Bobovac i Bijela tabija –  dvije svetinje   Bosne ponosne.

Obnavlja se Bijela tabija. Zidanje Skadra na Bojani.

Od Bobovca napraviše neuspjelu planinarsku šupu.

I jedna i druga sramote.

I jedna i druga ode.

Jad, tuga,čemer i sramota. Tolika sramota da je svakog Bosanca stid onog drugog pogledati. Više se i ne gledaju. To je toliko sramote da se neće oprati dok je Bosne.

A najvjerovatnije “oni”  ne žele onu našu Bosnu. Sigurno je da oni i dalje kroje “neke svoje” Bosnice.

Bijela tabija je u osmanlijskim vremenim bila jedan od sastavnih dijelova vratničke Tvrđave. Služila je kao zatvor (zindan, pržun) i stratište Bosanaca. Bez obzira na vjeroispovjet i greške, dokazane ili nedokazane, tu se glava gubila.

Bijela tabija je i glavno bosansko gubilište bila. Gajtan svila je tu presiđivala. Više nevinih nego krivih progutala. Jest da je na vratničkoj tabiji smrt ljepše i čistije izgledala. Pametni turci bili.

Nema kame, sjekire tupit, macole brusit. Nema barut, puške trošit. Hem trošak, hem dever. A i mnogo ljudi čuje i zna. Što manje svjedoka to bolje. Jedan hamal, jedan dizdar, dva stražara i svilen gajtan.

Ne treba ga ni metar, a tanak ko neka dlaka. Nema peksinluka krvi, fleka, koje se ne mogu oprati. Osim onih koje na čast padnu.

Sada se pod patronatom Zavoda za planiranje i izgradnju grada Sarajeva vrši opsežna rekonstrukcija i mermerno uljepšava i ukrašava Bijela tabija. Daje joj se sjaj, dimenzije i izgled koji nikad nikad nije imala.

Laika podsjeća na nešto što bi moglo biti iz osmanlijskih vakata, stručnjaci arhitekti i historičari se smiju, ali ne smiju obznanit svoj sud. Boje se, jer znaju ko stoji iza zavoda i gradnje. Mi budale ne znamo zato se i javljamo.

To postavlja pitanje sredstava ua izgradnju, ciljeva i svrhe ponovne izgradnje i ” rekonstrukcije ” historijskih ruševina. Nismo arhitekte u arhiteketonskom smislu,pa se tu stvarno ne trebamo praviti budale. Ali i kao laik vidim da nema veze sa vratničkom tvrđavom i stratištem.

Bobovac je sramota za Bosance i Bosnu. Ova vlast se odriče korijena koji Bosnu čine Bosnom.

Bobovac jedan od glavnih oslonaca Bosanske opstojnoti i njene časti. U Bobovcu stolovali mnogi bosansnki banovi i tri poslijednja bosanska kralja. Bobovac je pretvoren u ružnu planinarsku šupu. Hiljadu običnih planinarskih domova širom Bosne izgledaju bolje od Bobovca.

Koga briga za Bobovac i bosanske banove i kraljeve.Kroatjance i Srbalje sigurno ne.Joj dobrih pojmova za  stihovati.Oni niječu Bosnu i Bosansku prošlost.Oni se mole da RUmprofor greškom baci napalm bombu na Bobovac.Amerima se to dešavalo,ne bi im bilo prvine.Njima se te greške mogu „slučajno“ desiti.Samo platiš i to je to,zapalio se planinarski ćepenak.Šta je jedna napalm bomba naspram dvije atomske.Atomćić mali.Tada se ništa ne bi moglo rakonstruisati i priča o prijestolnici bosanskoj Bobovcu bi zauvijek bila zakopana i završena.

Treba bolan troglavata vlastelo prvoBobovac na noge postaviti,pa onda svaki banski i kraljevski stoni grad,jedan po jedan popraviti,obnoviti,restaurirat i ukrasit.To bi radili časni i pošteni ljudi koji u Boga jedinog vjeruju.A viđamo svu trojicu kako o čestitim praznicima u prvim redovima glavnih bogomolja k'o fol skrušeno glave saginjete.Licemjerje to preočito,da bi se komentarisalo.

Ima ih sva sila takvih Bosanskih zdanja koje treba popraviti i na staro vratiti.Ne zna se jkoji je ljepši!?Ako treba i prodat,nema veze.Ali kupca dekretom obavezati:Nikad ničim u svetinje ne barkat.

Bijela tabija komad podzida napriliku,meitsko mezarje nevinih ispod,kosti im građevinari razgrću.Vidi se lijepo Bijela tabija se završava.Ne za prodaju,već za se preuzimanje sprema.

Neka ,velim tako i treba.Sve na svoje mjesto treba pristavit i stavit .Valja sve podavljene , ubijene i uznemirene duše umirit.Ima tu i džina,oni se kače za takva mjesta.Velik je to posao,a samo neko bogat,ko je nevjernik,se sa tim može borit,ali ne i izborit,to garant.Ne pomažu tu ni IZ ni hanefijske sihire ni fetve.Jok nikako.Duhovi podavljenih,nasilu prekinutih života su veoma ljuti,nekad nasilni,a nekada mogu biti i smrtonosni.Ljutite duhove i džine ne valja uznemiravat ili dirat.Najviše vole nemoćne,žene i djecu.Ka jednom dohvate ne pušćaju više.Spotaknuta osoba kopni,vene,suši se i samo selidba pomaže.Nekad i za to bude kasno.Uh,nalet čovjeka bilo od takijeh mjesta.Vi mislite ne bi to austro-uzgar,bivši kralj ili komunist renovirali da je to moglo na dobro izaći!?Jok bolan bježali oni do Bijele tabije ko Miloš Obilić ili Marko Kraljević od Kosova.Ne znam koji od njih,a možda i obojica.

Onom glavatom trojstvu  je po pitanju Bobovca je sve jasno,oni nisu Bosanci i neće ništa poduzeti.

Onaj jako poglavati sa naočarama,sa sanu skicama u srcu spava.Ako mi ne vjerujete;otvorite mu srce i načrtenije će se ukazat sad,pa sad.Krvavo,jako krvavoali čitljivo.Srca nećete naći i načrtanije se pretvorilo.

Ona robijaška neosuđena sijeda glavurda,onaj da može negdjebi se onoj kitačkici zavukao.Ona nije Bosanka,vidi joj se namah,sva nekaka nasukana i nadrkana da prostite.Dobro,izvinite mogo sam reči sva nekaka drčna,to biva ko ljepše,ali nisam,izletilo.Šta ja tu sada mogu?Ne mogu sad vratit riječ.Nema kod mene ono nešto uradiš pa poližeš.E ovo zadnje sam izveo par ekselans,iako sam moro ja ružnu riječ nisam pomenuo.A nedokazani čovjek lopovluk srca nema,tako se čini.Nemojte provjeravati.Vidi se,usne ne rastavlja.Jal’ kuveta nema,jal’ mu srce koje nema ne pumpa dobro.

Ona treći riđobradi i nema bošnjačke korijene.Meni to nije bitno jer nisam bošnjak,ja sam Bosanac.On svom zavodu nalog za gradnju Bijele tabije dao.Nešto me krenulo,nema onih prostačkih fula.

Članovi troglavatog podaničkog predsjedništva od krvavog rata 1992.-1996.-2015. su uvijek jedan kroatjanac,jedan srbalj i jedan Izetbegović.Riječi dušu dale za stiha i rime,ovo su moje riječi ne Debine.Ne računamo onog 50 maraka matičara. Jednom pedeset maraka matičar uvijek 50 maraka drvonoša.Ime mu već zaboravili.Ne možemo mu reći ni rahmetli, nikad nije bio rahmetlija.Gdje ćeš bolan biti rahmetlija od 50 maraka?A i sada mu zasigurno nije lako.Meni vruće.Kavazoviću takođe,ali njemu je lako on se svoje kišne dove dohvatio pa se njome hladi..Sve se nešto pitam kako je sad dole.Niko da javi.Tako kontam o tim vrućinama i okrećem se da li me neko od konzilija sluša.

Gdje ćeš ti tu naći Bosanca,koliko god troglavatih hajvana kroz zbor prošlo.Nemojte vi meni sada kredibilitet,mržnja, tolerancija.Jel bilo hajvana u zboru ?Jest!Jel bilo blentovija među troglavitim?Jest!Nećemo sada nabrajat.E to bi bila netolerancija i netrepeljivost,reći konkretnom čovjeku ti si hajvan ili blentovija ili obadvoje zajedno.

Evo kad bi sada reko ima li razrokih uškopljenih hajvana što se od sala ne mogu vući vi bi frku zadigli.

A ja juče na  Radio Sarajevu ba portalu pročitao  da je 13.ooo sarajevskih podebelih kerova uškropljeno.Ne tim riječima ali na isto mu dođe.Jal’ ti sterlisao il’ uškropio ostadoše psi i kuje bez ponosa svojih.I to je kažu ekološki i još se hvale se time.

Volio bih da psi samo na jedan dan zavladaju pa vas uškrope,makar se i mene greškom dohvatili.Iako nevin zaslužio bih to.Ne mogu stati na put ekolozima i drugima koji zlo odobravaju i čine.

Otfikare vam ili podvežu nešto da osjetite koliko to boli.Pa bez bez potomstva i zdravog seksa ostanete.Vi mislite da hajvan nema misli i osjećanje.Za ono seksa nemate nije vas ni briga.kako bi bilo da vas uškrope

Svi ostali portali to kasnije prepisali i na svoju stranu natandarili.Kontaju što'š ti toplu vodu izmišljat  kad možeš ćopit ili prepisat.Mudri Buvar i Pekiše,sve predvidjeli.

Ako hoćete da se sa vama suglasim,a vi meni fino navedite šta su te poglavate troglavate kreature za Bosnu,za njenu dobrobit učinili,osim što su narodu krv na slamku pili i toliki novac oteli.Dvije su Bosne mogle obnoviti i vas cijeli narod dobro nahraniti i još u trezore ostaviti.

Ne tražimo puno samo nek mi neko,bilo ko,jedan jedini čovjek navede koje su to dobro glavonje bilo kome,osim sebi i svojima učinili?Ne mora biti ni množina.

Kviz:Jedan glavonja,jedno dobro.

Znamo da se neće se niko javiti.Svi šute već dvadeset godina.

Za naš kredibilitet  nemojte brinuti,mi smo ga pokazao kad treba i kome treba.

Ja vas evo jasno i glasno pitamo :

„Odgovorite nam gdje je vaš“

Govor mržnje,netolerancije itd i etc.je samo način da se ljudi ušutkaju,da se boje progovoriti istinu.

-Ne može nama niko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a biti autor ili koautor 6 miliona jevreja ubijenih u tri –četiri tuš cikolon-B barake.

-Ne može neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji  a nestajati „urođenike“ dvije Amerike.

-Ne može  neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a sa dvije bombe atoma nestati milion ljudi.

-Ne može  neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a nestajati pola nevine Afrike

I pride onih 1o miliona  mrtvih Kongoanaca vlasništvoBelgijanca Leopolda  i 10 miliona rekvizit šaka odsječenih sa živih ljudi.

– Ne može neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a istovremeno i dalje porobljavati i ubijati čitav svijet.

-Nemojte vi nama  govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a 42 mjeseca na Tv horor sapunici svijet gledao:kako ubijana su djeca,žene,narod Bosne,Bosna i Grad čednosti.

-Nemojte vi nas učiti o mržnji,toleranciji i demokratiji a 10.000 ljudi,žena i djece je lomačama, maljevima, drvosječkim sjekirama,bratskim kamam i bombama u jednom danu poklano.

Imaš punoglavce,rodi se katkad i dvoglava zmija,ali troglavati zbor to je izum „umova“. Troglavci i mentori uporno donose zakone kojim hoće da nas nauče šta je što i dam zabrane da istinu govorimo.

Jad do jada.Bijeda duha i duh bijede je to.Oni to ne sakrivaju već i dalje našu Bosnu,Zemlju Božje Milosti , naš Narod Njemu Jedinom predani i naš Grad Čednosti rastakaju,polako nestaju i ubijaju.

Neće im to na dobro izaći.Mi smo  usamljeni,slabi i nemoćni ,ništa im ne možemo.

Tješi nas,ima Jedan Silni sve zna i može.Njega se bojte ako razuma imate.

Naš jedini grijeh je bezrezerva ljubav prema Bosni,Sarajevu,njenom iskrenom,čestitom i poštenim narodu.Njih nam nemojte dirati.

Naše srce krvari, um je sleđen, krv više ne kola,ni zraka više nemamo,samo damara krik što vrišti do neba do Boga Jedinog :

Ne damo  svoju Bosnu,ne damu svoj Narod i ne damo svoj Grad  ,smiluj nam se Bože Milostivi i oprosti nam  grijehe naše.

Kod nas nema religija ni prve,ni druge,ni treće,ni četvrte diktatom nametnutom smislu.One lažu.

Kod nas ima samo Jedan Jedini Bog.

Tekst koji slijedi je objavljen 14.09.2015. ,dan prije nego je Zemaljski muzej poslije mnogo naduravanja  ponovo otvoren. Smatrali smo da ga trebamo ponoviti , radi sigurnosti i opomene.

Vlastodršci rade šta im je čeif i uvijek sebi iz čista mira (?) mogu  dozvoliti luksuz da se popišmane.

Mediji bjaviše jednu od  rijetkih radosnih vijesti koje su strane ovom podneblju.

—-

Zemaljski muzej počinje da radi.

Jedna od relikvija Bosne je spašena. Neće ga na tabut tahtu metnuti i međ’ meite na mezarje historije poslati.

Više od tri godine je trajala agonija Bosanskog mudraca. Teško je dokučiti zbog čega. To se niko nije zapitao, ni zapisao.

Mi, nezahvalni kakvi jesmo; nemamo se vremena radovati već u neka tabijatli razmišljanja se dali.

Kome je sva ova ujudurma, mučenje i ubijanje trebalo? Kome i zašto?

Prvo nam padne na pamet da je to zbog Bijele tabije. Trebali šoldi, tamo njakom iz njakog zavoda što sve planira , ne samo izgradnju, pare da se sanira ona ičkala. Ona tabija, ono stratište nevinih koji se po zidinama još vrte i žrtve svoje traže. Damo pare za reprezentativnu bjelinu, nema para za povjesnu mudrost i dijelove bosanskog testamenta. To mu neka logičnost današnjih troglavatih kreatura dođe. Zamalo da nam zamazaše oči.

Čim u  nekom prethodnom članku pomenusmo duše mrtvih i džina koji noću ophode gubilište ,nađoše se pare za Muzej.

Uplašili se kažu „ivestitori“ duhova, sihira i vatrenih prikaza . Ovi se kažu osilili i danju je se pojavljuju; više se i ne kriju. Tako bi laik pomislio, mada bi svako trebao da se zamisli o onome što se u narodu teftiši.

Nije to garant. Tabija je gotova , samo joj neka sića treba i da je „preduzimač“ preuzme. Nije kriv građevinski poduzimač , on je u cijeloj toj frtutmi nevin. Jes’ da je debelu lovu klepio , ali je deblja lova ostala kod naručioca. Kriv je onaj “anonimni” preuzimač kome je davno prije početka radova palo na pamet da “preuzme”  bjelinu za džab – džabe . Bila bi to potemkinovo selo da nije mramorna stvarnost.

Gledamo mi taj muzej više od jednog stoljeća . Ne može se čovjek ljepote nauživati i namirisati. Milina čovjeka obuzme i naježi se, pa sve pogledava ka nebu, moli i zahvaljuje.

Ta svjetlost , ta ljudskost je pravljena na ivici one zamišljene linije koja je  dijelila  grad od plodnih polja sarajevskih. Polje su uništena da bi se brilijant u centar grada premjestio.

Posopana i nevina bjelina je decenijama bila topli dom još snenijim i čednijim postamentima i testamentima Bosne. Malo je nagrdiše limun nojom, ni nju ne potrefiše , ali blagost se neda i još svjetlija biva. Gledamo tu nježnost iz raja sišla da nam uljepša Sarajevo i Bosnu. Gledamo tu bjelinu i svjetlost što grad obasjava i kupa a slike drugih gradova nam Kameni spavač niže.

Ništa versaj i jelisej , ništa bakingam, bile kučice i njihovi i ini dvori spram našeg Muzeja.

Svi oni grubošću i crnilom slove, kao lešinari na umoru spram nježnosti i prozračnosti naše grlice bijele, što pod dugama sa rubin i safir prstenovima nevinosti leprša. Pravi bijeli dvori
za Bugu milom ljudskošću.  A tek koliko blaga u njemu ima?

Nekad smo imali neka neodložna posla, ali smo ih ostavljali za kasnije da se te ljepote hlada , blagosti i mira nauživamo. Mi se zarovimo u đul bašte , đardine i duge oko muzeja , a Bosna i Kameni svjedoci nam šapuću i pričaju o ljepotama i darovima što su našoj Bosni darovani. Da smo smjeli skrnavit tu svetost samo bi legli među bijele ljubičice i još bjelje ruže i bezbrižno spili. Znamo : Kulin ban , kameni spavači , Zemlja Božje Milosti i Grad čednosti bi na nas zaljubljene pazili.

Zadnje tri godine nismo od stida pored Zemaljskog muzeja proći; mislili iznevjerili svetost.

A ona gdje god mi tu i on. Za nama starac ruku pod ruku sa stečcima ide. Ide i šapuće o Maku i Modroj rijeki, Meši i Bijeloj tabiji, o proljećima što nikad ne prolaze, Indexima , Davor i Kemi.

Prve ljubavi se nikad ne zaboravljaju priča on, i podsjeća nas na našu osmu godinu ili drugi razred osnovne kada smo ga prvi put posjetili i kaže :

-I pad je let; valja nama preko rijeke.

I nije pao mudrac bijeli , polako se diže i kreće da leprša ; nove snove i ljubav nekoj drugoj nevinoj dječici da poklanja.

Obećava: neće praviti razmeđa nikakvih, toga u Bosno nije i ne smije biti. Tako ga Bog Ljubavi naputio, svi ljudi su Božja djeca.

Kad se Muzej sagradio prvi od darovanih mu poklona je bio hadis Božjeg poslanika kojim se Zemaljski muzej proglasio sarajevskim vakufom. Hadis je vakufu poručio:

-Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro.

Žao nam nastaviti ,ovdje bi kraj najljepe pristajao,ali moramo. Ubrzaćemo i skratiti malo.

Nisu se preduzimači uplašili ničega, oni su obijesni i imaju vlast. Njima se plaho dopala pomisao,a uvijek im malo bilo; da muzej pretvore u, nismo baš sigurni što , pouzdani izvor, zakazao:
– Nove ljepše dvore ” islamskoj zajedanici”.
– nove dvore usred šehera za nekog poglavatog pojedinca.
– novi plac za neko moderniji i veći hanefijski citi centar ; ima ba tu hejbet kvadrata,

Jao ljudi , što bi se tu svega iz Muzeja moglo dobro opljačkati i ogromna bogatstva steći!?

Nisu ni pomislili: ne bi narod dva puta pao na istu mućku  iako se nahorozio. Nije njih ni strah i ni briga za narod. Licemjeri su to i silnici.
Uplašili se oni i prste, kanđe grabljive od svetinje maknuše: neko vrlo Moćan im jedan drugi jedan hadis pred blentare raširio.

-Stvar se uvakufila tako da se ona ne može ni prodati ,niti darivati, niti naslijeđivati, a njeni prihodi da se upotrebljavaju , kao opće dobro.
„ On prethodi svemu , (On) će
stati iza svega, vidljiv je ,
(po svojim djelima)
tajan (po svom liku)
i on zna svaku stvar.“
/ 57. Poglavlje El – Hadid ( Gvožđe ) Ajet 3. /
Objavljeno 14.09.2015.

Bosanski historičari šute, nisu valjda svi krepati.

Mi tako slučajno naletimo na nešto pa ne možemo sebi minutama doći, rashablećimo se.

Pišu oni o srednjovjekovnoj Bosni pa navode da je u njoj živjelo:

-750.000 katolika (85,22 %)

–  50.000 pravoslavaca (5,68%)

–  80.000  krstjana (9,09)

Joj ludi mili i Bože Silni kako progutati ovu bezočnost i bogohuljenje vatikanskih slugana.

750 tisuća katolika u srednjevjekovnoj Bosni.Čudo jedno nebesko.Nešto manje nego po popisu 1991.god. Tada ih je bilo 760.852.Neko usaglašavo brojke.Za sedam vijekova samo rodilo se samo 10.852  stanovnika.Sad nam je jasno zašto kitočkica i druge hrvatice od davnina hrle na čevapčine.

Po statistici ispada: kod bosanskih katolika 200 takara ili tandaranja godišnje.I u Vatikanu ima više takara godišnje,a znamo kaki su hadumčari oni.

Umjesto da tu bruku sakriju kroatjanski vikipedijaši je na sva zvona oglasili. Kako neće moraju skrećati narodu pažnju i sebe veličati.Povijest govori drugačije od 1102. do 1991. godine ,vijek za vijekjom,dan za danom su bili nečiji slugani.Mogu ono cifre valjati ko Mirko i Slavko bombe,ali im to ne pali.

Eto mi primjetismo da im se u njihovoj “statistici” potkrala sitna greška.

Negdje im se izgubilo 0,01 %  odnosno 880 stanovnika. Nije neki broj, nećemo zamjeriti.

Ne zamjeramo im 99,99%  bezočnu laž. Puštamo vikipedijsku fukaru da koplekse sluganstva liječe.

Oni radi autentičnosti neke Bosance izglibili. Kao ko radi taj i griješi. Istovarimo im stomačne nus produkte na autentičnost, njihove podatke,pamet i časnost.

Mi najviše volimo za krstjane reći Bogumili. Puna usta te riječi: Bogu Mili, divota jedna koja sve kaže. Ovi vikipedijaši plešu oko te riječi ko đavo krsta. Po svemu sudeći sa plesačom  su u istom kolu i svi će oni u njegovom domu pojti.

Turski porezni katastri (popisi) iz 1520 i 1624 kažu u Bosni je tada bilo:

-150.000  katolika

–  75.000  pravoslavaca

– 450.000 muslimana

Kod turčina je bilo:porez ili smrt.Trećeg nije bilo.Zato vjerujemo u autentičnost nihovog popisa.Poreznici nikad ne lažu i u klanju ne zakažu.

Podaci su iz Vikipedije. To nisu mogli prekrojiti, jer se podaci nalaze u arhivima širom svijeta. Znamo mi njih i to se vremenom može izbrisati, kao što se ponešto već sklanja i minimizira.

Svi vikipedijaši se slažu da je srednji vijek trajao do kraja 15.vijeka.

Dakle prema historijskim podacima samih vikipedijaša za samo tridesetak godina u Bosni je netragom nestalo 600.000 katolika (oni kažu hrvata).

Što je mnogo to je i premnogo. Historija nije zapisala nikakve progone ili masovne egzekucije bosanskih katolika.

Osim u nacističkim, američkim,vatikanskim, ustaškim i četničkim logorima smrti nikada nije nestalo toliko naroda za tako kratko vrijeme,a da se ne zapiše. O takvom egzodusu bi sva zvona Savla oliti Pavla, prevaranta i samozvanog, samoproglašenog slugu časnog  drvodelje, pola milenija  odzvanjala. I još pride za vjek vjekova, kad bi ih bilo, kad prije toga ne bi bili uništeni.

Proročanstvo iz Fatime tako prorokuje i plaši ih.Pominje se neka cifra 2056 ili 2o65.Ni pouzdani neimenovani izvori više nisu ono što su bili.Kažu nisu oni krivi,proročanstvo prekrajali nekoliko puta pa se cifre pomješale.

Dakle nema teoretskih šansi ni onih o,ol% mogućnosti da je broj katolika u tursko vrijeme bio veći od 150.000. To mu odmah znači minimum koju desetinu hiljada manje nego prije njihovog dolaska.

Brojnosti  katolika u u Bosni je uveliko kumovala “blažena ” kraljica Katarina.To je ona čedna žena kojoj je Vatikan natakario dva vikara kao “duhovnu” podršku.Šta mislite šta su u to doba vikari vikali. Katarina koja je zbog vikara prešla na katolicizam je proganjala i u krvi zatirala sve Bogumile koji na katolicizam nisu htjeli preći.

Za vrijeme njenog terora ubijeno je više Bosanaca nego za svih Vatikanskih  krstaških ratova. Vatikan joj je zahvalio i proglasio je blaženom.Ona uzvratila i Bosnu testamentom ostavila Vatikanu.Ko Bosna njena prčija.Neće moći “blažena” Katarina ;Bosna nikad ničija pa ni tvojea prčija nije bila.

To što je kroatjanskim vikipedijašima sjedalica  zjevnula ,to nije naša briga.Nek o njenom sjedanju i nasjedanju brigu vodi Mikelanđelo,što im se smješi sa Sikstinske kapele.