Ljubav ,
bilo ona svakodnevna
ili “vječna ”
je malo više od elegije
ili tragike koju nosi
ali bježi od logosa
u zavisnosti koliko je u senzibilitet etosa
interpoliran patos
Ako nas hronični patos
dovede u stanje hibernacije i beznađa
brišući etos i racio
nismo ispunili našu poetsku vokaciju
koja nam nalaže da slavimo i živimo život