Da , imala si  petnaest godina

samo

poslije petnest godina bola

 

dugo sam te čekao

da mi dođeš

da mi snove prospeš

Proljeće, milo moje

ili koji dan više

kad brdima si leprašala put leptira šarenih

letjela godinama začarana

kroz aleju

preko polja

preko rijeke

preko mora

 

mene tražila

i nisi me nalazila

 

molio sam da lepršaš

da me nađeš

da mi tugu tjeraš mila

 

 

ne gubeć nadu

a se u snove vraćala

nestašno lijepa

mirišljavo razigrana

nepodnošljivo cvijetna

da bi uvijek u srce moje sletjela

i svu tugu daljine i samoće

traganja i rastanka

moje i tvoje

jednim osmijehom izbrisala

 

 

molio sam se da me nađeš

da mi dođeš

da mi suze piješ mila

ti koja svijetom lutaš

ti od koje cvijeće mirise krade

ti koja samo za moju ljubav živiš

ti koja sa suncem sjaj dijeliš

ti koja meni ljubav daruješ

ti koja mi dušu miluješ

ti iz koje izranja ljepota duge

ti koja si izvor radosti

ti koja nevinost djeteta nosiš

ti koja preko brda i trnja hodiš

ti koja plavetnilo neba oslikavaš

ti koja dubinom mora zračiš

ti koja zvijezde u očima nosiš

 

molio sam da mi dođeš

da me ljubiš

ljubav sa mnom  vodiš

dođi mila moja da ti snove poklonim

dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo

dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom

dođi živote moj zagrli me čvrsto jako

dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina

dođi i ne boj se više mila

 

ne lepršaš više mila

ne nalaziš puta prava

tuga osta boli mila

suze liju kao uvek

ne ljubiš me

ne vodismo ljubav mila

 

al se ljubav nije  zagubila