Blažena Luca – Deseti Dio

 

 

 

*

 

 

Ja na muci. Kako da se skinem kad nikad nisam gola pored muška legla. Osim… Kago da ga ugrijem kad ne znam kakav je dodir muškog tijela.

On se ukoči , uspravi,zakoluta očima , pa se počne talasti.

Meni u ušima  tople riječi bruje :

Ne mogu te nikako zaboraviti ljubavi mila .

Zato dođi   da ti snove sanjane poklonim

Zato dođi   da ti pjesme nježne pjevam

Zato dođi   uhvati me za ruku

Zato dođi zagrli me čvrsto jako

Zato dođi meni i ne boj se više mila

Dođi svojoj ljubavi ljubavi jedina .

Šta ću ja opet moram plakati . Baš sam neka razmažena pizdunka . Barem se svučem i zagrlim ga . Čvrsto da mi ga ko ne ukrade.

Nisam osjetila nikakvu bojazan , ni sram.  Samo vrelinu  tog gorućeg  tijela koje se dijeli . Tačno  mi se priviđa da pehlivani na tankoj , najtanjoj liniji.

I puštam svoje svoje  srce i boli  da ga griju a moja trinaestogodišnja tuga izbije , odlazi iz mojih grudi, kao da nikad nije postojala:

-Još ne sviće …

Samo što sam prvu riječ pustila , zatitra Mojsijeva bjelica . Pa gitara . Prepoznajem moja gitara me parti . Eso je svira . Čula sam da nikud bez gitare ne mrda . U gepeku fiće uvijek je tegari .
Kao da vidim , Debine razvaljene žvalje , dohvatio se tarabuka i tandara . Ali ne mahnito , kako to inače ćini , već nježno kao da mu je lira među koljenima . Lijenog  se krneta ne čuje . Znam , pustiće on dva , tri akorda tek toliko da moju bol gurne u provaliju , gdje se gube oči ovog nevoljnika .

Pjevam i plačem , ne zbog boli svoje . Nje više nema. Nego zbog ovog djeteta koje mi se gubi ,a ja nisam spremna  da ga pustim, jer ne želim novu bol koja će nas oboje ubiti..

Vreo je , kao vazduh u pustinji . I znam sada je usamljen . Najusamljenije biće na ovom svijetu . Bori se . Trza se . Ne da se.

Tek ponekad jekne :

-Nemoj , mila . Ne čini to .

Znam ne govori meni . Ja mu ništa ne činim . Samo ga umotavam u svoje toplo tijelo , pjevam i plačem .

Taki vam je on . I kad ne zna za se , hoće o ljubavi da se pjeva.

Stišćem ga  i grlim . Glavu mu na grudi tople stavljam . Ne znam zašto , on se okreće i odmiče . Valjda i nesvjestan neće da skrnavi bjelinu moga tijela .

Taki vam je on . I kad umire , ne da , na nevinost  grlice svoje .

Onda  sam prestala pjevati . Imam prečeg posla . Stisnem ga da mi ne bježi . Ljubim ga u krhki vrat i meku  kosu  koja miriše mojom mladošću .

-Nemoj da bi mi sada umro , mili moj . Ubila bih te . Šta bih ja bez tebe ?  Zar mi nije bilo dosta boli . Još i ti  treba da mi odeš . Nemoj ubiti svoju djevojčicu , mili . Molim te  , nemoj . Daj mi barem još samo malo tvojih dana .

Suze mi  počinju još jače teči . Vrele su . Bol ih zapekla . Prelivaju se na njegovu kose , pa na vrat , preko leđa , čitavog ga zapljuskuju . Ja hoću da ga obrišem . Uzimam paškir . On me uhvati za ruku i slabašno je stisne . Pokušava da mi brani da ga brišem . Prvi put je učinio   pokret koji nije padanje u ponore , iz kojih se mnogi ne vraćaju .

-Nemoj mila , ne čini to.

I drhti , počinje tiho ječati .

Taki je on . I kad ječi , ja se moram smijati , jer nenadano sjećanja klize…

Od 1968.  se u mome gradu , pojavljuju neki eksponenti nezabilježeni u našoj policijsko-socijalističkoj poraksi . Ima znalaca , neukih ljudi i neznalica . Ima časnih , poštenih ljudi i kriminalaca . Ima dobrih ljudi i mnogo komunista . Naš posao je da branimo ovaj svijet od neznalica i kriminalaca . Tako sam van ja razmišljala .

I sada mi tu , na mojimčvrstim bjelokosnim dojkama , na mojim Lucicama , jedan od njih umire . Lijevo mi oko zaiskri , a iz  desnog   suza ne prestaje da lije.

Na um mi palo kako  je jednoć jeknuo , zbog neke gluposti koja mu se motala po slatkoj glavici.

Opet on nešto nije razumio.

On je taki . Nikad ništa ne razumije , a sve mu je jasno .

Kod vas insana se dan završava u ponoć ili nula nula  , pa još jednom nula nula časova , kako neki pametuju . Ha se priko toga  samo jedan stotina , jedna sekunda natakari i bude pet nula i na kjraju jedinica ,  počinje drugi , novi dan , drugi datum .

Kako neko zna kada nastupa to  nula nula i opet nula nula časova . To nekako i mogu svariti . Kod vas vlast kaže tako je , vi klepite ušime i  papci poviču tako je . Ono što me istinski buni ,  je finta da  ( novi ) dan počinje u ponoć . Nije mi nikad bilo jasno kako dan može započinjeti u ponoć . Čuj molim te dan počinje  pet šest sahata  prije sabaha . To nikad nije bilo , niti će . Barem koliko se mi u mahali  razumijemo u geografiju . Ono u što se ne razumijemo , drugi još manje poznaju . A geografija vam je najopširnija nauka . Vi nju izmislili da možete u  nju  sprcati šta god vam na um padne .

Evo na primjer , neki neku obljubi . Vi kažete to je čista geogarfije , jer se to desilo na toliko i toliko stepeni širine i toliko i toliko stepeni dubine .Pa onda uključite strane svijeta . Neću se sad pitati kako znate koja je koja strana svijeta . Pa klimu , i vrijeme , pa još hejbet toga , samo da bi trač bio sveobuhvatniji .

To se jednostavno  kaže , dvoje je vodilo ljubav , zato što se vole . Čak ni to ne treba reći . Šta ,  kako i gdje će se  ta ljepota desiti , to je   problem problem oni koji se obljubljuju . Isključivo . Već kada ste navrli na geografiju , komotno uključite fiziku , hemiju i biologiju . Samo nemojte pozivati filozofiju , loguku i psihologiju upomoć . Kad se dvoje zgomba tu ništa ne pomaže . Ni malj .

Vrisnu :

-Neee…

I klonu .

Uplaših se . Jedva da diše , ali bar nema grčeva .

Osjetim da ga moje suze griju . Da mu prijaju . Još čvršće ga zagrlim .I vrele suze  za njega lijem i ljubim ga u sljepoučnicu .

On se se malo po malo umiruje i opušta .

-Bože mili , pa on još miriše na bebu . Ne tražim mnogo Gospode .  Nikad nisam , osim da me primiš sebi . Sada hoćeš da mi ga uzmeš . Zar mi nisi sve uzeo , i nisam se bunila . Molim te nemoj i njega . Samo mi ga vrati . Biću dobra . Samo daj da mi se moj maleni vrati .

Neka lagana tišina , koja nije sa ovog svijeta   uvuče se u  kučicu . Ništa se ne čuje .Ni muzika .

Ni kiša . Kao da sve očekuje nešto . Samo suze moje žumore . Padaju po njegovom tijelu i klize kao rosa po djevičanskoj ljubičici . Kao da smo tišinom i prazninom odjeljeni od ostalog svijeta . Dobri i ja sami na kraju svijeta . Nije me briga , samo da mi se vrati.

Nije se vraćao . Samo je sve tiše i tanje disao . Gubio se . Hropac i ništa . Presta da diše . Ja sam kip . Ja sam sleđena gromada . Ja sam rekvizit , pozorišna lutka odbačena iza kulisa , što nepomično zuri u glavnog srtistu .

Tišina . Tajac.

One se dvije pojaviše . Prvi put otkako je Dobri došao .

Ne obazirm se na njih . Sada je sve  sasvim nevažno.

Pakosnica:

-Opauči ga , bona , iz sve snage . Zar ne znaš da doktori pljusnu bebu da zaplaču . Hekni ga iz sve snage , da te više ne sekira . Mlatni ga iz sve snage da više ne plačemo . Molim te , samo me ovaj , jedan jedini put poslušaj.

Dobrica:

-Poslušaj je . Ionako nemaš šta pametnije raditi .  Zvekni ga iz sve snage da mu se sve zamanta i da mu se život prisnije .

Ja ga lupim polako , ženski .  Žao mi sjenovito dijete tući . Jer on bijeli , postaje sjena i vazduh  .

Pakosnica mi priđe , uhvati me za lijevi ruku . Onu od srca . Dobrica mi priđe , uhvati me za desnu ruku . Onu od milosti .

I moje ruke spucaše , iz sve snage , djetinje lice . Prvo lijeva , ona od  ljubavi , hek , pa onda desna , od duše , zvek . Glava poleti  lijevo ,  pa desno. Ta dva brza tap tap i ništa . Okrenem  se , pa  ih bijesno pogledam.

One prstom upiru iza mojih leđa . Osvrnem se .

On se uspravio . Sjedi . Oči mu okrenute naopako . Nema zjenica , samo bjelina . Znam da me vidi.

Zagrobni   , ne njegov glas ,  grmi na mene :

-Ne znaš šta si tražila , ali evo ,  molba ti je uslišena .

Svi bi se uplašili od te prilike . Go ,  krvav , izobličen , modar , izgreban , slomljen , sa tom besprizornom bjelinom umjesto očiju , ne čini se od ovog dunjaluka . Pobjegli bi i duhovi glavom bez obzira.

Ne i ja . Meni samo on treba . Nije bitno sve da je i meit . On je moj , samo moj . Ne dam ga .

-Samo mi se vrati mili . Zagrli me . Molim te . Pogledaj me i reci mi :

– Kako ću te bona zaboraviti .

Samo mi to kaži mili.

Da  samo oči imaš , vidio bi ljepotu koja se ne smije ostaviti i bolom skršiti..

Da  imalo uma imaš ,vidio bi   neizmjernu dobrotu i tihu mudrost , koju treba prviti na srce i unijeti u dušu .

Vrati mi se mili i zagrli me . Molim te . Samo ti to tražim . Ili me povedi s tobom . Znam da ti to možeš . Molim te .

Nije me zagrlio . Bar ne još . Nije me ni poveo  sa sobom  . I neće . Otići ću sama. Za našom Malenom.

Povratio je na moje gole tijelo . Modrozelenu  zindansku tekučinu . Litre nje . Začudo mirisala je na ljubučice i nebo .

Klonuo je . Pao nauznak .Više mi nije bilo svejedno . Znala sam da se vratio . Posljedice moždanog udara ili potresa mozga je povraćanje.

I onda sve  bude u redu . Ili ne bude . Omijeh na licima onih  bezobzirnica , koje sada odlaze mi kaže da će mi mili moj ostati .

Tekućina je odmah  isparila , legoh pored njega . Pokrih nas  ćebetom nade , zagrlih ga čvrsto, nježno i šapnuh mu.

-Hvala ti što si mi se vratio mili moj . Ja sam samo zaljubljena djevojčica .

Znala sam da će sve biti dobro , jer on prisloni lice na dlan moje lijeve ruke , reče samo jedno nesvjesno :

-Znam .

Okrenu leđa mom golom tijelu , da ga ne skrnavi njegova golotinja  , ali ne i mirisima ljubičica i ljubavi ,  jer ne ispušta moju   ruku , i držeći je na usnama , usni . I ja sa njim .

Taki vam je on . Kad on usni , morate i vi za njim .

 

 

Samo jednom se ljubi – navsegda

 

 

Suton okupan mirisom behara

 

Savršena ljubav

 

Cvijetna rapsodija u plavom

 

Tirkizni snovi

 

Cvijetna tananost

 

Prozračno i krhko

 

 

Nježnost leprša

 

Srce krhkog proljeća

 

Eh l'jube da si meni vjerovala

ti bi meni djetinje srce dala

a ja bih ti odao

tajnu veliku

ogromnu

samo jednom se ljubi

 

i ne pomišljaj da si besmrtna

ludice mila

 

na ovom svijetu

vrijeme leti

nema ga mnogo

a tamo daleko od zla

ja čekaću te

zauvik

 

samo šapni

d'bro i dobro

skoči u ocean

zaroni u život

dotakni mi dušu

opostiće ti se

jer samo jednom se  ljubi

 

popeću se na trešnju staru

što bobe sa tvojih usana krade

sagradiću novu kučicu

u cvijeću nevinosti svoje

dodirni me

jer samo jednom se ljubi

 

u sutonu blagom

objesiću konop  o cvit masline

nabaciti ljuljačku

poleti do neba

do zviježđa

poljubi me

jer samo jednom se ljubi

 

voli šta ti prelijepa sjedalica zine

ne brini zbog sunca i pjega

ni valova mora plavetnog

podjeli blaga svoje djetinje duše

otvori mi bijele pupoljke svoje

rascvjetaj se

jer samo jednom se ljubi

 

sve je ostalo varka

zato

budi opičena

budi smjerna

budi tajanstvena

budi čarobna i snena

budi fatalna

budi sretna

budi ljubazna i pristojna

budi žena

moja žena

navsegda

jer samo jednom se ljubi

 

reci ovom berlavom

tebi nalik

da ga voliš

nemoj mu istinu krasti

pusti da te stigne

smirajem dana

u violetnom cvijeću

oživi snove tvoje

vremena se nema

predaj mi se

jer samo jednom se ljubi

navsegda

sve je ostalo laž

 






















































												

Blažena Luca – IX Dio / V Nastavak

*
Nešto mi šapuće , idi  . Ne časi smjesta idi . Gitare i piana  zvuk mi mi reže misao . Njih dvije mi tiho pjevaju.

Ne daj ga . Smjesta idi . On je tvoj . Ne daj da ti ga druge ukradu.

Smjesta idi . Samo tvoj .

Ne znam šta da radim . Ponos dežura , duša šuti , srce bije . Blentače poju . Uzmem gitaru i sviram   stihove neke pjesme  koju nikad nisam i neću čuti . Moji su i samo moji i  glas je moj i tuga je moja .

Ja nemam drugi dom

osim doma u srcu tvom

osim tebe nikoga na svetu

nemam ja…

Blentače plaču , ali ja ne . Više nema plača . Ne , ova  Luca više neće plakati . Samo preko mene mrtve  će suze poteći .

Idem da tražim ono što je samo moje . Polako se spremam . Kada , hladan tuš , jer tijelo je uzavrelo , uzbibano . Korim ga :

-Tiho , ne talasaj , nemam vremena za igru .

Sjednem u baštu , zapalim , uzmem  kurvozaije i to njegov . Zaboravio ga . Ili ga je ostavio . Misli se vratiti ?

Šta da obučem ?

Vedra je avgustovska noć . Zrikavci ljubav vode i glasaju se . Cvijeće šumi . Maglice su tužne , vidi se . Sleđene su i ne žmirkaju . Mjesec tek malo viri iza jednog oblaka koji ga u stopu prati .

Osjetim miris suza u vazduhu , ili je to miris kiše . Sve mi to navlači sjetu i bojazan .

Ne ,  nije on prevrtljiv i nikad ne laže . Ništa mi nije obećao . Samo je rekao da me voli . I nije me ubrao iako je mogao. I vidjela sam da ga boli  odlazak njegov , ili rastanak naš , ma kad god to bude.

Odjednom sam sigurna da to nije večeras i zahvalno dižem pogled ka nebu . Uzmem gitaru i samo sviram . Sviram i sviram . Muzici i ljubavi nekad nisu potrebne riječi . Bio je to neki potpuri , koji je iznjedrilo moje znanje čeznutljivog  sevdaha , sefardske nostalgije i traganjem za domom , ciganske tuge utkane u večeri obasjane mjesečinom i galopom vranih konja . Muzika me tjera da budem tužna , iako to nije moja tuga .

Sve će biti u redu .

Nije bilo .

Odjednom kiša iz vedra neba . Lije li lije . Dok sam uletila u hodnik sva sam mokra , a gitara puna vode . Istresem je u hodniku . Nemamo volje zatvarat vrata da mi nevrijeme ne ulazi u kuću . Još mi je samo to trebalo . Podsvijesno vodu spolja prosipam po kući , dozivam mu stope.

Sati su prolazili . Napolju kijamet huče i zavija , a vedro nebo . Ledeni potoci se sa neba slijevaju kao vodopadi , a sunce se smješka . Led fijuče , a kišobran nekom neće pomoći večeras .

Ke sera sera.

Ne znam odakle mi to . Možda iz malog mozga . Sada shvatam Dobrog . Veliki mi ne treba , kad mali izvlači znanje koje mislim da nemam .

Eso se nije javljao . Nisam htjela da zovem . Čini mi se da mi je nona govorila:

-Kad gre , ono samo naprid gre .

I grelo je .

Mokra , mrzilo me da se sušim , zakunjah Usnila sam sam da on pada i da mi ga krvavog donose. Probudi me zvono na vratima .

Puna nade otrčim da otvorim.

Nada vam je čudna stvar. Ili je imate ili je nemate . Uglavnom se ne obistine . Moja se obistinila i nije . Proklestvo parova .

Otvaram vrata , njega unose na nosilima . Eso i trojica njegovih . Morki ko svilene gačice u veš mašini. Sav je u krvi . Ja zinem da vrisnem . Mojsije me presječe pogledom , od koga bi se vjetru zamntalo . Stavlja prst na usta i pokazuje da se malo sklonimo u stranu . Bazdi na pivo . Zakopitila mu se u bradi . Šapće :

-Biće on dobro . Stravi bošču na krevet da ti ga ne peksini . Tople vode , peškira i ćebadi što više . Ako imaš termofor , dobro bi došo. Ili golo tijelo uz tijelo prisloni . To najprije pomaže . Treba ga oprati i ugrijati . Pothladio se, heroj blesavi . Moro bi  , a neće u bolnicu . Reče :

-Vodite me Luci , obećo sam da ću se vrnuti . Samo da je vidim , biću dobro.

Meni suze naviru , Mojsije me opet presječe :

-I još je reko  , ne bojte se neće plakati . Ka stina je ona . I tada je zakovrno očima . Hajd pokaži mahlukatima đe će ga istovariti . Blenuli u tebe ko bikovi u rasplodnu junicu . Ko da žesnkog insana nisu nikad vidjeli . Hajd , ova moja dvojica , oni su rođeni da bleje . Ali onaj tvoj plavac bleji ko oni , a sijede ga već oblile . Vidi se nije mu mrska djevičanska  ljubičica.

Unesoše ga , ja postavih čaršaf prije nego ga heknuše . Bez milosti . On nije jekno , jer ne može ili neće . Nije pri svjesti .

Izađoše iz sobe . Ja po peškire , toplu vodu , termofor , ćebad i zastanem . Treba ga skinuti . Kako li ću jadna mi majka . Ne bi se reklo , ali nikad muškarca nisam skinula .  Osim onomad , i to baš njega. Moram ga skinuti , i vidjeti ga golog . A nikad golog muškarca ili bilo kakvog muškarca u ovoj  kući nisam imala . Osim njega.

On odjednom otvori jedno oko . Ono lijevo , od srca , kako on tumači . On mene ne vidi .  On mene osjeća . U  mom pravcu   ga samo srce okreće . Znam to , jer to je izvrnuto oko kurbana koje su upravo nedoklali .

Kristalno oko mi poručuje :

-Snaći ćeš se ti . Samo misli na moje riječi .

I snašla sam se , jer ljubav sve čini mogućim :

– Kako ću te zaboraviti ljubavi moja ?

Tebe bi bilo lako voljeti za čitav život.

Tebe koja si nestašno lijepa

Tebe koja mojim gradom čednošću sijaš hodiš

Tebe kojoj cvijeće mirise krade miris

Tebe koja samo za ljubav živiš

Tebe koja sjaj sa suncem dijeliš …

Svukla sam ga , ali pogled na golo muško tijelo me ukoči . Kako ću ja to ? Muško mi tijelo ,trinaest godina,  ruka nije dotakla . Osim njegovog , prije četiri godine . A ni tada nije znao za sebe . Moja sreća .

Zatvori lijevo oko , ono od ljubavi . Otvori desno oko od milosti , kako on kaže . On mene ne vidi . On mene srcem osjeća. Znam  to , jer oko mu uvrnuto ko u nedoklanog kurbana   ,  kojeg hoće još jednom da prikolju , za mnom klizi.

Biserno oko mi poručuje :

-Snaći ćeš se ti . Samo na ljubav misli.

I snašla sam se jer strah od još jednog gubitka  čini čuda :

Kako ću te zaboraviti malena?

Tebe koja se uranjaš u ljepotu duge

Tebe koja nevinost djeteta nosiš

Tebe koja plavetnilo neba oslikavaš

Tebe  koja dubinom mora zračiš

Tebe koja u očima zvijezde nosiš.

Počeh ga prati i obradovah se i zbog ovoga i zbog onoga , što vidjeh .

Nigdje rana . Ogrebotna mnoga , modrica još više . Kažu hematomi se zovu .  Znači vanjska krv nije njegova . Uglavnom . Od ogrebotina koije ima , ne bi je ni u petinu krvi bilo .

Brišem krv, a ona se ne da . Obrišem je , a ona se pojavi , još krvavija . Dva lavora i i dvije kade sam vode promjenila . Dvije veš mašine peškirima napunila . I ništa . Krv izbija i ljepi se . Na crno vuče. Veštičija krv tako izgleda . Dobri počinje da drhti i da se grči.

Čujem kucanje na vratima . Otvaram . Mojsije je diskretno okrenut leđima.Neće da gleda u golog druga.

-Ne peri ga . Sada je najpreče da osjeti ljubav i toplinu , inače rikavela . Zamalo ga ubi gadura . Ni krivog ni dužnog . Samo lezi pored njega i čvrsto ga zagrli . I pjevaj mu ono pjesmu koju si večeras pjevala . To neće biti vaša pjesma . Vi nećete nikad imati vašu pjesmu .Vaše će biti sve pjesme koje vas zabole . Takva su vam srca . Nisu sa ovog dunjaluka . Široka su i duboka ko pramaljeće , a djetinja .

I ode .

Šta je ovim mahalašima ? Jesu li svi takvi ?

Nešto izmudruju . Ni što , ni kako , ni radi čega . Samo se okrenu  i odu . Kasnije , mnogo kasnije sam shvatila da su skrivali suze u očima . Vizije , tuga i ponos .

Zatvorim vrata i legnem pored pored njega . I zagrlim ga . On drhti li drhti . Grči i bacaka ko pijetlić kome su otfikarilu glavu .  Ili kao da ima goropadicu .