gledajući slike tvoje
prečesto oko zasuzi
dani su tako slabašni
zaustaviti vrijeme
nismo tada znali
kada prođu
povratka nema
godine će proći
kao sjene nevjeste
izgubljene u nerazumu
prozirnih velova
ponosa i časti
sa tragovima kiše
javiće se tuge
sjećanja što tiho slamaju
zagrli me ljube čedna
dok ljubav bespomoćna
kiši i kiši i kiši…
kapljicama ledenih kristala
nad plavetnim obalama snova
doziva prošlost