autor
Hajro Šabanadžović
Biseri prethodnih dana
Gorje i predvečerje Aveti prošlosti Lude boje
Bjelina Snježana Č. Nemirna noć
Naranđe u kolu Zarobljenici Stidljivo
Predvečernji plam iznad rijeke Plavet vreba Sve jesenje boje
Mila
laku noć
za sve tvoje godine
prelijepe
osim mojih
one su dobre
nježne i bolne
vrijedilo je
svaki put se voljelo
kao da je poslijednji
uvijek se tako završavalo
ali zato imamo snove
i dobrotu Anđelu mili
Bdijemo. Zimski nokturno. A vani
nad maglenim poljem tiho se dani.
Na zelenom plišu, dva lesa blijeda,
boja tvoje kose, zlatna boja meda.
Na krovu harfe. Žice telefona.
Melodija tiha pogrebnih zvona.
Dvije voštane lutke. Tišina. Sami
ne znamo što je. A u polutami
miriše ambra: zlatne kose prami.
A ja vas gledam. Pobožno i kao
slikar kad slika ikonu Madone.
U tom trenutku nisam ni dobar ni zao,
a harfe žica posmrtno zvone.
Danas je prelijep dan
stvoren za tugu
i pjesmu
ljubav čista
svakom trenu prisutna
miluju me
tišina i sni
ne znam
možda nisam ti pričao
bila je olimpijada padale su tisuće pahulja bijelih
a oni mi ubijahu Princa malog
malo im bilo
u jednog godini ga tri puta nestaše
o od tada ne prestaju
mila moja
a to je puno puno boli
i danas mila
zaista ga danas
malenog
krhkog druga mog
ponovu ubiše
a ja ne znam šta ću
bez njegovih snova i ljubavi
hvala ti
i molim te
ti oprosti mi
ako danas suzu pustim
i tango to evora
sam sa snovima otplešem
biću dobro
uvijek sam bio
Milostivi
uvijek usliši molitvu
i drugara najdražeg mi vrati
Slavna igla u ne manje dostojnom slave plastu,
u gradskom polumraku, polusjaju što se vrti,
u gradskoj vrevi, plesu i kriku tmastu
tanana pesmica smrti.
Gornja svetlost ulice, gornja svetlost grada.
Sve nam crta taj grad, i ovu vodu,
i kratak zvižduk kraj uskih fasada,
što uzleću uvis, uzleću na slobodu.
Devojčica-sećanje luta kroz grad, na dlanu monete zvone,
mrtvo lišće kruži kao rasuto rublje,
nad reklamnim panoima nebo uske prima avione
kao gradske ptice, nad gvozdenih brodova stubljem.
Ogromna kiša, kiša širokih ulica lije po martu,
kao u te dane povratka, koje nismo zaboravili.
Sad ideš sâm, ideš sâm po asfaltu,
i ususret ti lete blistavi automobili.
Evo i život prolazi, svetlost na zaliv pada,
šušteć haljinom, mnogo imena, dok zvone ti pete,
ti ostaješ s tim narodom, s tim vekom ponad grada,
jedan na jedan, ma koliko da si dete.
Devojčica-sećanje po gradu luta, dolazi veče,
lije kiša, i, makar joj maramicu iscedi,
devojčica stoji kraj izloga, odeću gleda što vek steče,
i taj večni motiv života bezumno zviždi, ne štedi.
Ref. 2x
Nirvana, opusteno
cekam te sama, ovu noc
nirvana, isto mjesto
ista budala, kad ces doc
Ma udji k'o pobjednik na svoje
i uzmi sto je tvoje, s dozvolom
pa dodji k'o slavljenik na tortu
i uzmi mi ljepotu, napokon
Volis li me ono stvarno
il’ me mucis namjerno
Ref.
Na glasu ko zena od afera
ustvari tvoja cijela, odavno
polako me nosi atmosfera
i jedno u dva tijela da budemo
Ref.
Nirvana
Na glasu ko zena od afera
ustvari tvoja cijela, odavno
pa dodji k'o slavljenik na tortu
i uzmi mi ljepotu, napokon
Spušta se duga noć
kafu nema ko da mi pravi
Umorna je Nada moja
a ja nemam riječi
presušila od malene nestanka
a je otišla na bolji svijet
Njenu najviše volim
malo je gorča
i još malo jača
ko njenog oka sjaj
Ali slast te žene
uz kafu prislnjam
Bijelinu njenu ko led
sleđenih kristala srca moga
ove noći prinosim sehari tišine
sne ljubavi moje
Autor
Hajro Šabanadžović
Drvo samoće Srce plače
Srce ranjeno Čedno srce
Lerpršavi snovi Vali tugovanja
Vrtlog Pomoranđe
Paperjasti oblaci Snježni most
Cvijeće Snijeg pade na behar na voće
Blaženstvo Krug radosti
Kristalno jezero Čežnja
Daleko od seljanki, od ptica i od stada,
Pio sam, klečeći usred nekog vrijesa
Medu nježnim ljeskama, pod zelenim maglama
Smlaćenog popodneva… Osim nijemog bresta,
I ledine bez cvjeta, i neba punog tmice,
Šta mogoh da pijem u mladoj Oazi toj?
Šta sam to povukao iz vrga-čuturice?
Napitak zlatni, bljutav i od kog teče znoj.
Takav bih bogme bio za krčmu loša firma.
No nebo se do večeri promjenilo olujom.
To bjehu crne zemlje, jezera, jata riba,
Stanice, kolonade pod plavom noćnom strujom.
U djevičanski pesak voda je šumska tekla,
Vjetrovito je nebo lokvice ledom bilo,
Pa ipak, kao lovcu na školjke ili zlato,
Kad pomislim da meni do pića nije bilo
Ref.
Jedna mala plava
na ramenu mi spava
na ramenu mi spava
jedna mala plava
Zelena je trava
srca nam probudila
jedna mala plava
cjelu noc me ljubila
Cjelu noc me ljubila
pa se je umorila
cjelu noc me ljubila
pa je jadna zaspala
Ref. 2x
Jedna mala plava
na ramenu mi spava
na ramenu mi spava
jedna mala plava
Sakrio se Mjesec
iza crnog oblaka
sakrio se mjesec
pa se nije stidjela
Cjelu noc me ljubila
pa se je umorila
cjelu noc me ljubila
pa je jadna zaspala
Ref. 2x