjerovažemo da nosimo sa sobom,
s prvim nadanjimama, neki drugi život:
eho glasa sada vec udaljenog
kao što je i mrtvi mjesec jutarnji.
pB