Verlen – Suton

 

 

Mjesec je rumen sred obzorja plava,

u magli što poljem razigrano kreće,

zaspalim poljem;a žaba krekeće

u zelenoj trsci koja podrhtava.

 

Vodeni cvjetovi sklapaju latice;

a sjene topole titraju kroz plavet,

varljive i prave, ko njihova avet;

u žbunju žmirkaju svici- lutalice.

 

Otvaraju sove svoje krupne oči

i riju po tami krilima surim.

a zenit se puni svjetlucanjem šturim,

izranja Venera,to je doba Noći.


											
Bookmark the permalink.

Komentariši