Grlica let
bijaše dan
krenusmo polagano
nije nam se žurilo
svi ama baš svi
putevi
vode nas pjesku u uvali ljubavi
a nebo sasvim nedirnuto
sakri lice svoje
jer
slavuj vrisnu
nevinost bez zaštite
otkud on
na hridi
ispod koje jedno podavanje se rađa
prolom
kasno stiže
milina
ko mora krik
ko ljeta jecaj
ko kiše zvuk
ko grom
ko galebova krik
tijela sviše
smotaše
um
u fišek košpica
slani i slasni
damari u slasti luduju
ko mravi
što brži brži
i huđi i luđi
od usuda darova
nevinosti poklonjene
snove kradu
a su tijela uronjena
u more
mora
more oceane našeg svita
vječnog