Kose nečešljane, smijući se, opijena,
halje raskopčane, pjevajući, bocom u ruci,
narcis-okom zavodeći, sjetne riječi šapučući,
noćas, o ponoći, do divana moga dođe.
Na uho mi tužno šapne:
“Da li spavaš, ljubavi moja?”
Kad’ zaljubljenom nude takvo noćno vino,
ako u njem’ ne uživa, ljubavi je izdajica.
Idi Zahide ! Ne prigovaraj pijancima,
jer nam Dana Postanka, drugo nije dano ništa.
što god nam j On toči, ispili smo,
bilo da je vino rajsko, bilo zemaljsko.
Osmijeh čaše vina
i raščupan uvojak drage,
kajanja su mnogog,
pa i Hafiza ismijanog!