Sunce porubi oblak svileni bakrenom crtom.
Sjene stabala na brdima
Siđoše u doline:
Sunce pade za rub hrastika.
Zatim se, nenadano, iza oblakâ,
Pomoli mjesec pun:
Nemirne sjene zatitraše
Na cesti, i u mračnim šumama.
Ja stojim na mjesečini, pod jablanom,
I mislim na te.