Autor
Hajro Šabanadžović
Iz opusa Jesen
Jesen
Jesenji kaleidoskop
Jesenji nestašluci
Jesenji osvit
Jesenji kovitlac nad modrom rijekom
Velovi lebdeće jeseni nad Modrom rijekom
Jesen cvate
Jesenja Maglica
Jesenji beskraj
Jesenja milina
Jesenja fantazija
Jesenji potpuri
Jesenje buijice
Jesenji vjetrovi
Jesenje jutro
Jesenja idila
Kucam o zatvoreni tvoj prozor, a procvalom granom,
Što su joj cv'jećci modri kao i oči ti, Annie.
Gledaj: treptavih zraka poljubilo osm'jehom sunce
Oblak; reklo je njemu: “Oblače b'jeli, pust’ me!”
Slušaj: vjetar s planine uz šumore pozdravlja svježe
Na moru jedro; veli: “Jedrašce b'jelo, plovi!”
Motri: na procvalu krušku s nebesa se vlažnijeh spušta
Ptica; cvrkutom kaže: “Crvena biljko, diši!”
Silazi iz misli sad mi poezija, boginja vječna,
U grud; stoji je vika: “Matoro srce, kucaj!”
A srce poslušno moje u vilinje oči ti krupne
Na glas taj gleda; zove “Djevojko slatka, pjevaj!”
Nikad ne trgaj listove
svoga kalendara
i ne poželi da ih mjenjaš
kakvi su takvi su
tvoji su
nezamjenjivi
Koliko ljubavi
radovanja
i boli
u njima obitava
Bože mili
koliko samo osmjeha
nevinih
djetinjih
ženskih ljepot očiju
iskre u njima
a nad svima bdije Tvoja
Milost i ljubav
Hvala ti Gospodaru svijetova
Zemlja.
Plava planeta
Sunčev sistem.
Galaksija Mlijećni put.
Krajnja destinacija Univerzum.
Zemlja je planeta na kojoj živi čovjek.
Jedini poznati planet na kojem postoji život.
Vjerujemo da će tako i zanavijek ostati , kažu Svete knjige.
U galaksiji Mliječni put postoji najmanje 17 milijardi planeta čija je veličina slična Zemljinoj, navodi se u procjenama dvije nezavisne grupe američkih astronoma.
Zemlja kroz svemir juri brzinom od 2.ooo.ooo km/h.
I ljudi tu fantastičnu i jedinstvenu , Bogom stvorenu svemirsku praškicu shvataju krajnje neozbiljno i necivilizacijski.
Oprosti im Bože Jedini , ne znaju šta čine.
Sad pitaj me, pitaj kako mi je
kad prolazis mene i ne vidis
Ref.
Jer boli me kad govore
da moram te drugoj dati, duso
jer boli me, boli, da znas
boli me sto samo tebe ljubim
a ti ne znas to
Sad pitaj me, pitaj kako mi je
kad zastanem, tebi se okrenem
Ref.
Sve, mogu sve, samo bez tebe ne
sto nema te sad kad najteze je
Ref.
Vagina ili venerin brijeg
Oda Đardinu oliti Đul bašči
Zato se od izgona; “čo'eci” ženama i svim slabijim svete na svakom koraku. Glupaci, mjesto da se potrude da raj na zemlji sa ženama u ljubavi stvore i time ovjere vize za nebesku vječnost , ovjeravaju vize za paklene pržune.
Narvoučenije, ko traži preko mjere, preko mjere i dobija.
Vi čekali neku ne toliko religijsku i medicinsku priču o đardinu i đul bašti. Toga imate u izobilju kod svoje kuće i u svojoj blizini. A vjerujte i u leksikonima znanosti , oliti enciklopedijama. I svašta još nešto možete tamo protabiriti. Da pamet stane , ako je imate. Ako je nejma , džab vam je džabe bilo šta listati. A i ovo vam je nerazumljivo garant.
Sami malo prislonite ruku na brežuljak,a misao i snovi odjednom polete na putanje maglica i tada znate da će sve biti u redu.
Život je lijep dokle god u njemu ima neba ,zvijezda i đardina.
A Deba.
Te kaharli zime, sa snijegovima do za vrata, sa đardinom u srcu i snovima, na javi sa lopatom za zgrtanje snijega i smrznutim anamo onim, on se probudio jednog jutra poslije četverodnevnog spavanja.
Ničeg se nije sjećo. Niko i nebi, jer niko nikad nije spavao četiri dana u cugu, osim komatoznih. A oni samo neke tunele i svjetlost na kraju sanjaju.
Deba nije blećak da tunele sanja,. On je konkretan i sanja ono što se i snu priviđa. Sanja Venerin Brijeg, oliti Đardin , napriliku mirisnu Đul bašću. Neprilične riječi nećemo u ovu epizodu sprcavat.
Kad se probudio, začudio se što ne osjeća onu glad, koju je uvijek osjećao. Prvi put u život je bio sit. Svašta ; misli Deba. Četiri dana spavaš i nisi gladan. Možda bih ja trebo češće četiri dana spavat, da bih glad zasitio.
Čudi ga što nije ništa sanjao. On, koji more i na javi ima. Ali zna da mu je spavanje i san ako ga je snio , sušta milina bila. A konta , možda je i neki beteran san sanjo, pa se Nebo naljutilo da ih može odati svojim lajavim žvaljama . pa mu iskratilo pravo da se sjeća sna.
Svašta se može njemu desiti znao on to. I dobro , pogotovo lošega. Ovog drugog , hejbet ; dobacije Usud.
Deba se naglo naježi ko da mu dah sudbine za vrato, diše. Okrenu se oko sebe, a ono nikog nema. Jesan blesav. Čuj ja i sudbina. Baš smiješno.
A opet, ne mre mu u blentaru ući; otkud njemu, usred kaharli zime, poslijem četiri dana spavanja ,oko vrata cvijetni lančić ivančica svjetluca i pleše. I što je još čudnije , taze ubran i na Onu mu miriše.
Alah Selametile, što bi rekli mahalaši.
Kraj Dvanaeste epizode
Preko naseg neba idu ptice selice
kao da je jesen stigla pa nekud odose
sve misle da je tamo vjecno proljece
da tamo djeca ne placu i da zime ne dolaze
A ovdje ostacemo draga ti i ja
bas me briga, bas me briga
ljubicu te sve do svitanja
i ako ovdje nikom nije stalo
do zvijezde danice
punog mjeseca, hej, i tvoje guzice
Ref.
Ne daj, ne daj, ne daj
da te voda nosi
nemoj, nemoj, nemoj hodat’
bos po Bosni, nemoj
Jer ti si samo jedan od mnogih pijanih
sto se nikad ne trijezne i dobro ne vide
a u Bosni k'o u basni lija odnijela je sir
a sad se smije k'o da nije a uvijek kurva bila je
Ref. 2x
Boje i krugovi / Fragment
Boje sa okusom nevinosti / Fragment
Mjesečeva modra rijeka
Neuzvraćena ljubav
Ima ta jedna nježna
snovima krhkim satkana
bjelinom okovana gospođica
leprša i gleda iza sedam gora
uvijek vraćajući se domu svom
u mahali njenoj
crno bijeli poj ptica
u redovima sivih žica
o ljubavi joj
švrakuću
Od postanja znano je
balgoslovljeno djevojačko srce
krugove i modru rijeku sni i krade
tražeći ih u bojama nevinosti
svojih snova i krajobraza što samuju
Al to je samo djelić neba
što milošću i dobrotom Božijom
u djetetovom umu stoluje
ljepot smjernošću dunjaluk miluje
Al tko da zna suđaja tajne
koje staze trnovite i vrleti
ljepota mila mora ophoditi
da bi našla ono što je nekad
nestašno igrajući se izgubila
A jednom kad se sjećanja vrate
slonče a gospojica mila
poneku sliku nevinu
kao i jedno srce ubavo
plemenitošću duše djetinje
će opet ukrasti i skršiti
Moj Milane, jabuko sa grane
Jabuko sa grane, moj Milane
Brala bih te, al’ ne smem od nane
Al’ ne smem od nane, moj Milane
Moj Milane, kad u vojsku pođeš
Kad u vojsku pođeš, moj Milane
Nemoj moju kapiju da prođeš
Kapiju da prođeš, moj Milane
Nogom stani, maramicom mani
Maramicom mani, moj Milane
Neka puknu svi naši dušmani
Svi naši dušmani, moj Milane
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.
Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me
shvatas: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.