Bleki – Mali Princ

 

 

 

 

 

In memoriam mojoj malenoj

 

 Mali Princ

 

U njegovom srcu jedna nada

da će stići u polje ljubičica

i tebi dati zaljubljeni osmjeh

čednu i prirodnu ljubav

još samo jedan jedini dan

još samo jedno jedino svjetlucanje.

Tada ćeš znati

da ga gubiš zauvijek

odlučio je da umre

ako ćeš se ti osjećati bolje

u njegovom srcu ostaješ

mila Luce.

Ova je pjesma

o Malom princu

njegovom ponovnom rođenju

i njegovoj ponovnoj smrti

ali nije tužan

zato,poslije njegove smrti

ti ćeš se osjećati bolje.

On može otići i kasnije

ali ide sada

na početku tvog novog dana

kada ti nećeš moći reći

nemoj otići sada

ti možeš ostati duže

i ti možeš reći valjda

može spavati u miru.

Novi dan je pred tobom

Nemoj plakati mila.

 

Pjesma je pisana na engleskom prije 34 godine.Veče prije nego što je mila Luca odlučila da ode na

bolje mjesto Dobri joj je čitao ove stihove.

Bolero je svirao,njene prelijepe oči bile su oblivene suzama zahvalnosti.

Smrt je strljivo ,u uglu čekala.I onda je muziku okrenula.Tokata i fuga u D molu je nebo dozivala.

 

In his heart is only one hope

that he come in field or the violet

and give you his lovely smile

modest and naive love

yet only one day

yet only one tvinkle.

Than you would know

that you lose him

for ever

he decide the dead

but you should feel better

tomorrow

in his heart you stay.

This is sing

about Little Prince

his against borning

and his against dead

but he is not sorrow

because after his dead

you feel better tomorrow.

He might have gone letter

but he going now

on begining your new days

when you cannot say

don't go now

you ought to have stayed longer

aan you oughr to say maybe

may he rest in peace.

New day is front off your side

and don't  cra my dear Baby.

 

 


												

Bleki – Jubilarna

 

 

Ponoć je odavno prošla

čovjek je sam

sjedi

plajvaz u ruci

arak prazni

švrlja

o ljubavi pjeva

na serdžadi obeznanjen žmirka

kandilo i tisuću dušeka njemu je drug

zato ne vidi

da ni slova više nema

sve je otišlo kao sjena

sa jubilarnom Princezom

 

 

 

 

Bleki – Na Bjelavama tri džamije

 

 

Na  Bjelavama tri džamije
jedna vrhu malih dživ – dživkavca stremi
gdje dragana čekala nedočekala dragog

druga pri vrhu Bjelava
gdje mahala nekad završavala
i počinjala izletišta
vino piju nano age Sarajlije

treća najumilnija bočno lijevo
od dna bjelasanja
prema baštama višanja
džamija je od onih drvenih

o Bjelavama se mogu romani pisati
slike krasiti
i pišu i boje
od Isaka do Romana
pa i dalje

čista tragika
rosna poetika
radovanjem orošeni
umiveni bjelinom i milinom

prostorna muzika
uhapšena ludim humorom
mahalskih blentovija
tek okavir ženi đradinki
što ljepotu ne štedi
kako će kad se živi


												

Bleki- Ne mogu više plakati

 

 

Ruža života moga

u vinogradima jorgovane brala

visove srca svoga

jesenje cvijeće meni poklanjala.

 

Zima je nenadano došla

sunčanim valima nošena

centofilija je moja otišla

mrakom večeri pokošena.

 

Vulkan bješe u nama

nestalo je proljeće ono

moja je mila sada sama

i ono vrelo ljeto sretno.

 

Sunce naše tiho more miluje

Potok nad oblacima samuje

ranjeni đardin bol tuguje

umrlo je milo dijete moje.

 

Bjelina je nad ružama

Moje ljubavi umiru

praznina je u sjenama

svake nade zamiru.

 

Ne mogu više plakati

sve jubavi mile me lagano satiru

ne mogu više sanjati

grlice malene jedna za drugom umiru


												

Bleki – Priznajem , samo nas dašak poljubca dijeli

 

 

Podmeću mi mržnju

dok srećan odim putima

kojim kraj se nazire

i ne branim se ni kajanja nemam

 

Priznajem u osvit svilenih plahti

počesto mrzitelj sam

žene koja  tijelom svojim prije

nije bojila ruke moje

 

Ne poričem  dobrom  dušom svojom

mrzim anđelu

što mi bjelokosnim  grudima čitav život

lice milovala nije

 

Zaljubljenim srcem odajem se

mrzim djetinju nevinost

koja mi skutima neljubljenim

za vakta ljubav poklanjala nije

 

Sluđenim nerazumom vrije mi

da najviše mrzim

onu ženu koju još nisam sreo

a rečeno će  joj  biti voljena  si

 

a opet sve nešto mislim

te ljepote i dražesti učile me

od mržnje do ljubavi

samo nas dašak poljubca dijeli

 

i  zato oprost molim

mila djevo ne zmajeri

svakoj iskupiću se

ljubavlju iskrenom svojom


												

Bleki – Još jedno dijete je nestalo, Anđelu ti oprosti mi

 

 

 

 

Jedno dijete sleđeno

ambis satima gledalo

ruke nema da pomoć pruži

o majko mila gdje si oče

u rodnom gradu ti si

sekunda tišine

jedan krik

dani boli

i sve u krug

tišina

krik

tajac bol boli

o meni sniješ

ja ovdje među tujinima

među monstrumima od monstruma

završih

nisu to djeca to su ubice

ko očevi i majke njine.

Vaše dijete bješe bolno

vi živote nove živite

a ja

šta je sa mnom mili moji

šta je sa mojom dušom

što vapijaše za gradom rodnim

šta je sa mojim srcem

što bol djetinju plakaše

za grlicom iz ulice sreće

 

 

Kasno je sada misliti o svemu

kasno mili moji

kada me u ambis gurnuše

monstrumi i boli moje

sekunda tišine

jedan krik

dani boli

i sve u krug

tišina

krik

tajac bol boli

Žao mi samo vas dvoje

nada da ćete dobiti novu djecu

u meni tinja

u djeci radosti najviše ima

pazite ih bolje nego mene

djeca su krhko cvijeće

polako tiho venu

pa se na mah slome

sekunda tišine

jedan krik

dani boli

i sve u krug

tišina

krik

tajac bol boli

 

 

Mene ništa ne pitaste

a ja

kome pripadam ja

živote nove živite

majko oče ,mili moji

još jedno dijete nestaje…

 

 

Još jedno dijete je vrisnulo

i pad je Anđela let

svome si se Ocu Jedinom vratio

Anđelu mili

 

 

Još jedno dijete je nestalo

puno je boli

previše

na ovom dunjaluku

sekunda tišine

jedan krik

dani boli

i sve u krug

tišina

krik

tajac bol boli

tako je to na ovom svijetu maleni Anđelu

ti oprosti mi

 

 

 

												

Bleki – Na praznik badnjaka

 

 

Na vrhu ulice strme
odmah tu cantar grada
podrumski stan memljiv
sto mušema ohrndala
na stolu flaša
izvrnuta
vinograd popijen
pijan je čovjek
prazno gleda
ukočeno u vrata zuri
u ruci mu cigar gori
čeka ženu
koja bi trebala doći

Na dnu ulice strme
odmah tu u centru grada
veliki park smrada
popločan bjelosvjetskim šljamom
novcem sirotinje potkoženi
prljave ljubavi željni
sleđena je žena
nezainteresovano se podaje
u ruci joj cigareta gori
muž je čeka
htjela bi kući

Iznad ulice strme
odmah tu u centru grada
oronola kuća
dječije samoće
krevet prekriven
čaršaf poderan
tijelo malo drhtulji
uplakano u zid bulji
gladno je
ukočeni pijani otac
majka sleđena što ne dolazi
njihove slike u očima gore
nada se korici hljeba

Veselite se bogati reče
večeras je badnje veče
Hristos iz Nazareta se rodi
da svijet siromašnih vodi
zalupi vrata ispred nosa
djeci što zimi hode bosa.