Vremena da se vrću
bedastoća
nikad se ne vrnu
i dobro je to
sve što prođe
moralo je da odi
svojim putima
prošlost je samo sjena
koja raduje i boli
ovo sičušno sada
tek jedna misao
u srcu što se veze
budućnost je neizvjesna
željena od sna
rizikuj
živi svaki tren
život je lijep
Ah ta magična žena
Plišani dodiri
Cvijetni san
Srce me je godinama Džamov Pehar tražilo.
Ono što je imalo, od drugih je molilo.
Biser što je izvan školjke prostora i bivstva,
od izgubljenih na obali mora je tražilo.
I beznadan dok je bio, posvud ga je Bog pratio,
ne vidje ga, već je Boga izdaleka dozivao.
Pitanje sam svoje sinoć mudrom starcu iznio,
što pogledom je jednim sva pitanja riješavao.
Ugledah ga nasmijanog, s peharom u ruci,
na stotine odraza u njem’ je promatrao.
I reče mi tada: “Prijatelj što obješen je ,
zgriješio je, kriv je, jer tajne je otkrivao.”
Upitah ga: “Kad’ ti je Gospodar ovaj pehar dao?”
A on reče: “Dana, kad’ plavetno je nebo stvarao.
I ponovo da pomogne ures Duha Svetog,
učinili bi i drugi što Isus je učinio.”
Upitah ga: “Čemu uvojci tih divnih ljepotica?”
Reče: “Za začaranim srcem, to je Hafiz jecao.”
privlače me tvoje misli
a dolaziš ti
pruži mi ruke
prihvati me
tiho
bez riječi
pođi sa mnom
dozvoli mi
da te zavodim
polako
mamim
i nudim ti beskonačni
ples u Oceanu
plimu sanjaj
kao topli vjetar južni
rasti u njemu
luduj mnome
takvog me sanjaj
potom me zavoli
oslobodi me
da bi me zavela
kao bezazleno siroče
tada ćemo voditi ljubav
opit ću te onim što osjetiš
dodirima tvojim
poljupcima boje trešnje
pokrivati damarima
mirisia vrelih
zaplivajmo ljubavi jedina
na svilnoj postelji
i dušeku svilenom
tkanom
od kristalnih snova tvojih
Ocean može čekati
sa mnom naučićeš
plivati
Autor
Hajro Šabanadžović
Iskričavo VI
Maksumče Nada
Svijet iskri Prozračni đardin
Djelić Bosanskog neba Umilni snovi
Rajski đardini
Sunčeve pjegice Ispod kape nebeske čarolija
Čarolija ljeta Svježina proljeća
Izgubljena milina Portret dame sa šeširom
Cvijeće i boje Snovi zaljubljene dame
Pognuta ti je glava i gledaš me;
a tvoja haljina je bijela,
i grud proviruje iz čipke
razriješene na lijevom ramenu.
Prestiže me svjetlo; trepti
i dira tvoje nage ruke.
Gledam te. Riječi su ti
bile zatvorene i brze,
stavljahu srce na uteg života
koji sam znao iz cirkusa.
Duboka cesta
gdje se spuštao vjetar
izvjesnih noći marta
i budio nas
kao prvi put.
Sve moje noći su saten
u kojim
na grudima tvojim
sneno molim
da se ne probudim
ušuškavam tebe
ljubavi moja
koja snivaš
ocean si
šapućeš
uroni mili
“Saint Louis Blues”
I hate to see that evening sun go down
I hate to see that evening sun go down
‘Cause my lovin’ baby done left this town
If I feel tomorrow like I feel today
If I feel tomorrow like I feel today
I'm gonna pack my trunk and make my getaway
Oh, that St. Louis woman with her diamond rings
She pulls my man around by her apron strings
And if it wasn't for powder and her store-bought hair
Oh, that man of mine wouldn't go nowhere
I got those St. Louis blues, just as blue as I can be
Oh, my man's got a heart like a rock cast in the sea
Or else he wouldn't have gone so far from me
I love my man like a schoolboy loves his pie
Like a Kentucky colonel loves his rocker and rye
I'll love my man until the day I die, Lord, Lord
I got the St. Louis blues, just as blue as I can be, Lord, Lord
That man's got a heart like a rock cast in the sea
Or else he wouldn't have gone so far from me
I got those St. Louis blues
I got the blues, I got the blues, I got the blues
My man's got a heart like a rock cast in the sea
Or else he wouldn't have gone so far from me, Lord, Lord
“Saint Louis Blues”
Mrzim da gledam kako sunce uveće zalazi
Mrzim da gledam kako sunce uveće zalazi
Jer je moja ljubav odlučila da napusti ovaj grad
Ako ću se osjećati sutra kao što se osjećam danas
Ako ću se osjećati sutra kao što se osjećam danas
Pakujem kofer i tražim izlaz
Oh, da St. Louis žena s njenim dijamantnim prstenom
Ona vuče moje muškarca oko pupčane vrpce
A ako to nije bilo pudera i perike
Oh, da čovjek moj ne bi nigdje otišao
Primam taj St. Louis Blues, baš plav kao što to ja mogu biti
Oh, moj čovjek ima srce kao kamen obala u moru
Jer ne bi otišao tako daleko od mene
Volim mog čovjeka kao što školarac voli svoju pitu
Kao Kentucky pukovnik voli bjihalicu i raž
Ja ću voljeti mog čovjeka do dana umiranja, Gospode, Gospode
Primam taj St. Louis Blues, baš plav kao što to ja mogu biti
Oh, moj čovjek ima srce kao kamen obala u moru
Jer ne bi otišao tako daleko od mene
Dobila sam taj St. Louis Blues
Dobila sam blues, imam blues, imam blues
Moj čovjek ima srce kao kamen obala u moru
Jer ne bi otišao tako daleko od mene, Gospode , Gospode
Grbovnik, patrijarh Mojsije, oni jašu gusle i na prangijama lete
II Dio
Sastajali se oni još od ranije od 1780.god..Veliki je to pos'o skupit,iscrtat, retuširat,prilagodit,oku svome i papinom i ostalih ugodit.I vuci (zvjeri) siti i sve ovce k'o fol na broju.
Ali ove 1790.g. godine baš požurili iako su svi na broju bili.Posao morali završiti,rok isticao.Požurili Mojsije nešto kaharli bio,valjalo mrijeti pa se dvoumio.Nije ono da je vakat bio,jako je šezdeset i dvije kuke imo.U cvijetu mladosti.Kažu dobar čovjek;pa se oko ujdurme dvoumio.Ne valja na se po stare dane grijeh navući.Ono brat po krstu jeste brat,al'nebesa su nebesa,valja između ladovine i pržuna birat.Nije to izbor ho'š vino ili špricer piti i stolove rušiti.
Dobila dva sveštena lica domaći zadatak:
“Bosni grbove predstaviti a kukavičja jaja u gnijezda uvalit i istoriju „malo“ promjeniti.“
Prekradašili bolan,haman pola svojih mućaka hotjeli zboksati.Triba sve po redu ka'sti.Zasjeli u Kraljevoj Sutjesci jer franjevci u samostanu i crkvi fojničkoj nisu neki nagodan svijet.Ne vole oni mućki i mućaka,pa makar oni došli i iz Sutjeske partiznaske;e i tamo mučki bilo.
Kraljeva Sutjeske je i Bobovac,prestolnica bosanskih Banova i Kraljeva.To je onaj Bobovac što sada je nalik nekom ružnoj planinarskoj šupi.Onaj srednjevjekovni Bobovac je na neki način trebao dati legimimitet sveštenoj lakrdiji.
Oslonili se na štapove.
Biskupski lijep,ukrašen, nekolik'o dijamanata,poneki safir i rubin,može to narodska grbača podnijeti i još toliko i još tisuću preko nekoliko puta..Nema tu ima nema.Mora.Ima tu papa,pa kardinali,pa biskupi,pa episkopi pa njihovi činovnici i garde,pa obični fratri i đakoni.Treba sve nadolmiti.Ove đakone za kraj ostavismo jer bi oni k'o narodu trebali milostinju davat.
A ‘di si ti vidio,bolan,da bilo koje svešteno lice svijeta il’ bogomolja,crkva,džamija,sinagoga ili neki hram milostinju daje.
Znamo svi će reći nikad i amin.
Nećete se prevariti. Nijedan sveštenik,ni jedna crkva od manje(g) do velje(g) nikad ni cvonjka.Bio on latinski fratar ili papa ,pravoslavni, pop ili patrijarh, čifutski rabin,farizej i saducej, muslimanski hodža ili reis, budistički monah ili dalaj lama ili urođeničkih šamančića i šamana ; ne da on milostinje.Nije naviklo svešteno lice davati, već uzimati,najčešće otimati.Svi znaju onu o popu (fratru,hodži) kad se davio i udavio.
U sveštenih lica i karaktera je duboko ukorijenjena želja:poklon,zlato,dragi kamen,lovu, dolar,frank, eur,jen ili juan otimaj i otimaj i opet i opet otimaj i otimaj makar one krvlju naroda gladnih bili obojeni.
Patrijarh svoj štap nije ukrasio.Jok,lukav je on.Njegov je isposnički nalik prosjačkom, vjekovima sveti i maslinov,jal’ sa Atosa, jal’ iz Jerusalima. Štap sve govori:Udijelite mi, siromah sam.
Kažem na štapove se naslonili,pomolili se i prekrstili.Jedan slijeva na desno,drugi sa desna na lijevo.
Ja se zaibretio,jedan se naopako krsti garant.Nemože to ,jedna je to vjera,morali bi isto radit k'o što uvijek rade.A onda skontam i sam sebi kažem:
„Jok ne griješi ni jedan.To se oni dogovorili da jedan bude odraz drugog, ko ono u ogledalu ili kada se dva blizanca ili dvije budale krste.Pametni su oni,Savle ih,lažni apostol svemu naučio.A možda se pocijepali u vjeri.“
Jedan se krsti sa pet a drugi sa tri prsta.Dum'o jal’ ne dum'o isto ti se piše.Ovu foru nikako nisam mogo skontat.Ili je neki svetac ili patrijarh sakat na jednu ruku bio;ili se isti jako iz ćenife vratio dva mu prsta kenjava bila ,pa se on bez njih krstio.Puk vidio pa se i on tako počeo krstiti.
Što puk vidi to puk oponaša.
/ III dio 18. jul/srpanj 2019. u 21.09h/
Bili Holidej – Ledi pjeva bluz
7. april / Travanj 1915.- 17. Jul / Srp
Billie Holiday, je rođena i Filadelfiji i nazivana “kraljicom džeza i bluza”. Prema muzičkim kritičarima, još se ni jedan džez-pjevač nije približio njenim interpretacijama.
Jutros su u jednu rečenicu hroničari spracali vaskoliki život jedne predivne Dame. Umorni smo od aferimisanja neznalicama.
A opet , nešto kontamo , kad bi nas prisilili da Damu sa cvijetom ukosi opišemo u jednoj rečenici mi bi se igrali papagaja i ponovili naslov njene autobiografije.
-Ledi pjeva bluz.
Joj, kako ta Ledi ,sa svjetlošću u srcu , pjeva. Nema veze što nije sa nama. Ona nam svoj sonorni , samoj muzici nalik glasom, i dalje puni dušu milinom.
A život joj nije počeo lako. I možda je nije mazio. No ona ga je živjela, kako je htjela.
Ovo prvo nije bio njen izbor. Ostavši rano bez oca, đez gitariste, morala je početi da radi u javnoj kući kao čistačica. A to je značilo i…
Ma , znate te truhle , pogane muškarce , kukavice biti. Kad zapaze ljepotu , bez obzira na njenu nevinu čistoću, oni polude, kao da nemaju mozga. Uglavnom i nemaju. Jer samo čovjek bez pameti može plaćati ono što je sveto : žensku ljubav. To se ne može posjedovati i kupiti. Samo čista srca zasžuju tu ljubav. A pogan ne žali dati sve, samo da je posjeduju.
A ona, šta će , moralo se. Bilo je gladi u njenom domu.
Ali, u svakom zlu ima neko dobro. Njena ranjena duša se dala muzici. Soul se predala soulu. I džezu.
Muzika je osjetila njeno biće, poklonila joj se i uvukla je u svoj svijet. Kao i svaki svijet i muzika ima svjetlo i tamu.
Sa osamnaest godina kreće ka zvijezdama. I muzici najviših standarda. Sa Beni Gudmanom snima svoju prvu numeru : ”
“My Mother´s Son-In-Law”.
Poslije je sve bilo lako. Radila je sa svim velikanima tadašnje muzike.
Još od pranja podova u javnpoj kući , u duši nosi žig ponižavajućih rasnih konflikta, netrpeljivosti i segregaciji . Naučila je bijele misli su sasvim proste : Novac može sve.
Sve se ponavlja i na pozornici, gdje je ona vladarica.
Krhka duša nosi bunt.
Ona postaje Lady Day sa bijelom gardenijom u kosi.
Prelijepa je i mila. Dodajte glas i imate anđela, urođena otmenosti kojoj nije potreban glamur.
Muzika je bio njen jedini slobodan izbor i pravi život.
Ostalo , njen kasniji život,je započeo u javnoj kući i te balsti se nije mogla riješiti.Opijanja, marihuana, heroin i normalno, obojenim uvijek lako sude zbog posjedovanja.
Koliko god su njene pjesme bile žive,melanholične i vrtložne, njen život ih je u stopu pratio. Ne možemo reći i nadmašio, jer njenu miziku ništa ne može nadmašiti.
Dama i buntovnica. Život je djetinje srce skršio, a ona se sveti i ne poštuje norme. No , to je njen izbor i ne ulazimo u nepotrebno i trivijalno cjepidlačenje. Nije ona kriva, kriv je muški šovinizam i brutalni nagon.
Da li se mogla izvući. Vjerujemo da nije. A možda , nije ni htjela. Bila je svjesna, da bit ne može promjeniti. U duši je ostala Grlica mila i bijela.
Ono što vrijedi su njene pjesme. I njen pogled koji miluje dušu. A kad pjeva boli.
Ima u tom njenom glasu mnogo toga i samo lijepog, nježnog i produhovljenog.
Melanholije , erotike, starastvenih balada i gorkih, tagičnih priča „crnog“ Harlema u još crnjoj bjelačkoj Americi. Ponekad se čini da joj muzička pratnja nije ni potrebna. Njen glas je čista, produhovljena muzika.
Hvala , Bijela grlice za svaki zvuk koji si pustila i poklonila ovom crnom svijetu.
Umrla je u četrdeset petoj godini 17. jula. 1959. U Harlemu, New York.