Ima u životu onih fićfirića i pehlivana koji na sve strane bacaju parangale,
a izvlače prazninu.
Neću ići njihovim stopama.
Ja sam dama.
Idem drito i u sridu.
Kratko postiram:
Rođena sam tog i tog dana(godinu ni za živu glavu ne navedem i mene
hvata strah cifri),nikada u životu nisam dobila pravo ljubavno pismo.
Eh da ima neko, ko bi se sjetio da mi ga napiše.
Bujrum ljepotani.
Niko .Ni je'ne.
Sve se jade o svom poslu zabavili.Ili se kaže o svom jadu.
Ni uobičajene glupave komentare ne daju.Valjda misle,zaboraviće se do rođendana.Sve će to kiše i snjegovi isprati.
Prođe hefta,skoro dvije.Ništa.
Šta ću , da zaboravim da sam rođena!?
Kako ne!
Zaboravim ja'de i odem sa sunčati na ovom plahom proljetnom suncu.
Kad trinaestog dana , lijep broj , a oni kažu nesretan , naletih u porukama,normalno,svojim , neko se raspiso.
Ma,ne čita mi se, ali šta ću?
Pristojna sam i lijepo vaspitana , Bogu ugodna Dama,iako nikome nije stalo do toga.
Nisam kao anamo one što laju na sav glas , a samo tri četiri riječi , Milostivom nemile, vrte u krug. Baš su dosadne i otrcane.
Helem piše:
Mila Bebice
Volim te
Hvala ti
Oprosti mi.
Uvijek će tako biti.
Zahvaljivati se na dodirima i nadama,
Blagodetim i tvojim đardinima koje mi darivaš.
Moliti oprost za svaku riječ koja ti se ne svidi,
i svaku tvoju suzu prolivenu.
Biće ih još , to ti obećavam,
i suza radosnica
ali i suza tužnijeh koje oplremenjuju.
Ne želim da te plašim ili da se osjećaš obaveznom,
da ti za uzvrat išćem bilo što.
Čak mislim da to i ne smiješ činiti.
Moja ljubav je bezuslovna.
A ti si tako mlada i pametno lijepa .
Hoću da znaš da ja ,
Tvoj – Dragi
ovakav i ovakav
kakvog sebe stvorih,
onakav i ovakav kakvog me stvoriše, uz Božiju pomoć,
a sebe podigoh na časnosti imena
kojeg nosim
do zakletve tvojoj čednosti
hoću da te volim do zadnjeg dana
poslije će to biti sasvim lako.
Jube moja , ,
mila djevojčice
kada bi ti ,
kad bih ja ,
kad bi mi,
snili:
„Voljela bih da imam mogućnost da sjedim kraj tebe,
naga,
umotana u čaršaf bijeli,
raspuštene kose,
snenih očiju,
i gledam te,dok pišeš.
Dok slikaš,
Dok kafu odguruješ, jer ja te rasanjujem.
Dok djevičanske ljubičice sa mojih grudiju bereš,
Dok lutaš mislima daleko,
pogleda izgubljenog u prošlost.
Tad bih te ljubila, milovala i nježno dozivala,
ne želeći da te naglo prenem
iz tog blagog stanja neprisutnosti.
Ali dozvoljavala bih ti da lutaš Dragi,
jer takva je tvoja duša.
lutalačka i nježna.“
**
Misliš bi Malena da bih imao vremena da lutam?
Misliš da bih želio da lutam?
Misliš bi da bi mi riječi i slike išle u tonu papiru i boja?
Bilo bi to…
Nije važno.
Mila ,
Ljubavi oprosti mi.
Ne bih ti ja,
labudice moja,
mogao odvojiti pogled
od ruku , usni , tijela,
od tebe.
Raspuštene duge kose,
mramornih uzdrhatalih grudi,
pogleda zaljubljenog ,
srca ustrepatalog od čežnje,
utrobe u strasnim grčevima bibanja,
koje traži dodire i ljubav
do smiraja i ponovnog uzdizanja,
tijela od svile umotanog u snove.
ti sjediš pored mojih snova.
Ja bih trebao biti maloumnik i baviti se umjetnošću ,
dok sama umjetnost , ljubav i život mi se nude i daruju.
Ne mila nije dobar taj tvoj san.
To je samo pola sna.
Najljepše u tom snu si ti,
što želiš da si pored mene.
Ti si umotana u svilu tijela tvog,
i ne treba bijeli pokrivač,
jer čednost je tvoj pokrivač.
Tvoja duša je bjelina,
tvoje srce je čisto.
Tvoja dobrota je tvoja nevinost Mila.
U svojoj dobroti si došla da mi se daruješ.
Ja sam ushićen ganućem do suza.
Moje ruke su drhtave ,
usne titrave blijede
ja se malo bojim.
Strah me da te ne povrijedim,
da ne uzmem nešto,
a nije mi od srca poklonjeno.
Strah me mila ljepote tvoje
i nikad taj strah neće nestati.
Najviše se plašim jube , da te ne uprljam .
Možda će moja čežnja,
pogled na tu milost ,
ljepotu učiniti da se zaboravim.
Da te prigrlim i polako ,
i do beskraja počnem ubiranje plodove
tek procvjetalih đardina tvojih.
Jedan po jedan ,
poljubcima,
rukama , tijelom.
Nježno i blago ,
zaštitnički,
da te ne povrijedim.
A kad osjetim da si mi se dala a ti srce tako želi,
bio bih ti najnježni i najstrastveniji ljubavnik,
kao nikad prije.
Bio bih tvoj moćni mučkarac kao niko prije.
Bio bih ti mila čista ljubav ,
koja se samo sa ljubavlju diše,
i s njom uranja u ljepote tvoje.
Jube znam ,
ne pitaj me kako, za godinu dana,
malo prije o godišnjici našeg prvog susreta , srešćemo se.
Ne prije (pitaš se)?
Do tada ćemo se mila upoznavati korak po korak
i znati jedno o drugom sve,
što voljeni znaju u ljubavi svojoj.
Mila i naš san , današnji ,
moj i tvoj ,
objedinjeni će tada zalepršati među nama.
Dalje šta će biti ne smijem ti reči,
Nije dovoljeno jasno
i ne bi bilo pošteno prema USUDU.
Već i na ove riječi,
klima glavom vrlo ozbiljno.
Zato se moram zaustaviti.
Neko vrijeme poslije ,
možda već sutra ću poželjeti da ti opjevam
kako se naš san nastavlja.
Malena želim da mi budeš sretna i u pravom životu.
Uzmi ,otimaj , kradi, sve što ti se sviđa radi
što ti duša želi snivaj.
Život je lijep!
Jube moja ,
Veoma.
Naš je zeru ljepši i istinitiji.
Jer naš život smo ti i ja .
Čiste duše spojene u ljubavi.
Volim te Ludice mala sa tango nogama.
I ti bi Mila ,
da ja mislima i kistom lutam.
Ne ide to tako jube moja.
Nisam zbog toga rođen.
Znaš li to?
Zbog tebe dišem
Jedina ljubavi moja
Plavi cvijete duše moje.
**
Tu je pismo stalo,
mome srcu nježnost dalo,
jer i muzika bješe tu.
Tada primjetim i ispriku:
Moji kalendari me gurkaju i kažu, godina će očas proći,
samo što nije ,
a gdje ćeš ti biti, tko da zna?
Kalendari su nezgodna i nepredvidljiva baština.
Ispuni želju toj miloj djevojčici i onako usput ,
zaželi joj i sretnu novu godinu.
E pa Princezo
Sretan rođendan i godina nova 2018.
Oprosti mi na samodopadnoj slobodi.
**
Razmišljam:
-Šala ili stvarnost.
Lijepo ,naivno ili blesavo?
Nisam sigurna.
Možda sve u jednom polusnu.
Biješe to o jednoj ravnodnevnici.
Pomislim,tog dana se ne smije lagati,
čak i kada se snovi snivaju.
Lice mi se ozari.
Riječi same lebde :
Dobro, d,'bro.
Čekaću!
**
Krah drugog dijela