I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša raspeta…
Želje! … Ta našto zaludne želje i nade?
A ljeta bježe – najbolja ljeta!
Ljubit… al koga? … Privremeno – ne vrijedi truda,
a vječne ljubavi nema.
Pogledaš u se – prošlosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nijema.
Strasti? – Uvijek je naslada bolesna i luda
pred umom u ništa pala.
A život, kad hladno pogledaš oko sebe svuda,
pusta je i glupa šala.