Tužne i duboke, misli tajnovite,
misli teške, gorke, misli kao pelin,
misli, što od sreće vječite bežite,
suputnice moga života nevesele!
Misli, roditeljske patnje i mučenja,
i misli ledene, misli očajnice,
misli, što ste izvor suza, ogorčenja,
i misli slobodne, misli kao ptice.
Zašto mi umorne razdirete grudi,
kad hoću da svojim putem idem mirno?
Zašto vaš zov snagu slomljenu mi budi
i vodi u borbu s tamom neprozirnom?
Raspaliti nećeš dogorjeli oganj,
i posljednja iskra u pepelu trne.
Lek nećete naći bolu srca moga,
vi bolesne misli, beživotne, crne!