Da znaeš mori
mome ubava
tuga za mladošću
najviše bolna je
usnula ljepoto
Tišinom sniš
Ne znaeš mori
mome ubava
kolikom radosću moriš me
a me nježnom riječu miluješ
srce mene
vrnuvaš
A znaeš mome ubava
duša moja ranjiva
u čardaku sanjiva
tišinu sni
kreposnu tebe cjeliva
da je dobrota umiva