Category Archives: Pjesme

Jedno dijete sleđeno

ambis satima gledalo

ruke nema da pomoć pruži

o majko mila gdje si oče

u rodnom gradu ti si

sekunda tišine

jedan krik

dani boli

i sve u krug

tišina

krik

tajac bol boli

o meni sniješ

ja ovdje među tujinima

među monstrumima od monstruma

završih

nisu to djeca to su ubice

ko očevi i majke njine.

Vaše dijete bješe bolno

vi živote nove živite

a ja

šta je sa mnom mili moji

šta je sa mojom dušom

što vapijaše za gradom rodnim

šta je sa mojim srcem

što bol djetinju plakaše

za grlicom iz ulice sreće

Kasno je sada misliti o svemu

kasno mili moji

kada me u ambis gurnuše

monstrumi i boli moje

sekunda tišine

jedan krik

dani boli

i sve u krug

tišina

krik

tajac bol boli

Žao mi samo vas dvoje

nada da ćete dobiti novu djecu

u meni tinja

u djeci radosti najviše ima

pazite ih bolje nego mene

djeca su krhko cvijeće

polako tiho venu

pa se na mah slome

sekunda tišine

jedan krik

dani boli

i sve u krug

tišina

krik

tajac bol boli

Mene ništa ne pitaste

a ja

kome pripadam ja

živote nove živite

majko oče ,mili moji

još jedno dijete nestaje…

Još jedno dijete je vrisnulo

i pad je Anđela let

svome si se Ocu Jedinom vratio

Anđelu mili

Još jedno dijete je nestalo

puno je boli

previše

na ovom dunjaluku

sekunda tišine

jedan krik

dani boli

i sve u krug

tišina

krik

tajac bol boli

tako je to na ovom svijetu maleni Anđelu

ti oprosti mi

Eh dobri Serjoža

ubilo te zlo

one kojoj si  na kraju

i život dao

zlo revolucije

Kao dijete zavoljeh tvoj stih

i onaj koji ti nisi spoznao

Da l’ će doći vreme, pa da mogu

Sve da volim i ništa ne tražim?

Čitav život sam volio

i davao se

i  bez namjere

ponekad sam  netraženjem

srećković  nešto dobijao

osmjeh čednih očiju

zagrljaj nježnih ruku

toplinu djevojčkih skuta

ljubav ničim osim ljubavlju  darovanu

Počeh milovati djevojčicu

koja boli mene

jer dođe vrijeme

naučih da ih  sve   volim

i ništa ne tražim

A opet i u ne traženju

isti dodiri lepršaju

milujući uspomene

za čitav  djetinji život.

Tako ti to ide Serjoža

al već sve znaš

oprstio si onoj majčici

koja jede svoju djecu

Ako jednog dana odiš ti

ne reci mi adio

rastanci mi ne idu

srcu

ne reci ni doviđenja

prepoznaću kraj

u titraju kojim

duša tvoja  jeca

ništa mi ne zbori

zagrli me mila

jako jako kao krik šapata

volim volim

okreni se i odi

i lepršaja lepršaj

ko duša moja

ljubavlju orošena

Svakog plavetnog predvečerja

bol se ponovo rađa

vidim beskonačnu tebe

uvijek si tako lijepa

sa zvijezdama umilno sanjaš

po nebu ljubav svjetlucaš

zbogom dragi , zbogom mili

i zauvijek u maglicama nestaješ

u opraštanju mira nemam

klečim rukama okrenutih beskraju

vjetar će mi istinu donijeti

kamo anđeli ljubavi odlaze

Zimsko jutro nad rijekom

Vodopad suza

Život je lijep

Ljubav i magija

Svake svečarske zime

u osvit badnjaka

čak i u raskoši ljeta

kad se zaledi rijeka

naših prvih dodira

vodopad suza me mori

a ovlažit oči ne smijem

jer anđeo reče mi

ako ti suza jedna jedina

kada nebu odim

iz oka djetinjeg lice pomiluje

boljeće me

više od rastanka našeg

zato mili moj

molim te

uvijek blistaj osmjehom sreće

slavi i pamti

život je prelijep

jer smo se voljeli

Otišao sam pred tvoju kuću.

Trošno posivjelo zadanje od kojeg je sunce skretalo sjaj.

Činilo se da nikog u njemu ni.

U lijevom uglu jedan prozor razbijen zvjezdanim otiskom.

Tužan i neopran.

Poderana zavjesa visi i leprša.

Leprša , tuguje i tiho poji

Vrati se mila domu svom.

Stajao sam satima i zurio.

Prišao je jedan policajajc

rekao da se sklonim.

Izazivam sablazan.

Još samo minut. molio sam ja.

Tuga nekad i zakon gane.

Ostao sam do večeri i zurio.

Ostao sam do ponoći i zurio.

Ostao sam do jutra i zurio.

Zurio.

Zurio i upijao svaku prašku na slomljenom prozoru.

Znao sam , to su praške tvoje slomljene mladosti.

Zurio i upijao svaki pokret i vapaj poderane zavjese

Znao sam ,to je zavjesa tvoja poderane mladosti.

Zurio i upijao lepršave zvuke što ih zavjesa jauče.

Zurio i klanjajući se sobi djetinjstva tvoga ,

samo sam poželio ,

vrati mi se jedina moja.

djetinje tvoje velove bijele

nježnog proljeća dah

u dubini oceana

sanjam i tragam

a sanji moji mira nemaju

jer mi bježiš

snena kao mudrost

stidljiva kao rumen tvoga lica

kao duša u neprolaznim riječima

u samoću tuge svoje