Autor
Hajro Šabanadžović
Zlo Kosac
Krvavo nebo Rekvijum
Ona spava Nebo je svjedok
Volio bih da me voliš,
da budem cvijet u tvojoj kosi,
Ako si noć, ja ću biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.
Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma,
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.
ljubav i muzika
grčevito se toga držalo
vrijedilo je
silno vrijedilo
niko ne umire od te ljepote
ima nenadanih epidemija derta.
ništa ozbiljno
naivna pomisao
mnogima
premnogima su se srca slomila
duše uprljale
srca zaledila
a opet
uvijek isti vapaj
voljeti nekog
ruke pružati ruke tražiti
djete biti
snove sniti
i ko najveće hablečine
opet se zaljubljivati
i opet se zaljubljivati
i opet se ubijati
ima te čedne djece
neće da odrastu
samo hoće da se vole
igraju i jure
ima tih anđela
samo svjetlost i radost u drugima vide
ima te djece
i kada ih boli
i kada ih gaze
i biju
i kada umiru
hoće ljubav
muziku da sniju
ima te djece…
Bio jedan prepametni bjelavski konzilij nepameti. Sve sami mahalaši. Jes nam ova pametna.
Zar u mahali sve sami mahalaš, i poneki šuft, koji nije mahalaš. On je došlo ili papak.
Konzilij je imao mnoge učitelje. Sa nekima bi se mogao družiti sa nekima ne. Nisu prostor i vrijeme problem. Problemi su malo tananiji.
Recimo Edgar Alan Poe. Napisao je mnogo toga lijepoga i suptilnoga.
Ponešto ezoteričnoga i transcedentnog.
Sve što je pisao skrojeno je savršenim stilom,veoma teškim za prevođenje. Lošiji poznavaoci engleskog su uskraćeni za ljepote njegovih stihova i riječi.
Sve Poovo nam je to blisko i dopadljivo.
Valjalo bi nam podjeliti i porediti iskustva. I neke od nas su dotakli velovi smrti i nestajanja, koji su lepršali oko Poa.
Ne bilo teško dočarati susret.Pitanje je kako se susresti, odnosno kako ugovoriti vakat.
Po nije imao vremena za bilo šta,osim za traganje za mrtvim ženama svoga života.
Oca Davida je izgubio kad je imao godinu dana. Majku Elizabeth sa dvije godine. Malene, sestru Rosalie i Brata Wiliama nedugo zatim. Oca i brata nikada ne pominje.
Rođakinju Virginiu Klein ženi kada je ova imala 13 godina.Da li je bio dobri samarićanin koji je htio da je spasi bijede ulice i teške bolesti? Ili je volio mlade grlice? Mnogi su se pitali.
Mi ostajemo vjerni ljubavi i kažemo da je Edgar Alan Poe svim srcem volio malu Virđ, koja je umrla u 24 godini.Toliko je imala i Poova majka kad je urmla.Tada počinje njegovo tragičko i samouništavajuće lutanje.
Pred nesuđeno, novo vjenčanje nestaje na tri dana. Nađu ga skoro mrtvog i umire pod narazjašnjenim okolnostima.
I od tada se i mi pitamo šta bi bilo kad bi bilo…
No, biće još riječi o Pou.Zaslužio je.
Juli je sedmi mjesec godine po gregorijanskom kalendaru. On ima 31 dan.
Nazvanje po rimskom vladaru Gaju Juliju Cezaru.
Srpanj je slavenski naziv koji je dobro sačuvan i u bosanskom jeziku.
Nazvan je po srpu kojeg su koristile žetelice za žanje žita.
Ipak je kod Slovena oduvijek bilo najviše seljaka.
trećeg jula prelazimo u dugu polovicu godine , kada je omjer prohujalih dana veći od onih koji nam dolaze.
Prošlo je 183 dana , preostalo je 182 dana.
Što bi poete rekle:
-Panta rei
kao kapljica na dlanu
koja se preljeva
u ocean
što je
Tišina i sni
U prevodu:
Milina je
Lipo mi je
Ne da mi se iz sna budit
Ljubim je zauvik
Pred nama je,
La vita è bella
I prekrasan dan
Ne želimo vam krasti vrijeme našim ćumuranjem
I želimo da ovaj ovaj dan posvetite sebi i voljenima ,
Neka to bude dan za snove.
Samo pružite lijevu ruku
onu od srca
neka je druga desna
ona od ljubavi primi
tada srca uzdrhtaju
duše se smire
i tango
ili bilo koji drugi ples
po vašem izboru mora početi
ljubav
je sve što ovaj dunjaluk treba
Olovno nebo kisu tuge sprema,
Nemirne ruke, sjene su bez sna,
Za ovim stolom tebe vise nema,
A casu nismo ispili do dna
Cvjece u vazi, miris tvoga tijela,
Kud god da krenem,
osjecam ga ja,
Uzalud ceka postelja me bijela,
Kad tebe nema, nema mirnog sna
Nasoj ljubavi je kraj,
jer te drugi meni sad ukrade,
Nasoj ljubavi je kraj,
ovo srce vise nema nade
Mrtvo cvijece, pusti stol,
ti si donijela mi bol
Nijemo nebo, prazan stan,
ti si odnijela mi dan
Ti si lila lazni sjaj,
nasoj ljubavi je kraj
Ljubavlju svojom, gradio sam za te,
Utvrdu njeznu, punu toplog sna,
U njoj sam htio
godine i sate,
Provesti s tobom,
cuvat te od zla
Kome pjevam pjesme svoje
i zbog koga živim ja
kad je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Čaša starog dobrog vina
to je sve što imam sad
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Svake noći sleti u moj san
kao nježna pahulja na dlan
Ref.
A kad dođe opet novi dan
ja sam opet sam
ja sam opet sam
tako živim ovaj život svoj
pjesma moja umire za njom
ja sam mladost poklonio njoj
ženi jedinoj, mojoj jedinoj
Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem sad
jer je ona otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Ref.
Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem ja
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Plave ga oči nježno gledaju
dvije su suze iz njih kanule
Iz lijevog rubin ljubavna
iz desnog safir milosna.
Snage u njoj više ni
pogledom ga zove
prilazi joj
šapuće mu
još uvijek pojem slavuja
Poljubi me i zagrli me
volim te, mili moj
Tako sam umorna
a i studen me zebe
On je grli
toplo i zaljubljeno
kao tananu raskoš
njihovih beharli dana
Djeca se za ruke primaju
ona lepraša za grlicama i ružama
ka smiraju
A bijaše savršen
snježni dan
kada on osta sam
Sejdefu majka budjase
Sejdefu majka budjase
ustani kceri moja, Sejdefo
ustani kceri moja, Sejdefo
Zar mislis majko
e, ja spim
zar mislis majko
e, ja spim
ja ti se mlada s’ dusom dijelim
Zovi mi majko komsije
zovi mi majko komsije
i prvo moje gledanje
i prvo moje gledanje
Sto smo se majko gledali
sto smo se majko gledali
u sajku ladju na more
u sajku ladju na more
Misli moje tanane
tiho Modrom rijekom plove
tražeći odbjegle snove tvoje
u nježnom rumoru lišća zbore
ej djevo djevuška
zašto tužna si ti
Srce moje nemirno
mjesecu traži sjej u Modroj rijeci
dok nebom tiho zviježđe plovi
pjevušeći pjesme tvoje ljubavne
oj djevo djevuško
zašto tužna si ti
Duša moja prozirna
snijeg miriše nad Modrom rijekom
dok mala lađa brzake lomi
u šumu glasa tvoga bolnoga
oj djevo djevuško
zašto tužna si ti
Ljubav moja beskrajna
kristalnom Modrom rijekom uzburkana
polovi tebi ove noći
da izbriše suze tvoje
oj djevo djevuško
primi cjelove ljubavi moje.