Autor
Hajro Šabanadžović
Kiše jesenje Usnula ljubav
Nar cvate Vrt strasti i ćežnje
Nebo terakota i rijeka San
Cvijetna dolina Ne osvrći se malena
Snježna šuma Oblaci
Snježna idila Ukradeno sunce
Dodit usana i pobjeglo proljeće Dobro mi došla i halvati
Svjetlost nad gorom Pupanje
Oni koje otjeramo
tragove duboke ostavljaju
posute ljubavlju
i obećanjem
vratiću se mila
kad djevičanske ljubičice
rosom zasuze
Dobri se nikad ne vraćaju
šapće joj zaljubljeno srce njeno
Autor
Hajro Šabanadžović
Trnje i ruže
Krajolik majskog cvijeća
Čežnje zakopane duboko u nama
Umor iza rešetaka
Đardin ljubavne nježnosti i ljepote
Prolaze magle i bure
godinama posnim
sutonima blagim
raznoseći mirise jasmina
maslinovom gorom
hučale nevere i oluje
decenijama hladnim
svitanjima nježnim
utapale ljubavnu strast
o hridine beskraja
ne primjetivši godine što brode
nepovratu odra
bijelim udovičkim ružama tkanim
bježeć smiraju tihom
umor iza rešetaka
uzdahe sve rjeđe
bolnom tugom diše
galerija tišinom nijemom
mre
kraj razapetih jedara prošlosti
na krmi ispranoj dugom
sa kormilom u ruci
starac sijedi
čvorove tegobnih kalendara mrsi
razvezuje
jednu po jednu
uspomene koje gasne
bolom neprebolnim
skuplja ledene kristala srca
rasute po jarbolima tuge
sanjajući cvrkut nježni
prozračni eho koraka
čudesne žene bijele
što poput čarolije
ka njemu hodi
osmjehom
dolazi
Ehej
kormilaru vremešni
okreni čvornate ruke
savršenoj ženi
primi je za ruku
zagrli je nježno
najnježnije
budi joj vodič
podari joj kormilo
u slijepoći tmine
obasjaj joj pute
ljubavlju
za vjeke vjekova
Rekoše nam da imamo neki iščašen odabir muzike.
Neki horuk i horog mahalski spoj.
Neuk je narod koji tako misli.
Postoji muzika i sevdah. I pravo odabira.
Muzika može biti dobra i loša. Ozbiljne i lake note.I muzika bez nota ili teksta.A ima teksta koji je muzika. A slika može vijekovima pjevati i svakom gledaocu drugačiji zvuk u oku dati.
Neko u muziku ubraja i ogoljenost zvani turbo folk.
To nije ni kič; mi ne znamo šta je to. U nama ne izaziva nikakve emocije.
Ne znamo zbog čega ,ali sa muzikom naših damara nema veze.
Svako ima pravo na slobodu i kretanje.I pravo na izbor muzike koju će slušati.I neukusa kojeg će gledati.
U kretanju svako može pogriješiti pravac i postati kreten.
Naš izbor su pjesme duše Grada čednosti i Zemlje Božje milosti.Naš izbor su pjesme Grlica lepršavih i Djevojčica ljubavi.
Biramo sevdah.
Iako se nekome ne čini, svaka dočarana pjesma je kristalno jasni sevdah.
Nema veze ako nije Bosanska. U Bosanskoj duši nema razmeđa.Bosanska duša se Svjetlosti i Ljubavi moli.
Sevdah je Bosanski naziv za ljepotu, nježnost i ljubav. I mnogo više od toga. Sevdah je dar sa neba.
O sevdahu smo pisali. Jednom , možda već sutra ili neki drugi dan ćemo pisaniju ponoviti. A možda neće biti potrebe.
Naše stranice vri od ljubavi, sevdaha, muzike, slika i blagosti.
Sevdah je rječitiji od romana i muzike. On je poveznica svih tuga i boli, ali i radosti i čežnje upućenih nebu. Sevdah je jedna neprekidna molitva Jedinom Milostivom.
Sevdah nema razmeđa; ni jezičnih ni teritorijalnih. Bitna je ljepota i muzika utkana u glas i dušu onoga ko svoje darove drugima djeli.
Mi takve darove veoma rado prihvatamo i prenosimo.
Muziku koju biramo treba prigrliti i oslušnuti. Žao nam je ako vam se ne dopadne.
Muzika i sevdah ne moraju značiti isto. Muzika ne mora uvijek biti sevdah.
A sevdah je uvijek i muzika i molitva.
I to je to. Naš izbor .
I Molitve i Sevdah i Muzika i slike…
Modrinom i plavetnilom je okupana Bosna
zemlja naša
to je boja čudoređa i sna
Bog Milostivi je tom ljepotom nju darivao
i zasja Bosna Zemlja Božje milosti.
U njoj sniju dobri ljudi Bogu mili
I Sarajevo Grad čednosti
Mnogo ljubavi nježnosti i ljepote
u Zemlji toj i Gradu njenom imade
tu muzika i sevdah sve je
časnost ih želi poklanjati
i pružati ruke svima
avaj
Bosna je zemlja boli i tuge
mnogo, previše nestajanja
žao kćerima i sinovima njenim
njene darove mnogi ne žele da prime
život i smrt
ljubav i ne ljubav
radost i tuga
nježnost i nerazumnost kao neumitnosti
preplitanjem
vode na putanje zvijezda i maglica
od kojih Samilosni nove svijetove gradi
samo Bosna zemlja Božije milosti
ljubav i milost
i Sarajevo Grad čednosti
uvijek bivaju
I to je sva priča
Modra rijeko vječna
– Gdje su labudovi? – Oni su odletjeli.
– A vrane? – Ostale su vrane.
– Kuda će labudovi? Kuda i ždrali.
– Zašto su otišli? – Da krila olagane.
– A tata gdje je? – Spavaj, spavaj, evo ga san,
San na stepskom konju samo što nije.
– Kuda će nas povesti? – Na labudov Don.
Moj labude bijeli, znaš, tamo ti je…
Večeras su mnogi domovi hajrom okićeni.
Mirišu somuni , ramazanska sofra , halva , ko umije i četen halva, ima raznog slatkog i svega.
Takav je ramazan . Berićetli. Po starobosanskom – birićetli.
Kandilji gore , jedino smetaju ezani današnjih Cerićevih i Kavazovih hođa.
Metalom grebu , škripe , plaše , grdobu od ramazana prave.
Shjećate li se njemačkih konc logora i njihovih razglasa – megafona:
Ahtung – ahtung ,
pripremite se za tuširanje pod ciklonom B.
Na to nas podsjećaju ezani današnjih hiodža koji su se ulijenili.
Sprat ili dva stepenica , oliti 15-16 basamaka ne mogu se pretile narodske krvoopije uspeti,
da pozovu dunjaluk na molitvu.
Kao ljudi su dužni bogu sedžu dati.
Kao vjerski , dobro i predobro plaćeni služenici , trebaju ,
u ime Neba pozvati insanske vjernike na molitvu.
Kao insani kojima bi Milostivi trebao biti u srcu trebali bi se popeti na minaret i
milozvučnim glasom , kao nekada , pozvati prave vjernike na molitvu.
Nisu ludi .
Što će umarati pretile sjedalice ili trošiti glasnice u ime Mudorga?
Imaju naci megafone , pojačaju ga do daske,
pobijaju mozak , uši , nerve i prave nered i sablazan na javnim mjestima.
Čudime što se država ne drži svojih zakona o remećenju javnog reda i mira.
I svakog hodžu , pa čak i nevjernički hanefijski Rijaset jednom za svagda , dovesti redu
i pameti za neviđenu bruku , sramotu i galamu na javnom mjestu.
I u svemu tome , niko od onih koji žive sa narodske grbača
i od sadake siromašnjih ,da se sjeti poželjeti vjernicima Sretne Ramazanske dane.
Šta ćete ?
Uzoholili se puleni Riđobradog i i njegovog poslužitelja , oliti podrvornika.
Sat zvoni!
Vi odmah pomislite onaj sat Jovanov,Ch.T.Ruselov ili neki drugi sličan sat lažnjak nekog kvazi proroka.
U Božjim rukama je znanje o Danu sastanka svega što on ikada stvori.
Dva-tri dana je do tog zastrašujećeg krika.A dan kod Boga traje i tisuću i pet tisuća ,nekad i pedeset tisuća godina kako ih neznalice broje!
Tog dana nebesa i zemlja će se smotati u jednoj tački, u Božjoj ruci.I zato je bolje ne govoriti o Bogu ,ono što se ne zna i govorite neistine i činite zlo u njegovo ime.
Biće to strašan dan za zle ljude,pogan ,silnike, lažove i arijevce.
Biće to prelijep dan dobrim i arya ljudima.I mnogima od djece cvijeća i ljubavi.
Ponavljamo , sat neumitno otkucava.
Ne cartier,rolex,omega,mauric lacroix,jean piere,gucci ili longines.
Dakle sada smo ustvrdili i usaglasili se,to su neki sasvim obični satovi marvil,seiko,insa,darvil,paljot,vostok…, a najprije će bitti obični pješčani sat.
U rano jutro bilo kojeg dana,bilo koje godine,na bilo kojem kraju ove planete satovi zvone.
U to jutro i satovi sa katedralskih,crkvenih i inih sahat tornjeva pozivaće na buđenje.Na selima pijetlovi kukuriču.Navještaju ustajanje zombija.
Pogled kroz prozor,odjeće radi. Klimanje glavom.Bez osmjeha.Bez poljubca.Ni radosti nema.
Sa nogu bljak kafa iz automata.
Sat zvoni u ušima.
Žurba ka vratima.
A napolju?
Ozareni novi dan nestrpljivo čeka.
Nasmješeno sunce dobrodošlic hita u susret plavetnila neba i svjetlosti.
Lagani vjetrić milovanja.Procvalo drveće boja.
Mirisno cvijeće opija i zanosi.
Možda,po koja kap kišne svježine i plodnosti pada.Ili tiho sipi dok ptice neumorno djeci cvijeća,o ljubavi,miru i oprostu pjevaju.
Sve slavi Stvoritelja.Milostivog.
U žurbi većina ne primjećuje ništa. Ni dugu, ni dječju tugu, ni bol u srcu , ni mrenu u očima.
Ni silovane žene. Ni čerečenu djecu.
Ne primjećuju niti jedan od Božjih znakova darovanih čovjeku u naslijeđe.
To ljudi ,uglavnom , žure u zagrljaj onih koji ih niječu.
Slijepi,gluhi,nijemi.
Žure, a ne vide da su upregnuti u jaram poput tovara i hajvana,ispranog mozga.
I ne samo to!Obavljaju prljave poslove poklonicima pakla.
U redovima po jedan-dva koračaj ffiju, tri-četiri stupaj grruha grumm, pet-šest marširaj bbuum, Poslovi ne smiju splašnjavati, dotok novca ne smije stati.
Uvijek neka nova Bosna , uvijek neka stara Palestina .Uvijek neka crna Afrika i žuta Azija. Crvenih skoro da i nema
Uvijek nekoliko bombi po glavi nevinog siromaha . Pride jedna npalmuša ili kasetna.
Ljudsko biće postaje puka statistika . Toliko i toliko nestalih i jednom danu . Toliko i toliko spaljenih u jednom trenu. Mrtve ne zbrajaju dok ne pređu crtu genocida. A onda će se za sve optužiti Milostivi Bog.
Jedini Bog i njihovi bozi ne obitavaju u istim umovima i bogomoljama.
A imaju djecu.Sinove i kćeri.Ponekad i neko izvan braka. Jer silnici su i pogan. Pa kako im nije rođene djece žao? A ne mogu se proklinjati prokleti.
Kako ih nije Boga Pravednog sram?
Bog je milostiv.
Bože čuvaj nas od zla.
Alelujah!
Autor
Hajro Šabanadžović
Snovi lepršaju Mesije
Mjesečeva ruža Mjesec i zelena ruža
Cvijetni valeri Rađanje
Autor
Hajro Šabanadžović
Pukotina ka nebu Jedna vjernost
Mnogo praštanja Posrtanja
Konačan odabir Sumo sumarum