Majakovski

Godine 1909. pesnik Vladimir Majakovski napisao je Deset poruka o revoluciji. Za svaku poruku o revoluciji robijao je mesec dana. Deset poruka – deset meseci robije.

  1. Revolucija počinje – kada ljudi više ne prihvataju nezadovoljstvo kao normalno stanje, a vi ćutite, građani!
  2. Revolucija počinje – kada se bes gladnih ne može kupiti novcem sitih, a vi ste gladni, građani!
  3. Revolucija počinje – kad radnici odbiju da budu robovi i otmu ono što im pripada, a vi ćutite, građani!
  4. Revolucija počinje – kad moralni zakon ne postoji, a pisani zakoni se primenjuju samo na sirotinji, a vi ste sirotinja, građani!
  5. Revolucija počinje – kad država ponižava stare, a hapsi ili proteruje mlade, a vi ćutite, građani!
  6. Revolucija počinje – kad narod služi vlastima, a ne vlast narodu, a vi služite, građani!
  7. Revolucija počinje – kad umetnici prestanu da budu kukavice i progovore na sav glas, dok vi ćutite, građani!
  8. Revolucija počinje – kad su zabranjeni slobodna reč i slobodna misao, a vi ste zabranjeni, građani!
  9. Revolucija počinje – kad posla i hleba ima samo za one koji cara slave i hvale, a vi ćutite, građani!
  10. Revolucija počinje – kad policija, vojska i službe bezbednosti nisu čuvari slobode, već okupatori sopstvenog naroda, a vi ste okupirani, građani!

 

 

 

Nataša Vladetić – Plač bez suza


*

Ponoćni velovi Kamenolom  Ledenjaci

 

Ti srecu moju odnese tamo

a srce tebe sve vise voli

ostade tuga u srcu mome

i moje teske, preteske boli

 

Ref. 2x

Ja nemam vise nikog da volim

placem, ali suza nemam

plac bez suza tesko boli

 

Proklinjem sada sve ove dane

i moje duge, besane noci

ne zelim vise da sunce grane

da gledam moje umorne oci


												

Bodler – Himna Lepoti

 

/ Cveće zla XXI /

 

 

Stižeš li s nebesa il’ iz večnih tama,

Lepoto? Tvoj pogled, svet i krcat tminom,

izmešano sipa zlo i dobro nama,

pa te zato mogu porediti s vinom.

 

U tvom oku sunce zalazi i sviće;

Kao burno veče ti odišeš zrakom;

Usne ti amfora, a poljupci piće

što heroje slabi, decu čini jakom.

 

Iz bezdana kroči, il’ sa zvezda pade?

Uz tvoj skut se udes mota kao pseto;

Nasumce rasipaš radosti i jade,

vladajući nad svim, nehajna za sve to.

 

Po mrtvima gaziš i rugaš se njima;

Pod nakitom tvojim i groza je ljupka,

a porok, taj dragulj najdraži međ svima,

po stomaku tvome zaljubljeno cupka.

 

Ozareni smrtnik leti tvojim tragom,

svetiljko, i kliče: Blagoslov tom plamu!

Dahtavi ljubaviik povijen nad dragom

sliči samrtniku što miluje jamu.


												

Bleki – Ne znam kako se pušta ruka









 

Ruka ljubavi

Ne znam kako se pišu rastanci

Ne znam kako se pušta ruka

ja je neću pustiti

nemoj ni ti

Hvala ti molim te oprosti mi

Budi mi dobro čuvaj se

i dalje sanjaj bajke

Volim te

reče opraštajući se od mene

kradljivica mojih snova

a srca naša

šta s njima

nijemi duša moja

šta ona ima da se pitaju

osim da se nadaju

srešćemo se  ispod kavala

kad u maju potonjem

ka tebi polete rode