Na ulici sam gotovo bez prebite pare. Ovaj fatalni grad, Antiohija, progutao je cijeli moj imutak; ovaj fatalni grad ekstravagantna života.
Al ja sam mlad i izvrsna sam zdravlja i tečno vladam grčkim jezikom, poznam Aristotela i poznam Platona, i druge govornike, pjesnike ili pisce koji vam na um padnu. U stvarima vojnim nisam neuk i među višim časnicima imam znanaca. U administraciji imam stanovito iskustvo. Provedoh lani šest mjeseci u Aleksandriji; ponešto znadem (a to je korisno) o onome što se tamo dešava: korupciju, prljavštinu i ostale stvari.
I tako vjerujem da sam sasvim dobro kvalificiran da služim ovoj zemlji, ljubljenoj mojoj domovini, Siriji. Na kakvo god me mjesto stave, trudit ću se da zemlji budem koristan. To mi je namjera. Al opet, budu li me onemogućili sistemom – ta znamo mi te, treba li reći, lukavce! – spriječe li me oni, krivnja nije moja.
Obratit ću se prvo Zabinasu i ne bude li me taj idiot cijenio, poći ću njegovu suparniku, Gryposu. Ne nadje li mi ni taj imbecil službe, smjesta ću okrenuti Hyrcanusu.
Bilo kako bilo, jedan će me od trojice htjeti.
A moja je savjest mirna što se tiče ravnodušnosti u pogledu izbora: njih trojica u jednakoj mjeri nanose štetu Siriji. Ali, kako spadoh na prosjački štap, krivnja nije moja. Nastojim tek da sastavim kraj s krajem. Svemoćni su se bogovi morali potruditi da stvore četvrtog čovjeka, kakvog poštenjaka. Drage bih volje stao njemu uz bok.
Jednom davno mrzila me moma mlada moma mlada neubrana prelijepa i čednia ona bi kao sjenka noći što tango naš sanja
i šta je tu mogu suđeno mi da me mrzi a njoj da je volim
sve nešto mislim sve se nešto nadam ne može ona mene nikad povrijediti koliko je ja mogu voljeti mislima mi ljepota njena obitava
jednom joj rekoh samo jedno nije mi lako tebe zaboravljati svaku noć svaki dan te sklonim iz misli skoro zaboravljam ali svaku noć tiho kao sjena dolaziš i ponovo se rađaš u srcu
i pored svega još je zamolih da mi prosti ono što će biti godinama poslije
kalendari um pomućuju i kada počnem zaboravljati da mislim kao svaki sanjar postanem sjena Tišina i sni
oprosti mila ako ti prestanem pisati
oprosti draga ako ti zaboravim pričati
znaj duboko uspavanom nutrinom voljeću te snagom prvog dana
Grbovnik, patrijarh Mojsije, oni jašu gusle i na prangijama lete
IV Dio
A možda Mojsija samo grč od pisanja napao.Nije šala izumitelj bio,Patent o toleranciji između latina i pravoslavlja napiso.Najprije će biti giht ga nap'o pa mu se neki prsti zgrčili.Nije ni znao,da je konzilij pitao ovaj bi mu dijagnozu reko:
„Vakat mri't ili mrijet,nema treće.“
Kratko i jasno nema tu vrdavo,nego pravo u čelenku.Macola je zato zakon.Pitajte jal’ naše ustaše jasenovačke one hrvacke,jal’ naše četnike srebreničke srbaljske.
Deba najviše volio one riječi zahvalne za rimu.Nije pjesnik ali volio rimu.Jedva čeko da neko zine ili kaže po hrvacki ili srbaljski.Riječi za rime i stiha dušu dale.Jest da mu je palatalizacija lošija strana.Malo tepo i jezik mu,naročito kad popije,ma dovoljno čep da lizne,dobro frljfo.
Gledaj,nuto i pazi!
Krenuo Deba u nabrajanje,zna se čemu to vodi.
Hrvacki kraćanac oli'ti srbaljski grmalj.
Joj, mjako da sam nešto pismen ko vi ja bi milje i milje tautologija za četiri tona i za desetku složio.Ovako hrvaćki i srbaljski na ekspoze moram svesti.
Nećemo sada Deba o stihu i rimi,nećemo radi domaćina molim te,nije fer.Ni prostora više nema,ni prota se još nije eksponiro,a treba i muhur dati.
Iskrstiše se,poljubiše se sveštena lica,nekom milo,nekom nije,za sto ve'ki sjedoše,rujnijeh vina se narodskijeh dohvatiše.Što narod može napravit vino to niko ne može.Zato fratri i popovi najviše narodsko vole,sve narodsko k'o medovina ili reš janjetina niz grlo klizi.Ne moraš ni gutat ni žvakat.Hodži ne nosi vino.Zato je uvijek nako kisao,nikakav.Njemu samo keš kresni i nema kiselo već na cvjetno lice sihire prislanja. Njihovo,fratarsko,popovsko vino ili bilo šta drugo njino im nikako niz grlo ne ide.Sve to za njih nije dovoljno dobro, zato svoje radinost jal’ skupo prodaju jal’ debelo kriju,za kasnije.
Sjede oni i piju.Treći ćokanj onaj veći od milja polovka pri kraju.Nemaju se njih dvojica šta dogovarat.Papski ferman stigo,crtači jal’ latinski jal’ pravoslavni su tu, pisari isto.
Istorječarima nema mjesta.Da ih pozovu morali bi pozvat onog baliju* Debu Medića.Znaju oni; Deba historiju i prvenstveno lokativ ima u malom prstu i nigdje bez svog konzilija nije išao,sklon greškama.Pogotovo ne u crkveni ili samostanstski podrum.Jazuk Ako odeš sam moš ograisat ko papa;bilo koji.
Obiman je posao.Ne može se šale prekrojit osam i po vijekova u jednu deceniju.Jok tu treba još najmanje toliko vremena prekrajat da bi se istina izbrisala.Eto brisali drvodelju i ubacivali i ubacuju jal’ Jovančicu jal’ Savleta.Ne da se drvodelja,žilav momak na svakom koraku, svakog dana im ga vikari.
Mojsije putnik pomirljiv kako je to već bio,već vidi kako konzilij dolazi.Samo što gusle iz prtjie uzeo nije,al’ konta neće domaće hadume i hanumice časne da vrijeđa.Čeka da oni prvi prangije izvade.Nije smio ni svoje misli sa biskupom podjeliti.Prvo nije red domaćin je.Drugo njegov podrum i nekako može bagatelisati,ali međ njegove ženske zarovit,ne ide to.I treće nešto mi brate previše vrckav,kukovima ko čoček,nije ga smio ni čestito bratski zagrlit da me ne obeščasti.
Malo mu milo,(možda malo više nego što bi hotio priznati),a malo nije što bi konzilij došao.
Milo mu,volio se i on za života provoditi,lokati i pricrvljiti,a „manastira mu“ i po koju igumaniju,sestru,snašu,cigančicu takariti,što bi reko Deba.Nije da nije biro,ali mu nekako lakše s reda išlo.Ponekad bi i neki ćirić fasovo,ništa strašno.Imaju časne i popadinke dobrih lijekova za svaku boljku.
Kako ćeš birati brate konzilijski Mojsije? Žensko je to,migavo,nasmijano,veselo,razigrano u damar bije.Vidi molim te putnik bečki Mojsije poče u prvom licu.Ovo se otima kontroli.
Evo iz glave mi ne ide,dva vijeka i pride tabirim onu tvoju serenadu, tvoju svirku,onaj bolero,onu tvoju Zlatu i ašik ljube.Oni velovi,ona svetlost,onaj let ,srce da ti stane,koža ushrne,suze polete,mozak da se ukoči i još štošta pride.Joj koliko je to ljepote brate mili?Pa hajd ti nešto ne uradi,bolje se onda odmah upucati ko siroče.(Pošandrco patrijarh na konzilijski,sto posto.)
Nema ti kod konzilija ni cile mile.Ima da ima ili ima da ima,nema treće.Ni po babu ni po stričevima već konzilijski,jednoglasno.
Tko zna možda mu to slijedeće zanimanje. Naravno iza rešetaka.
Poslije pijace i ratnog profiterstva , vlastodržako.mafijaškog pljačkanja i porobljavanja vlastitog naroda možda se vrati na ekrane da pravi društvo cajkama i ostalim pjevaljkama.
No, njegovo skretanja frljavog pogleda sa fokusa kamera dovoljno govori o onome što laže.
