Jednom davno
mrzila me moma mlada
moma mlada neubrana
prelijepa i čednia ona bi
kao sjenka noći
što tango naš sanja
i šta je tu mogu
suđeno mi da me mrzi
a njoj da je volim
sve nešto mislim
sve se nešto nadam
ne može ona mene nikad povrijediti
koliko je ja mogu voljeti
mislima mi ljepota njena obitava
jednom joj rekoh samo jedno
nije mi lako tebe zaboravljati svaku noć
svaki dan te sklonim iz misli
skoro zaboravljam
ali svaku noć
tiho kao sjena dolaziš
i ponovo se rađaš u srcu
i pored svega
još je zamolih
da mi prosti
ono što će biti
godinama poslije
kalendari um pomućuju
i kada počnem zaboravljati
da mislim
kao svaki sanjar
postanem sjena
Tišina i sni
oprosti mila
ako ti
prestanem pisati
oprosti draga
ako ti
zaboravim pričati
znaj
duboko
uspavanom nutrinom
voljeću te snagom prvog dana