Na leđa je legla bubamara
mačeni smeđi trbuščić gladi
ko crvena šolja s mnogo šara
napunjena čajem što se hladi.
Da li umire ili se šali?
Ali ka nebu baš kao para od čaja
duša njena juri, juri od očaja.
Na leđa je legla bubamara
mačeni smeđi trbuščić gladi
ko crvena šolja s mnogo šara
napunjena čajem što se hladi.
Da li umire ili se šali?
Ali ka nebu baš kao para od čaja
duša njena juri, juri od očaja.
Не для тебя
Не для тебя придет весна
Не для тебя Дон разольется
И сердце девичье забьется
С восторгом чувств не для тебя
Не для тебя цветут сады,
В долине роща расцветает –
Там соловей весну встречает
Он будет петь не для тебя.
Не для тебя журчат ручьи,
Бегут алмазными струями.
Там дева с черными бровями –
Она растет не для тебя.
Не для тебя придет пасха,
За стол родня вся соберется,
Вино по рюмочкам польется –
Такая жизнь не для тебя.
А для тебя кусок свинца
Он в тело белое вопьется,
И слезы горькие прольются –
Такая жизнь, брат, ждет тебя.
Nije za tebe
Ne dam ti da priđeš proljeću
Nije za tebe da se preliva
Djevojčko srce se zatvara
Najnježnije osjećanja nisu za tebe
Nisu za tebe cvjetanja đardina
U dolini rascvjetanih gajeva
Gdje slavuji ispunjavaju proljeće
Njegov poj nije za tebe
Nisu za tebe žuboreći potoci
Let dijamantnih oblaka
Ni ona dama sa crnim obrvama –
Ona cvijeća nisu za tebe
Nije za tebe dolazeći uskrs
Kad se za stolom rodbina skuplja
A vino se sipa u čaše
Takav život nije za tebe
Za tebe je komad olova
u tijelo bijelo da zajauče
I gorke suze da liješ
Takav život, brate , čeka tebe .
I gorke suze da liješ
Takav život, brate , čeka tebe
pB
Snježno polje, bijele mjesečine sjaj,
mrtvački je pokrov prekrio moj kraj.
Po šumama breze sada plaču, znam.
Ko li je tu umro? Da nisam ja sam?
Celoga je dana sneg polako pado
kao s voćki cvet.
O, kako večeras, o, kako bih rado
odletela nekud daleko u svet,
nekuda daleko kroz cvetove snežne
kao leptir lak,
i nekome htela reći reči nežne,
tople, lepe, nove, kakve ne zna svak.
I sutona celog sneg je tiho pado
umoran i gust.
Večeras bih nekog ugledala rado;
ali njega nema. Put je davno pust.
Samo s bledog neba beloj zemlji sleće
snežni pram po pram.
O, kako je bolno pred noć kada cveće
pahuljica veje, a ti sediš sam.
Vi što sve varate
vi što sve lažete
Vi što se paklom igrate
vi što se bludnici zbijate
Vi što bombama
napalm mačićima
vrele fisije atoma
svijet udovica crna
Odakle vam pravo
narode ubijati krvavo
odakle vam kakvo pravo
svijet gotoviti zdravo
Smotaiti na plameni krst
zakačen za zlatni prst
zvijerinji optočeni mali
krvlju popločani svi dani.
Ljudi bijedni
Odakle vam pravo…
Eoni ili tjedni
odakle vam pravo…