Tuga ne stanuje u mojim grudima
iako kiša klizi niz nasmijano lice
spirajući tragove prošlih dana
što znali smo donijeće smrt djetetu
djecu je najlakše ubiti
i još jednom dokrajčiti
kaže bajka prastara
iz srca nikako potezom kista
ne možemo ih drugom zamjeniti
čak ni Nada Nadu
maksumčad nastavljaju da nestaju
opet i opet
zar ne
Bijela dama na odru
dok kapljice padaju niz lice
djeca ta i mrtva se dozivaju i vole