Bukovski – Posljednje riječi

 

riječi su došle i otišle
ja sjedim bolestan.
telefon zvoni, mačke spavaju.
Linda usisiva.
ja čekam na život,
čekam na smrt.

volio bih da mogu izjaviti nešto hrabro.
to je prljavi trik,
ali stablo vani to ne zna:
promatram ga kako se njiše na vjetru
obasjano poslijepodnevnim suncem.

nemam više ništa za reći.
sad samo čekam.
svatko se s time suočava sam.

oh, nekoć sam bio mlad,
oh, nekoć sam bio nevjerovatno
mlad!


















											
Bookmark the permalink.

Komentariši