Iskušenja

 

 

 

Svakog dana, u svim vremenima ,svakog čovjeka

svakodnevno Đavo iskušava

to mu je jedini posao i zabava otkako je sklonjen iz Raja

redovni i honorarni.

 

Mnogi dođu u napast i pokleknu njegovom zavođenju

ima zavodljivo oko

najlakši plijen mu crkva sa Sikstinskom kapelom

ktomu oni iz džamija,sinagoga i hramova

 

A Đavo se samo okrene i ode od njih smijući se.

Upravo im je gadarije prodao za dobar nauk

Sodomit i njegov ljubavnik glumataju

Vatikanske oce

džamijski podvornik bogohuli kišnim bajalicam

u sinagogama žreci lihvare i subotom

istočni hramovi šuruju sa podzemljem

ostali zlatni dvori još uvijek su pagani

 

Đavolu ponestaje fora toliko ih naiva kupuje

 

Da je sa Bjelava, Grada Čednosti zemlje Božije milosti,

zasigurno bi rekao   joj levata ljudi moji

ali nije , ne može mu se prisniti

tamo obitavaju anđeli koji se iskreno predaju

užetu Boga Jedinog

zasigurno to znamo

dugo ih posmatramo, jer volimo djecu

ona nas vesele i nasmijavaju

 

												

Bleki – Znala si

 

 
 
 

 

 

za decenija i decenija

ni jedna svađa

tek jedno mimoilaženje

Bella moja

ono kad si usnila

nisam te mogao shvatiti

zašto mi bježiš

 

sada mnijem

otišla si

da bi mlajahnog  spasila

da nisi otišla

ja bih  se preselio

znala si

od prevelike sreće se riknjava

 


												

Jutro sa Blekijem – To vam je lako

 

 

 

To vam je tako

jednostavno i lako

reče Ja jesam

ljudima od blata

imate raj

i pakao

vi birate ples

 

Raj je za moje duše

vatra je zavodnikova prevara

tako vam je to

reče On Milosni

lako i jednostavno

ljudima od zemlje

 

imate Milost i Ljubav

od Mene

plam i vatra

to vam je od vas

jednostavno i ne baš lako

reče Jedan Jedini

ljudima od ognja

to vam je tako


												

Bleki – Šta je čovjek bez žene

 

Šta je žena bez čovjeka

tužna i sama zaklinje se

nikad više

a opet prelijepoj i blistavoj

 

srce joj uvijek slome

 

A čovjek bez žene je

sleđena okamina bez nade

čak i nikad više

ne postoji u snovima

 

izgubljene ljepote se  ne vraćaju

 

Šta će čovjek bez žene

sjesti na klupu na kraju grada

gledati pute što odlaze

a nikad se ne vraćaju

 

dok snježi i lice rosi

 

Šta će čovjek bez žene

plesati sa vjetrom

hvatati pahuljice

tragati za ženinim likom

 

u treptaju zaleđenih kristalića

 

Šta će čovjek bez žene

a ona nenadano usni

klekne i moli

nada se

 

barem još jednom snu

 










































												

Bleki – Vrteška

Vrteška

Bila je umorna
pa nečujno usnila
Ljepota mila

Od tada današnjim danom rečeno
pristavila se tmurna hladna noć
polako pletuć svoju mrežu

Vjetar zavija granje lomi
crijepove ruši
sijeva

Na sve strane zmije iskre
prelijepe su
vrcave i blještave

Nebo grmi i atakuje
zmije udare gdje stignu
i gdje im je ćeif

Udari zaglušuju
luduju i plaše
grooom grooom groom

Poneko ih ne čuje i ne osjeti
taj je gotov zreo za rekvijum
zamalo pa avetinjska noć

Traje to tri četiri dana
pa onda sunace grane
stidljivo

Proljeće nikad da se ugura kako dolikuje
nikako da se osnaži u ljepoti svojoj
pogubi bijelu hladnoću

Oluja posustaje
na izdisaju je
da li je to…

Vazduh je pun ozona
svježine i čarolije
proljeća

Mirisi svježine
putuju nebom
obasjavajući duge
Uskoro sve će početi
da se budi ili umire
rađa ili nestaje

Možda već od večeras
nova se bol ljubavlju zarobljava
vrteška je neizvjesna

A Ljepota Malena i dalje sni

 

 






												

Bleki – Ona je plavetni đardin

Dok bluz klizi

nemirima

rubinovog tijela

ona jeca

prelamanje jednog sna

krajolika ljubavi

u kome naši  dodiri rastu

a zamiru

milujući proljetni bluz

što izvire iz šedrvana

njenih plavetnih đardina

sve boli

a rastanak postaje svijedok

pomraćenje uma

u postanja novog univerzuma

kada se vodila ljubav

Tišina i sni

Jutro sa Blekijem – Tebe nema

 

 

 

Vreme leta

tebe nema

a bluz  i dalje fura

ne dolaziš u moje mahale

ne tažiš me u snovima

osjećam da si tu

kraj neba moga

što polako kraj tvoga klizi

to su samo sekunde

milimatri

jasno mi

nećemo se sresti maleno moje

toliko voljena i željena

 

šta možemo

tebe nema

a bluz  i dalje fura

darivala si mi sve

bila moja grlica malena

što ka nebu leprša

ne znaeš

koliku sreće ljubavi sijala si

pjesmama svojim i glasom

ptice što umire pjevajući

sni stoper a ti mreš

dok plavet i dalje fura


												

Bleki – Dilema koja nestaje

 

 

 

Ja se vraćam u prošlost

ali se nikad ne isplačem

u inat godinama

ljudima i  svemu

u inat njemu

jer on meni  svako malo

djetešce

malena

mila

milo moje

ljubavi moja

 

ne ide to tako

sve da ima zubarska klješta

neće on izvući moj bol

suzu sam kanula

ali bol ne dam on je moj

crne me oči tužno gledaju

pitaju me kako ćeš me voljeti

ako ne izbaciš bol mila moja

kako ćeš mi sebe dati

ako ne isplaćeš srce svoje

 

moje ga plave oči tužno gledaju

dvije su suze iz njih kanule

iz lijevog rubin krvava

iz desnog safir ledena

ledena za ljubav izgubljenu neobljubljenu

krvavu za novu što vri

 

očima ga zovnu on joj priđe

ona ga pomiluje po licu i kaže

idi sad vrijeme nam nije

dođi neki drugi dan

dok isplačem bol mili moj

da bih ti čednost svoju dala

 

pomiluje ga po licu cjeliva

ne želi da ide ali ga gura

idi sad vrije nam nije

dođi mi odmah i još prije

vremena nemam za plakati bol

želim da me ubereš mališa moj

namah i sad