Kad sam bio mlad i zelen
bio sam jako pametan
rekoh onomad jednoj vjernici
nekad princezi
sada sjenki
što boli
a tko će ti reći
šta je to duša
ljepoto moja
to samo Bog zna
u njega je tajna svih stvari
kad bih bio siguran šta je duša
ja bih je tebi poklanjao
tebe svojom zvao
zato sam te u svojoj zaključao
glupko kako je to providno
smijulji se ona
pa me miluje
nježno
jedva je osjetim
šta mogu
prirodno sam takav
hvastam se
nije me puštala
moradoh joj reći
volim te
uplašio sam se
kada se niotkud pojavi miris
koji me podsjetio na tebe
okrećem se naokolo
nikoga nema
onda vidim
moja bijela košulja krvari
nikad čuo da tkanina crvenilo pušta
a mirisom ruže tijelo mi kiti
sada znam to srce moje
tebe traži
nisam joj nikad više morao
pjesme pjevati
ali zalud duša se naučila poju
i od tada samo crvkuće
i nikad ne pita
umoriš li se maleni
nije pošteno