Emili Bronte – Often rebuked, yet always back returning / Prevod na Bosanski

 

Often rebuked, yet always back returning

To those first feelings that were born with me,

And leaving busy chase of wealth and learning

For idle dreams of things which cannot be:

 

To-day, I will seek not the shadowy region;

Its unsustaining vastness waxes drear;

And visions rising, legion after legion,

Bring the unreal world too strangely near.

 

I’ll walk, but not in old heroic traces,

And not in paths of high morality,

And not among the half-distinguished faces,

The clouded forms of long-past history.

 

I’ll walk where my own nature would be leading:

It vexes me to choose another guide:

Where the gray flocks in ferny glens are feeding;

Where the wild wind blows on the mountain side

 

What have those lonely mountains worth revealing?

More glory and more grief than I can tell:

The earth that wakes one human heart to feeling

Can centre both the worlds of Heaven and Hell.

 

 

 

 

 Često ukoreni, uvijek se nazad vraćaju

 

Često ukoreni,  uvijek se  nazad vraćaju

Ti prvi  osjećaji , koji su sa mnom rođeni

I  traganje za  bogatstvom i učenjem napuštaju

Zbog  lakih snova o onome što ne može biti

 

Danas,ja ne tražim predjele sa sjenom

Njihovo beskrajno prostranstvo postaje turobno;

I raste vizije   , legija za legijom,

Donose nestvarnom svijetu  blizinu tako čudno.

 

Ja ću hodati, ne u starim tragovima herojskim

I  ne u stazama  moralnosti visokim,

I ne među raznim licima visoko  uzdignutim

Prošlosti  zamagljenim oblicima dalekim

 

Ja ću hodati, gdje ću svoje prirode biti vodeća:

Turobno mi je od  drugog vodiča biti izabrana

Gdje sivim jatima u papretnim dolinama  je hrana

Gdje divlji vjetar duva sa planinskih strana;

 

Šta  će nam to usamljena planina   proreći

Više slave i više tuge nego što mogu izreći:

Zemlju koja budi jedno ljudsko srce za osjećanja

Moguću središnicu oba svijeta  i pakla i  raja.

 

 

pB


											
Bookmark the permalink.

Komentariši