Autor
Hajro Šabanadžović
Trnje i ruže
Krajolik majskog cvijeća
Čežnje zakopane duboko u nama
Umor iza rešetaka
Đardin ljubavne nježnosti i ljepote
Prolaze magle i bure
godinama posnim
sutonima blagim
raznoseći mirise jasmina
maslinovom gorom
hučale nevere i oluje
decenijama hladnim
svitanjima nježnim
utapale ljubavnu strast
o hridine beskraja
ne primjetivši godine što brode
nepovratu odra
bijelim udovičkim ružama tkanim
bježeć smiraju tihom
umor iza rešetaka
uzdahe sve rjeđe
bolnom tugom diše
galerija tišinom nijemom
mre
kraj razapetih jedara prošlosti
na krmi ispranoj dugom
sa kormilom u ruci
starac sijedi
čvorove tegobnih kalendara mrsi
razvezuje
jednu po jednu
uspomene koje gasne
bolom neprebolnim
skuplja ledene kristala srca
rasute po jarbolima tuge
sanjajući cvrkut nježni
prozračni eho koraka
čudesne žene bijele
što poput čarolije
ka njemu hodi
osmjehom
dolazi
Ehej
kormilaru vremešni
okreni čvornate ruke
savršenoj ženi
primi je za ruku
zagrli je nježno
najnježnije
budi joj vodič
podari joj kormilo
u slijepoći tmine
obasjaj joj pute
ljubavlju
za vjeke vjekova