Tebi
koja si čuvarica mojih grijeha
strožija od Kerbera
poklanjam ključeve
Tišina i sni
u kojima srce moje
od iskona počiva
čekajući da mi se javiš
da mi u život dođeš
da te sleđenu i blistavu
čednom ljubavlju grijem
Tebi
radi koje riječi nježnije su
od suze djeteta
kada mu dojku iz ustiju otmu
poklanjam čula svoja
a mi kažu
voljeti bez suza
ne biti dobro
ljubiti bez boli
nema okus grijeha
darivati se bezuslovno
jedino vrijedi
Tebi
koja svojim putima odiš
lepršavija od labudice
vraćam slobodu
oceana i dodira
u kojima duša moja
od iskona tebe traži
čekaću da mi se vratiš
da nađeš svoju sjenku
drugu polovinu mene
bez koje se živjeti
nikada nije moglo