Muzika dana
Danas je 3. Veljača 2020. Latini bi rekli februar,normalno po Vukovom zboru.
Odmah nam u očima nešto zasmetalo. Nešto škripi
Jesu ovi Latini čudan narod. Mimo svijeta daju nazive mjesecima.
Razmislite , zar nije lijepo reči veljača. Ima mnogih značenja.
Eto kažu da je veljača od dužih veljih dana. Jopet neki kažu da je ime nastalo po blagdanu veljak ( svičen – Sviječnica 2. veljače/ februara).
Mi kaki smo naopaki imamo svoje tumačenje. Mislimo da smo u pravu kao i uvijek.
Uobičajeno je da u februaru veje kao ludo , a minusi su toliki da se čovjeku naopako smrzne jezik. I on umjesto da kaže veju veju pahulje , smrznutim jezikom izgovara velju velju pahulje.
A gdjegokare kontaju velji , velji su minusi.
A ima i seksista koji tvde da to ima veze sa fucanjem pasa i mački. Pa im je takarenje velje od najveće insanske zamisli o veljanju. U prilog svojoj svojoj tvrdnji seksiti dodaju argumnent. Trebao bi se naziv mjeseca primjeniti u veljavaljalica
Znamo na šta ciljaju, nalet ih bilo. Da se i ljudi pridruže veljem valjanju. Joj, jesu blesavi milju gradi naopako. Mošte mislit. Minusi preko dva'set stepeni , snijeg do za grla, a insanski hajvani prave prtine da bi se velje valjali.
Latini ne samoo da su čudni , oni su lukavi uvijek bili. Za svaku zgodu po jednu poskočicu skontali. Ili se to vabi poslovica. Nemamo pojma nismo mi za poslovice oliti poskočice. Mi smo za… Ha , zinite da vam rečemo.
Vako su Stari Latini skontali . Veljača i Siječanj odnosno Februar i Januar ne postoje .Kontaju šta će im ta dva beterna mjeseca. Zato ih nema u Rimskom kalendaru jer su u starom Rimu smatrali da je zima bez mjesečnih perioda ( Decembar bio je posljednji mjesec u godini).
Što bi poete rekle :
-Joj blentovija , majko mila.
U prevodu:
– Džab , džabe im je. I kad minusi i snjegovi zapadnu do preko krova i mace i kuce , a bome i pametni insani se veljaju kad im se ćefne.