Danas je utorak 7. Novembar / Studeni 2016, godine.
Oni tako kažu. Kako oni znaju da je ponedeljak i da je novembar. Neko tamo lupio, danas je taj i taj dan, taj i taj mjesec i ima tako da bude. I eto vidite biva.
E kad je tako, ni mi njima ne ostajemo dužni, pa im sve iskantamo.
Evo na priliku po najnovijoj računici danas je 311, dan u godini , do kraja te iste godine ostalo je još 54 dana. Tako je i ima tako da bude.
Lako je nama sa ovim što bilježe godine.
A šta ćemo sa onima , kojima nikad ne mremo utuvit u blentaču, da se ,za ono što rade, ili jopet za ono što ne rade , ide na jedno vrlo vrelo , pržunasto mjesto.
Ništa ko i dosad.
Ne možeš ti glupacima ništa dokazat.
Odlučili da budu licemjeri , pljačkaši i nacionalisti. Riđobradi mamini nosači vrreća sa opljačkanim zlatom, razroke pijačarske fukare i robijaških neosuđenih šahovničkih bezusnica. I taki vam ba, u prvim borbenim mjestima njihovih bogomolja.
Misle to će ih izvaditi. A ne osjete , ha se oni oltarima ili mihrabima primaknu duh sveti izlapi / odleti i iz bogomolja.
Aha, čak ni oni sa tijerama i fesovima pored njih neće ništa bolje proći Sve je to jedna te ista bagra. Pljačkaška , nacionalistička i lopovska.
Što bi poete rekle:
Ničija nije do zore gorila.
U prevodu:
U zoru se sabah klanja, a misa uči.
A ovi povijsničari baš dosadni. Navalili da svaki dan bude na današnji dan. Ko da mi nemamo drugog posla, svakog tog današnjeg dana.