pred vratima enajime
tamara u vodu zagledama
vrisnuh
dok te otac stiskao u šaci
žurno prilazio vodi
ispirao njome
vrisnuh
zub u prste zarin
i kada se potom miran počinku vrati
bez bojazni od te noći ne prilazim vodižžmeđu školjem zapreteno
rasuto nam sjeme klija
iz brzica motriš
bez prijekora
zure u mene dva oka – zjenice
čuda dva dvije čežnje velike
namjesto kapi
gležnje mi oplakuju tvoji ticaji
tih djetinjih žuvor – čini okani se!
zagrizi dojku kad je vodi pružim
vježbaj kutnjak
vrisak išti
nemaš mater nižda pljune te
i potom svome koritu se vrati
grizi
ili pjenom plini
i prosti