Sat zvoni!
Vi odmah pomislite onaj sat Jovanov,Ch.T.Ruselov ili neki drugi sličan sat lažnjak nekog kvazi proroka.
U Božjim rukama je znanje o Danu sastanka svega što on ikada stvori.
Dva-tri dana je do tog zastrašujećeg krika.A dan kod Boga traje i tisuću i pet tisuća ,nekad i pedeset tisuća godina kako ih neznalice broje!
Tog dana nebesa i zemlja će se smotati u jednoj tački, u Božjoj ruci.I zato je bolje ne govoriti o Bogu ,ono što se ne zna i govorite neistine i činite zlo u njegovo ime.
Biće to strašan dan za zle ljude,pogan ,silnike, lažove i arijevce.
Biće to prelijep dan dobrim i arya ljudima.I mnogima od djece cvijeća i ljubavi.
Ponavljamo , sat neumitno otkucava.
Ne cartier,rolex,omega,mauric lacroix,jean piere,gucci ili longines.
Dakle sada smo ustvrdili i usaglasili se,to su neki sasvim obični satovi marvil,seiko,insa,darvil,paljot,vostok…, a najprije će bitti obični pješčani sat.
U rano jutro bilo kojeg dana,bilo koje godine,na bilo kojem kraju ove planete satovi zvone.
U to jutro i satovi sa katedralskih,crkvenih i inih sahat tornjeva pozivaće na buđenje.Na selima pijetlovi kukuriču.Navještaju ustajanje zombija.
Pogled kroz prozor,odjeće radi. Klimanje glavom.Bez osmjeha.Bez poljubca.Ni radosti nema.
Sa nogu bljak kafa iz automata.
Sat zvoni u ušima.
Žurba ka vratima.
A napolju?
Ozareni novi dan nestrpljivo čeka.
Nasmješeno sunce dobrodošlic hita u susret plavetnila neba i svjetlosti.
Lagani vjetrić milovanja.Procvalo drveće boja.
Mirisno cvijeće opija i zanosi.
Možda,po koja kap kišne svježine i plodnosti pada.Ili tiho sipi dok ptice neumorno djeci cvijeća,o ljubavi,miru i oprostu pjevaju.
Sve slavi Stvoritelja.Milostivog.
U žurbi većina ne primjećuje ništa. Ni dugu, ni dječju tugu, ni bol u srcu , ni mrenu u očima.
Ni silovane žene. Ni čerečenu djecu.
Ne primjećuju niti jedan od Božjih znakova darovanih čovjeku u naslijeđe.
To ljudi ,uglavnom , žure u zagrljaj onih koji ih niječu.
Slijepi,gluhi,nijemi.
Žure, a ne vide da su upregnuti u jaram poput tovara i hajvana,ispranog mozga.
I ne samo to!Obavljaju prljave poslove poklonicima pakla.
U redovima po jedan-dva koračaj ffiju, tri-četiri stupaj grruha grumm, pet-šest marširaj bbuum, Poslovi ne smiju splašnjavati, dotok novca ne smije stati.
Uvijek neka nova Bosna , uvijek neka stara Palestina .Uvijek neka crna Afrika i žuta Azija. Crvenih skoro da i nema
Uvijek nekoliko bombi po glavi nevinog siromaha . Pride jedna npalmuša ili kasetna.
Ljudsko biće postaje puka statistika . Toliko i toliko nestalih i jednom danu . Toliko i toliko spaljenih u jednom trenu. Mrtve ne zbrajaju dok ne pređu crtu genocida. A onda će se za sve optužiti Milostivi Bog.
Jedini Bog i njihovi bozi ne obitavaju u istim umovima i bogomoljama.
A imaju djecu.Sinove i kćeri.Ponekad i neko izvan braka. Jer silnici su i pogan. Pa kako im nije rođene djece žao? A ne mogu se proklinjati prokleti.
Kako ih nije Boga Pravednog sram?
Bog je milostiv.
Bože čuvaj nas od zla.
Alelujah!
